Besplatni newsletter

Svakodnevno biramo najzanimljivije za vas i šaljemo. Prijavite se!

Depresija

Antidepresivi

Objavljeno 17.02.2009.

Brošura "Živjeti s depresijom"

Urednik: prof. dr. sc. Ljubomir Hotujac, predstojnik Klinike za psihijatriju, KBC Rebro, Zagreb



Liječenje se može provoditi lijekovima, psihoterapijom, psihoedukacijom i metodama samopomoći. Osnovu u liječenju ovih poremećaja predstavljaju lijekovi - antidepresivi, iako ne treba zaboraviti da najbolji rezultat daje kombinacija farmakoterapijskih i psihoterapijskih mjera.
Antidepresivi

Koje su vrste antidepresiva?

Antidepresive dijelimo u sljedeće skupine: neselektivni inhibitori ponovne pohrane monoamina, selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina (SSRI), neselektivni inhibitori monoaminooksidaze (MAOI), selektivni inhibitori monoaminooksidaze tipa A i selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina i noradrenalina (SNRI).

Neselektivni inhibitori ponovne pohrane monoamina

Ovi antidepresivi neselektivno blokiraju ponovnu pohranu neurotransmitera noradrenalina, serotonina i dopamina te tako povećavaju njihovu koncentraciju na spojevima živčanih stanica.

Njihove najčešće nuspojave posljedica su utjecaja na sustav neurotransmitora acetilkolina (tzv. antikolinergičke nuspojave): suhoća usta, zamućenje vida, otežano mokrenje, zatvor, pogoršanje glaukoma, mentalna konfuzija. Također mogu izazvati poremećaj rada srca pa je u bolesnika koji ih uzimaju uputno kontrolirati EKG.

U kliničkoj uporabi su dulje od 40 godina i njihova je djelotvornost pouzdano dokazana. U ovu skupinu ubrajaju se lijekovi kao što su klomipramin, maprotilin, imipramin, amitriptilin i drugi.

Selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina (SSRI)

Njihova selektivnost za serotoninski sustav i slabo izražen ili nikakav učinak na druge prijenosničke sustave u mozgu razlog su njihovoj dobroj podnošljivosti.

Ovi antidepresivi selektivno blokiraju ponovnu pohranu serotonina, a na druge neurotransmiterske sustave djeluju slabo ili ne djeluju uopće. Ova skupina lijekova nastala je na temelju poznavanja biokemijskog mehanizma djelovanja starijih antidepresiva i ciljano je dizajnirana kako bi se dobilo djelovanje isključivo na serotoninski sustav.

Njihova selektivnost za serotoninski sustav i slabo izražen ili nikakav učinak na druge prijenosničke sustave u mozgu razlog su njihovoj dobroj podnošljivosti.

U ovu skupinu lijekova ubrajaju se paroksetin, sertralin, citalopram, fluoksetin i fluvoksamin. Radi se o djelotvornim i sigurnim antidepresivima. koji se sve više preporučuju kao antidepresivi prvog izbora.

Neselektivni inhibitori monoaminooksidaze (MAOI)

Istovremenim uzimanjem tih lijekova i hrane koja sadrži mnogo tvari zvane tiramin (primjerice fermentirani sirevi i pivo) može nastati iznenadni, smrtonosni porast krvnog tlaka.

Antidepresivi iz ove skupine blokiraju enzim monoaminooksidazu (MAO) koji razgrađuje neurotransmitore. Posljedica je povećanje koncentracije neurotransmitora u mozgu.

Prva generacija ovih lijekova može imati opasne nuspojave. Istovremenim uzimanje-m tih lijekova i hrane koja sadrži mnogo tvari zvane tiramin (primjerice fermentirani sirevi i pivo) može nastati iznenadni, smrtonosni porast krvnog tlaka.

Selektivni inhibitori monoaminooksidaze tipa A

Prvu generaciju inhibitora monoaminooksidaze danas su zamijenili reverzibilni inhibitori monoaminooksidaze tipa A, kao što je moklobemid. To su sigurni lijekovi, dobre podnošljivosti, a pri uzimanju nije potrebna dijeta.

Selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina i noradrenalina (SNRI)

Jači antidepresivni učinak, koji se postiže dualnim djelovanjem, pokazao se kod venlafaksina izrazito pozitivnim zbog povećane stope remisije, a bez javljanja nuspojava, u odnosu na antidepresive s jednim mehanizmom djelovanja.

Ovo je skupina najnovijih antidepresiva, koji se ujedno zovu i dualni antidepresivi, zbog mehanizma djelovanja na selektivnu inhibiciju ponovne pohrane više neurotransmitera, ali bez nuspojava koje su imali triciklički antidepresivi.

Predstavnik ove skupine je venlafaksin, koji je prototip selektivnog inhibitora ponovne pohrane serotonina, noradrenalina, a u smanjenoj mjeri i dopamina, ali bez blokade alfa 1, kolinergičkih i histaminskih receptora. Možemo reći da venlafaksin ima osobine selektivnih inhibitora ponovne pohrane serotonina i selektivnih inhibitora ponovne pohrane noradrenalina, što dovodi do farmakološke sinergije. Sinergija je zajedničko djelovanje dva ili više mehanizama, pa je ukupna efikasnost lijeka veća nego zbroj pojedinačnih djelovanja, pojednostavljeno rečeno 1+1=10.

Jači antidepresivni učinak koji se postiže tim dualnim djelovanjem pokazao se kod venlafaksina izrazito pozitivnim zbog povećane stope remisije (povlačenja simptoma depresije u potpunosti) a bez javljanja nuspojava, u odnosu na antidepresive s jednim mehanizmom djelovanja.

