Čunasta kost je zbog izdužena oblika (oblik lađice) i položaja u oba reda kostiju pešća osobito izložena mogućnosti nastanka prijeloma. Prijelom čunaste kosti najčešće je smješten u srednjoj trećini kosti.
Lom čunaste kosti najčešće nastaje pri padu na dlan ispružene ruke pri čemu se još i ručni zglob presavije prema gore (dorzalna fleksija) za više od 90 stupnjeva.
Prijelom čunaste kosti je po pojavnosti druga lokalizacija prijeloma odmah iza prijeloma palčane kosti (lat. radius) u tipičnoj zoni, a čini između 0,5 do 5% svih prijeloma u ljudi. Najčešće se javlja u osoba životne dobi između 15 i 40 godina. Od osobite je važnosti naglasiti da je i do 6 puta češći u muškaraca. U populaciji sportaša prijelom čunaste kosti se najčešće javlja u sportovima u kojima su česti padovi. Često se javlja i u kontaktnim sportovima, u prvom redu u rukometaša i košarkaša.
Vodeći simptom jest izrazita bolna osjetljivost na pritisak u "anatomskoj tabakeri" (jamica koja se oblikuje između tetiva dugog i kratkog ispružača palca te tetive dugog odmicača palca, a koja je osobito izražena kada se palac ispruži). Bolovi se javljaju i pri pokretima palca i ručnog zgloba, a osobito se pojačavaju pri stisku šake. Smanjena je i pokretljivost ručnog zgloba, a katkad je prisutna i oteklina u "anatomskoj tabakeri".
Valja odmah potražiti liječničku pomoć. Svakako treba imobilizirati podlakticu i ručni zglob i to ili kakvom improviziranom (daščica) ili pak standardnom (Kramerova) udlagom. Osim toga, treba primijeniti hlađenje ledom (ne neposredno na kožu i ne masirati!) na bolno mjesto tijekom desetak minuta i to valja ponavljati nakon petnaest minuta odmora sve do dolaska liječniku.
Liječenje je isključivo kirurško, a najbolje rezultate daje osteosinteza koštanim presadkom iz bolesnikove crijevne kosti.
Liječnik nakon što kliničkim pregledom posumnja da je riječ o prijelomu čunaste kosti čini rendgenske snimke ručnog zgloba u dva smjera na kojima utvrđuje postojanje prijeloma. Ako prelomljeni krajevi kosti nisu razmaknuti, tj. ako je prijelom stabilan, osnova liječenja jest imobilizacija. Podlaktičnim se rukavom imobilizira podlaktica i ručni zglob, a neophodno je pritom imobilizirati i palac. Valja istaknuti da je prilično dugo potrebno nositi imobilizaciju, obično između 10 i 14 tjedana. Ako je riječ o nestabilnom prijelomu čunaste kosti koji se očituje razdvajanjem rubova prijelomne pukotine te gubitkom koštane mase u području prijelomne pukotine, tada je neophodno kirurško liječenje. Najčešće se čini osteosinteza prijeloma vijcima. I nakon učinjene osteosinteze potrebno je nositi imobilizaciju, ali u tom slučaju između 4 i 6 tjedana.
Ukoliko lom čunaste kosti nije prepoznat i nije započeto liječenje, zbog specifične građe kosti, ozljeđenik ubrzo prestaje osjećati tegobe. No, s vremenom ne dolazi do sraštavanja kosti već se 6 do 8 mjeseci nakon prijeloma razvija pseudoartroza čunaste kosti. Klinički znaci nesraštavanja loma čunaste kosti su progresivno ograničavanje kretnji u ručnome zglobu, smanjenje snage stiska šake te napredujuća bolnost. Liječenje je isključivo kirurško, a najbolje rezultate daje osteosinteza koštanim presadkom iz bolesnikove crijevne kosti. Nakon tako učinjenog operacijskog zahvata potrebno je nositi imobilizaciju i do 12 tjedana.
Povratak radnim i sportskim aktivnostima
U slučaju neoperacijskog liječenja prijeloma čunaste kosti potrebno je oko 4 mjeseca, a u slučaju kirurškog liječenja oko 5 mjeseci za povrat radnim i sportskim aktivnostima. Osobito valja naglasiti da sportaš pri povratku sportskoj aktivnosti treba nositi zaštitnu udlagu s kojom može nesmetano trenirati i igrati i to najmanje tijekom 6 tjedana. U slučaju liječenja pseudoartroze čunaste kosti vrijeme potrebno za puni povrat radne i sportske aktivnosti u potpunosti je individualno.
Prijelom čunaste kosti često se ne dijagnosticira i zamjenjuje se s nagnječenjem ručnog zgloba.
Prijelom se čunaste kosti često ne dijagnosticira i zamjenjuje se s nagnječenjem ručnog zgloba (lat. contusio articulationis radiocarpalis). Zbog toga u 10 do 20% slučajeva dolazi do nesraštavanja prijeloma, tj. razvije se pseudoartroza. Stoga valja uvijek kada se posumnja na prijelom čunaste kosti, a rendgenska snimka ne pokaže prijelomnu pukotinu, ručni zglob imobilizirati podlaktičnom longetom s uključenjem palca tijekom dva tjedna. Nakon tog razdoblja valja ponoviti rendgenske snimke, a u slučaju da je postojao, prijelom će tada biti vidljiv zbog resorpcije kosti oko lomne pukotine.
