Klamidijske bolesti u žena

Klamidijske bolesti u žena

Klamidijske infekcije ženskog genitalnog trakta mogu varirati od asimptomatske bolesti koja spontano nestaje do teških bolesti reproduktivnog sustava s dugoročnim komplikacijama i trajnim posljedicama. Isto tako, mada potpuno bez simptoma, bolest može tiho napredovati, s istovremenim oštećenjem reproduktivnog sustava žene, što se dijagnosticira mnogo godina kasnije, kada se otkriju komplikacije.

Najčešće su asimptomatske klamidijske genitalne infekcije koje se mogu otkriti jedino na temelju laboratorijskih pretraga. Relativno duga inkubacija i slaba izraženost simptoma, vrlo često rezultira perzistencijom infekta, što može dovesti do ozbiljnih posljedica u smislu zdjelične upalne bolesti, izvanmaternične trudnoće i steriliteta. Simptomi se mogu javiti brzo nakon infekcije ili nakon mnogo mjeseci, a većinom ih uopće nema, a neliječena latentna infekcija može se aktivirati još kasnije. Ako simptomi postoje, nažalost nisu specifični za klamidijsku infekciju. Uključuju promijenjen i pojačan vaginalni iscjedak, vaginalno krvarenje, zdjeličnu ili abdominalnu bol, bolove pri mokrenju i bolove pri spolnom odnosu.

Na ginekološkom pregledu mogu se naći klinički znakovi koji upućuju na infekciju, ali također nisu specifični za klamidijsku infekciju, a prisutni su u manje od 30% žena s genitalnom klamidijskom infekcijom.

Akutni klamidijski cervicitis - mukopurulentni cervicitis

Upala vrata maternice, akutni klamidijski cervicitis, je najčešća klinička manifestacija spolno prenosive genitalne klamidijske infekcije u žena. Predstavlja ekvivalent negonokoknom uretritisu u muškarca. Procjenjuje se da su dvije trećine endocervikalne klamidijske infekcije asimptomatske, dok se trećina izražava u obliku mukopurulentnog cervicitisa. Klamidijski endocervicitis, upala vrata maternice, najčešća je spolno prenosiva bolest u svijetu i kod nas.

Nerijetko se uz klamidijsku infekciju nađe i HPV-infekcija, a najugroženija skupina su adolescenti. U većini slučajeva, u više od 70% slučajeva, klamidijski cervicitis nema simptoma, a većina žena nema niti kliničkih znakova na temelju kojih bi liječnik tijekom pregleda posumnjao na infekciju, pa ova infekcija najčešće ostaje neprepoznata.

Simptomi klamidijske infekcije (ako uopće postoje) pojavljuju se 7 do 21 dan nakon spolnog odnosa sa zaraženim partnerom. Najčešće se manifestiraju kao blagi simptomi poput pojačanog iscjetka žućkaste boje iz rodnice, peckanja tijekom mokrenja i krvarenja nakon spolnog odnosa.

Liječnik će na ginekološkom pregledu posumnjati na klamidijsku infekciju ako primijeti kliničke znakove mukopurulentnog cervicitisa: mukopurulentni endocervikalni eksudat (sluzavo-gnojan iscjedak iz cerviksa), cervikalni edem, cervikalni eritem (otečenost i crvenilo na cerviksu kao znakove upale) i fragilnost cerviksa (oskudno krvarenje na dodir, prilikom uzimanja brisa), uz osjetljivost cerviksa na pomicanje.

Kako je ovakav nalaz kliničkih znakova rijedak, a znatno češće su znakovi nespecifični ili ih uopće nema, gotovo je nemoguće postaviti dijagnozu klamidijskog cervicitisa samo na temelju kliničkog pregleda. Zato i kod najblažih znakova cervicitisa, pa i kada oni nedostaju, ali postoje rizični faktori, treba uzeti mikrobiološki uzorak endocerviksa za detekciju klamidije.

Klamidijski cervicitis u trudnice može uzrokovati kasni pobačaj, prijevremeni porođaj, infekciju plodnih ovoja i ploda i stečene infekcije koje nastaju prolaskom novorođenčeta kroz porođajni kanal (upalu pluća ili oka novorođenčeta).

