Besplatni newsletter

Svakodnevno biramo najzanimljivije za vas i šaljemo. Prijavite se!

Jetra i žučni vodovi

Hepatitis B
Objavljeno 24.04.2007.
Dr. sc. Irena Hrstić, dr. med., specijalist gastroenterolog
Virus hepatitisa B tijekom infekcije uzrokuje oštećenje jetre u različitom stupnju, a bolesnici s aktivnom infekcijom potencijalni su prenositelji infekcije.
Hepatitis B

Učestalost hepatitisa B

Do zaraze najčešće dolazi u doba adolescencije ili u mlađoj odrasloj dobi.

Broj novozaraženih osoba teško je odrediti zbog velikog udjela bolesnika bez simptoma bolesti. Prema podacima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo Hrvatska spada u zemlje s niskom učestalosti hepatitisa B i rizik infekcije tijekom života iznosi 20-60%. Do zaraze najčešće dolazi u doba adolescencije ili u mlađoj odrasloj dobi. Infekcija se češće javlja kod: bolesnika koji su višekratno primili transfuzije krvi ili krvnih pripravaka prije 1993. godine, ovisnika o opojnim drogama, novorođenčadi majki s hepatitisom B, bolesnika na programu kronične hemodijalize, promiskuitetnih osoba, osoba u bliskom ili profesionalnom kontaktu s oboljelima.

Prijenos infekcije

Najčešći put prijenosa hepatitisa B je nakon uboda ili posjekotine na zaraženu iglu ili drugi oštar predmet te spolni put.

Virus hepatitisa B nalazi se u krvi i izlučevinama rana. U manjoj koncentraciji dokazan je u sjemenoj tekućini, vaginalnom sekretu, slini, znoju, majčinom mlijeku, suzama i mokraći. Virus je izuzetno otporan na vanjske uvjete. Na sobnoj temperaturi, u sasušenoj krvi može preživjeti do tjedan dana. Najčešći put prijenosa je nakon uboda ili posjekotine na zaraženu iglu ili drugi oštar predmet te spolni put. Transfuzije krvi i krvnih pripravaka nakon uvođenja učinkovitih testova detekcije danas predstavljaju izuzetno rijedak put prijenosa. Prijenos nesterilnim medicinskim instrumentima u razvijenim zemljama izuzetno je rijedak. Bliski obiteljski kontakt s oboljelom osobom moguć je put prijenosa. Pretpostavlja se da se događa pri zajedničkom korištenju pribora za brijanje, četkica za zube ili pri kontaktu s izlučevinama rana. Ne tako neznačajan prijenos infekcije moguć je pri akupunkturi, tatoou ili piercingu ako se rabe nesterilni instrumenti. Način prijenosa infekcije nije moguće utvrditi u 30% oboljelih.

Akutni i kronični hepatitis B

Simptomi akutne infekcije obično se javljaju 1 do 3 mjeseca nakon zaraze i nespecifični su (povišena temperatura, zglobobolja, žutilo kože i sluznica, umor, gubitak apetita, bolovi ispod desnog rebrenog luka).

Hepatitis B može se razviti u akutnom ili kroničnom obliku. Većina zaraženih nema nikakvih simptoma što ne znači da bolest ne postoji. Simptomi akutne infekcije obično se javljaju 1 do 3 mjeseca nakon zaraze i nespecifični su (povišena temperatura, zglobobolja, žutilo kože i sluznica, umor, gubitak apetita, bolovi ispod desnog rebrenog luka). Jačina simptoma varira a uobičajeno se teži oblici bolesti javljaju u starijih pojedinaca. Vrlo rijetko tijek bolesti je toliko agresivan da uzrokuje akutno zatajenje jetre. Simptomi prestaju nakon eliminacije virusa što se kod većine zaraženih događa kroz tri mjeseca. U oko 5% odraslih virus zaostaje u organizmu dok je postotak puno veći (90%) ukoliko je do zaraze došlo prilikom poroda od majki s hepatitisom B. Ukoliko infekcija virusom hepatitisa B traje dulje od 6 mjeseci govorimo o kroničnom hepatitisu B. Simptomi su također nespecifični (umor i "nelagoda" pod desnim rebrenim lukom) te bolest često postoji godinama prije negoli se slučajno otkrije.

Dijagnoza

Najpotpunija dijagnoza bolesti postavlja se nakon temeljitog pregleda bolesnika, putem rezultata krvnih pretraga i po mogućnosti učinjene biopsije jetre.

Klinički pregled
liječniku omogućava pretraživanje znakova akutne ili kronične bolesti jetre. Uobičajeno se utvrđuje prisustvo osipa ili žutila kože, povećanje jetre ili slezene kao i nakupljanje suviška tekućine u tijelu.