Uretritis

Više od 50% žena s genitalnom klamidijskom infekcijom ima istovremenu infekciju uretre (mokraćne cijevi). Klamidijski uretritis, katkada pod nazivom "akutni uretralni sindrom" karakteriziran je simptomima pečenja i boli pri mokrenju i učestalog mokrenja.

Zdjelična upalna bolest

Komplikacije i posljedice neliječene genitalne klamidijske infekcije su česte i vrlo ozbiljne. Neprepoznata i neliječena klamidijska genitalna infekcija dovodi do perzistentne upale i mogućnosti širenja bakterije u gornji dio reproduktivnog trakta, maternicu, jajovode i jajnike. Neliječena genitalna klamidijska infekcija će se ubrzo pretvoriti u zdjeličnu upalnu bolest. Infekcija se može razviti u uzlaznu infekciju koja uzrokuje akutni salpingitis (upalu jajovoda) sa ili bez endometritisa (upale unutarnje sluznice maternice), koja se naziva i zdjelična upalna bolest. Simptomi uglavnom ne nastaju naglo, već se postepeno razvijaju tijekom menstruacije ili u prva dva tjedna menstruacijskog ciklusa.

Simptomi se kreću u rasponu od odsutnosti do jakih bolova u trbuhu s vrućicom i uključuju bolove pri spolnim odnosima, produljenu menstruaciju i krvarenja između menstruacija. Među ženama s dokazanim klamidijskim cervicitisom procijenjena incidencija zdjelične upalne bolesti varira u rasponu 10-40%. Adolescentna dob i perzistentna infekcija ili ponavljane, rekurentne infekcije značajno povećavaju, dok liječenje asimptomatskih klamidijskih infekcija značajno smanjuje kako samu težinu bolesti, tako i rizik nastanka trajnih posljedica.

Zdjelična upalna bolest (engl. pelvic inflammatory disease, PID) akutni je klinički sindrom povezan s uzlaznim širenjem mikroorganizama iz rodnice ili vrata maternice u endometrij maternice, jajovode te okolne strukture. Zdjelična upalna bolest može biti uzrokovana i drugim mikroorganizmima, ali se C. trachomatis smatra glavnim uzročnikom zdjelične upalne bolesti u razvijenim zemljama. Može biti akutna, kronična ili asimptomatska ("tiha").

U nekim slučajevima infekcija zahvaća i jajnike i peritoneum (potrbušnicu), stvarajući apsces na jajovodu i jajniku (tuboovarijski apsces). Skoro polovica pacijentica s klamidijskim cervicitisom imat će i endometritis, koji može biti potpuno bez simptoma ili se manifestirati nepravilnim krvarenjem, pojačanim ili češćim menstruacijskim krvarenjima ili krvarenjem nakon spolnog odnosa.

Salpingitis može dovesti do trajnog oštećenja sluznice jajovoda, ožiljavanja tkiva, nastanka priraslica u zdjelici i neprohodnosti jajovoda. Posljedica salpingitisa su izvanmaternična trudnoća (trudnoća u jajovodu) i tubarna (mehanička) neplodnost. Zdjelična upalna bolest može nastati tijekom nekoliko tjedana ili mjeseci od nastupa genitalne klamidijske infekcije.

Simptomi i dijagnoza zdjelične upalne bolesti

Simptomi zdjelične upalne bolesti mogu biti bol u donjem abdomenu, pojačani vaginalni iscjedak ili sukrvica, osjetljivost i bol tijekom spolnog odnosa, mučnina ili povraćanje, povišena tjelesna temperatura. Tijekom zdjelične upalne bolesti simptomi se mogu pogoršati uz pojavu simptoma poput vaginalnog krvarenja, boli u križima, jake boli tijekom spolnog odnosa, gnojnog vaginalnog iscjetka, intenzivne boli u donjem trbuhu ili zdjelici i visoke vrućice. Kod ovakvih pacijentica potrebna je hospitalizacija. Ipak, u asimptomatskom obliku, zdjelična upalna bolest nema nikakvih simptoma niti kliničkih znakova, a istovremeno se razvija teško oštećenje jajovoda.