Krvne pretrage
obuhvaćaju testove jetrene funkcije te markere hepatitisa. Osnovni testovi određivanja jetrene funkcije mogu se odrediti u bilo kojem laboratoriju nadležnog Doma zdravlja: alanin-aminotranferaza (ALT), aspartat-aminotransferaza (AST), bilirubin, albumin i protrombinsko vrijeme (PV). Normalni nalazi ne isključuju postojanje bolesti. Vrijednosti ALT-a i AST-a uobičajeno su blago povišene te su odraz trajno prisutne upalne aktivnosti. Izrazito visoke vrijednosti (oko 1000 IU/L) uglavnom se viđaju u bolesnika s akutnom infekcijom. Tijekom kronične bolesti vrijednosti enzima variraju od normalnih do povišenih. Bilirubin se metabolizira u jetri a njegovo određivanje indirektno određuje stupanj oštećenja jetre. Povišeni bilirubin daje žutu boju kože i sluznica. Albumin i protrombinsko vrijeme odražavaju sintetsku funkciju jetre. Patološki nalazi viđaju se u bolesnika s težim stupnjem oštećenja kod akutne ili kronične infekcije. Markeri hepatitisa služe za definitivnu potvrdu dijagnoze hepatitisa B i mogu se odrediti samo u specijaliziranim laboratorijima (ovisno o gradu). Različiti su nivoi detekcije virusa i nije potrebno kod svih bolesnika raditi sve markere hepatitisa. Osnovnu dijagnostiku podrazumijeva "serologija na hepatitis B" dok se kod bolesnika s pozitivnim serološkim testom kao druga linija upotrebljava molekularna dijagnostika (tablica 1.).

Tablica 1. Markeri hepatitisa B


Antigeni Antitijela

HBsAg Anti-HBs
Serološka dijagnostika HBcAg Anti-HBc

. IgM anti-HBc

HBeAg Anti-HBe
Molekularna dijagnostika HBV DNA HBV DNA

Biopsija jetre služi za kvalitativnu i kvantitativnu mikroskopsku procjenu stupnja bolesti. Može se naći široki spektar promjena, od minimalnih upalnih promjena do izrazito agresivnog hepatitisa sve do ciroze ili raka jetre. Podrazumijeva uzimanje uzorka tkiva jetre preko kože i zahtjeva 24-satni ostanak u bolnici. Često se kod bolesnika radi i kontrolna biopsija jetre, uobičajeno nakon 5 do 7 godina, posebno u neučinkovito liječenih

Liječenje hepatitisa B

Ne postoji specifična, a time niti 100% učinkovita terapija. Kod 95% zaraženih imunološki sustav sam kontrolira infekciju i eliminira virus te zaostaju samo antitijela kao odraz preboljele infekcije. Liječenje prepoznate akutne infekcije podrazumijeva samo liječenje simptoma nespecifičnim lijekovima a zbog adekvatne kontrole razvoja bolesti uobičajeno je u bolničkim uvjetima. Cilj liječenja kronične infekcije je samo kontrola razmnožavanja virusa čime se pokušava kontrolirati stupanj oštećenja. Više je lijekova koji dokazano imaju antivirusni učinak i koriste se u liječenju hepatitisa B: lamivudin, adefovir, entekavir, telbivudin, konvencionalni i pegilirani interferon-alfa. Pristup liječenju izrazito je individualan, a odluku o načinu i trenutku liječenja poželjno je donijeti zajednički, u aktivnom odnosu bolesnik-liječnik. Svaki od navedenih lijekova ima brojne nuspojave te su tijekom liječenja potrebne redovite kontrole. Opće mjere liječenja obuhvaćaju cijepljenje protiv hepatitisa A te 1x godišnje cijepljenje protiv gripe. Nadalje, od posebne su važnosti i redovite kontrole bolesnika koji ne uzimaju terapiju a u cilju pravovremenog otkrivanja razvijene ciroze jetre kao i njezinih komplikacija, posebno raka jetre. U prehrani nisu potrebna posebna ograničenja. Preporuča se "zdrava hrana", apsolutno izbjegavanja alkoholnih pića te održavanje kvalitetne fizičke aktivnosti.

Prevencija

Obzirom na dostupno cjepivo i u Hrvatskoj je 1999. godine u obvezni program uvedeno cijepljenje protiv hepatitisa B. Mjere prevencije prijenosa infekcije unutar obitelji obuhvaćaju zaštitu prilikom rukovanja zaraženim oštrim predmetima, testiranje ukućana te procjepljivanje necijepljenih članova.

Sve članke vezane uz ovu temu pronađite ovdje

Brzi priručnik bolesti

Odaberite grupu bolesti ili pretražite po ključnoj riječi

Priručnik bolesti sastavljen je kako biste se brzo informirali o bolesti koja vas zanima. Određene bolesti posebno su obrađene u okviru skupine na Mapi tijela kojoj pripadaju te ih svakako potražite.

vezani članci

prehrana po bolestima


Saznajte više o prikladnoj prehrani, namirnicama i njihovom utjecaju na: Pravilnim izborom namirnica možete znatno unaprijediti svoje zdravlje.

KALENDAR ovulacije

Razdoblje plodnosti žene u jednom ciklusu kratko je, svega nekoliko dana prije i nekoliko dana poslije ovulacije.