U mnogo slučajeva klamidijskog salpingitisa, mada blagih ili potpuno bez simptoma, razviju se teška oštećenja i ožiljavanje tkiva jajovoda, rezultirajući u neprohodnosti jajovoda, čija je posljedica izvanmaternična trudnoća ili neplodnost žene. Zato se ovakve klamidijske upale jajovoda nazivaju "tihi" salpingitis. Do 80% slučajeva akutne zdjelične upalne bolesti u razvijenom svijetu uzrokovano je spolno prenosivim infekcijama a istraživanja u Europi ukazuju da klamidija uzrokuje njih najmanje 60%.

Točna dijagnoza zdjelične upalne bolesti je teška bez korištenja invazivnih tehnika kao što je laparoskopija, pa je točnu proširenost teško ustanoviti. Uporaba oralne hormonske kontracepcije pruža određenu zaštitu uzlaznom širenju infekcije, a ako se zdjelična upalna bolest ipak razvije, obično je u blažem obliku. Adolescentne djevojke su vulnerabilnije za pojavu ovih ozbiljnih komplikacija klamidijske infekcije (15-godišnja djevojka ima 10 puta veći rizik za razvoj zdjelične upalne bolesti od 24-godišnje žene).

Ponovljene epizode zdjelične upalne bolesti su česte, osobito u adolescentnoj dobi, a razlog je perzistencija klamidijske infekcije zbog neliječenja ili nepotpunog liječenja, reinfekcija od neliječenog partnera ili novog inficiranog partnera. Žene koje su preboljele zdjeličnu upalnu bolest imaju ozbiljne zdravstvene posljedice po reproduktivno zdravlje, uključujući neplodnost (oko 20%), kroničnu zdjeličnu bol (oko 18%), izvanmaterničnu trudnoću (oko 6%).

Zdjelična upalna bolest je najčešći preventabilni uzrok neplodnosti. Sa svakom epizodom zdjelične upalne bolesti, rizik od neplodnosti se udvostručava.

Perihepatitis (Fitz-Hugh-Curtisov sindrom)

U slučaju da se zdjelična upalna bolest pogorša, širenje infekcije može zahvatiti cijelu zdjelicu, može nastati tuboovarijski apsces, upala potrbušnice (peritonitis) i priraslice jetre i rebara što nazivamo perihepatitis ili Fitz-Hugh-Curtisov sindrom. Perihepatitis je rijetki sindrom povezan s klamidijskom (u 70% slučajeva) i gonokoknom zdjeličnom upalnom bolesti. Pretpostavlja se da se infekcija u žena širi izravno s jajovoda preko potrbušnice na jetru, limfogeno ili hematogeno. Bolesnice s perihepatitisom imaju nespecifične simptome, vrućicu, bolove ispod desnog rebrenog luka, mučninu i povraćanje, ili neke znakove zdjelične upalne bolesti. Priraslice u trbušnoj šupljini nastale upalom jetrene ovojnice mogu rezultirati u žena sindromom kronične boli u trbuhu.

Klamidija u trudnoći

U trudnoći genitalna klamidijska infekcija može dovesti do ozbiljnih komplikacija. Prema različitim istraživanjima, od 2% do 35% trudnica zaraženo je klamidijom, a genitalne klamidijske infekcije su povezane s lošim ishodima trudnoće. Loši ishodi trudnoće povezani s klamidijskim cervicitisom tijekom trudnoće uključuju spontani pobačaj, prijevremeni porod, prijevremenu rupturu plodnih ovoja, infekcije posteljice i plodovih ovoja, nisku porođajnu težinu djeteta, neonatalnu smrt, postpartalni endometritis te infekciju novorođenčeta prolaskom kroz porođajni kanal inficirane trudnice.

Djeca i klamidija

Dvije trećine novorođenčadi rođene od majki s genitalnom klamidijskom infekcijom (neliječeni klamidijski cervicitis) su kolonizirani klamidijom tijekom prolaska kroz porođajni kanal. Među novorođenčadi rođenih od inficiranih majki, 30-50% razvije novorođenački klamidijski konjunktivitis, 15-20% razvije nazofaringitis i 5-10% klamidijsku pneumoniju. Asimptomatske infekcije ždrijela, genitalnog trakta i rektuma su također moguće. Pojava klamidijskog konjunktivitisa i pneumonije u novorođenčadi značajno je smanjena u onim zemljama gdje se redovito provode programi skrininga i liječenja klamidijske infekcije u trudnica.