Koji će antidepresiv liječnik propisati?

Odabir antidepresiva se može vršiti na temelju podataka o povoljnom djelovanju tih lijekova u jednog od članova obitelji ako je taj bio liječen od depresije, odnosno na temelju podataka o prethodnom bolesnikovom reagiranju na te lijekove ako je on prethodno uopće bio liječen. Ako takvi podaci ne postoje, liječnik će se rukovoditi poznavanjem nuspojava pojedinih lijekova, osobito njihovim sedativnim ili antikolinergičkim osobinama, postojanjem tjelesnih bolesti u bolesnika i vlastitim iskustvom.

Zašto nekad treba uzimati više lijekova istovremeno?

Iako je poželjna primjena samo jednog antidepresiva, često su u liječenju depresije nužne kombinacije lijekova.

Iako je poželjna primjena samo jednog antidepresiva, često su u liječenju depresije nužne kombinacije lijekova. U takvim situacijama treba kombinirati lijekove mehanizama djelovanja koji se međusobno nadopunjuju, tako da dolazi do pojačanog terapijskog učinka, ali bez više nuspojava.

Depresiju često prate simptomi anksioznosti, stoga se, osobito u početku uzimanja antidepresiva, uz antidepresive uzimaju i anksiolitici. Najzastupljeniji anksiolitici su lijekovi iz skupine benzodiazepina.

U bolesnika sa vrlo izraženom psihotičnom slikom bit će potrebno u terapiju uključiti i antipsihotike. 

Kakav je tijek liječenja?

Jedan od čestih razloga terapijskog neuspjeha je subdoziranje antidepresiva (uzimanje antidepresiva u dozi nižoj od terapijski djelotvorne), dok je prijevremeni prekid terapije razlogom učestalog javljanja novih epizoda.

Prva, akutna faza liječenja traje četiri do šest tjedana. U bolesnika koji reagiraju na antidepresiv početno se poboljšanje može uočiti nakon 2 do 3 tjedna liječenja, a smanjenje simptoma za 40-50% događa se nakon 3 do 4 tjedna. Ukoliko nakon razdoblja od 4 do 6 tjedana redovitog uzimanja lijeka u odgovarajućoj terapijskoj dozi nema zadovoljavajućeg poboljšanja, treba promijeniti lijek tako da se uvede lijek druge farmakološke skupine, odnosno drugog mehanizma djelovanja. Promjena jednog antidepresiva s drugim antidepresivom dolazi u obzir kada izabrani antidepresiv kojeg smo primijenili prema pravilima odgovarajućeg terapijskog pokušaja (terapijska doza u rasponu do maksimalne u razdoblju od najmanje 4 tjedna, a optimalno od 6 do 8 tjedana) nema povoljan antidepresivni učinak ili kada lijek izaziva teže podnošljive nuspojave. Jedan od čestih razloga terapijskog neuspjeha je subdoziranje antidepresiva (uzimanje antidepresiva u dozi nižoj od terapijski djelotvorne), dok je prijevremeni prekid terapije razlogom učestalog javljanja novih epizoda.

Ako je postignut dobar učinak, slijedi druga faza - terapija održavanja, koja treba trajati godinu dana. Cilj terapije je održavanje sprečavanja pojave nove depresivne epizode. U fazi terapije održavanja lijek se uzima u istoj dozi kao i u akutnoj fazi liječenja. U bolesnika u kojih nije nužna profilaksa (prva depresivna epizoda, potpuno povlačenje simptoma), terapija antidepresivima se postupno ukida. U bolesnika u kojih su se depresivne epizode javljale sa velikom učestalosti trebat će nastaviti s profilaktičkom terapijom koja traje najmanje 5 godina, a nekad i doživotno. U slučajevima kada se nakon određenog vremena odlučimo na prekid terapije on mora biti postupan.

Uzrokuju li antidepresivi ovisnost?

Nekad se lijekovi za depresiju uzimaju doživotno, ali ne uzrokuju ovisnost. U slučaju prekidanja terapije koju je propisao liječnik, doze lijekova se smanjuju postupno.

Antidepresivna sredstva nisu stimulativi kao npr. amfetamini, nego depresiju postepeno, kroz 4 do 6 tjedana, smanjuju dok se normalno raspoloženje ponovo ne uspostavi. Uobičajeni strah od ovisnosti je neutemeljen; prava ovisnost, praćena neizdrživom potrebom, zloupotrebom, te potrebom za sve većim količinama da bi se osigurao isti učinak, nepoznata je kod uzimanja antidepresivnih sredstava, čak i ako se lijek uzima više mjeseci ili godina.

Važno!

Treba razumjeti da lijekovi izazivaju određene nuspojave koje baš nisu uvijek ugodne.

Djelovanje lijekova koji se koriste u depresiji nastupa sa latencijom od dva, tri, četiri, a ponekad i šest tjedana. Stoga je važno shvatiti da izostanak brzog terapijskog učinka ne znači da je lijek nedjelotvoran već samo da ga bolesnik još nije uzimao dovoljno dugo da bi iskusio njegovo povoljno djelovanje. Također treba razumjeti da lijekovi izazivaju određene nuspojave koje baš nisu uvijek ugodne. Međutim, one ukazuju na to da je lijek prisutan u organizmu i da tamo djeluje i da će uskoro započeti i ono djelovanje zbog kojeg ga bolesnik i uzima.

Sve članke vezane uz ovu temu pronađite ovdje

Brzi priručnik bolesti

Odaberite grupu bolesti ili pretražite po ključnoj riječi

Priručnik bolesti sastavljen je kako biste se brzo informirali o bolesti koja vas zanima. Određene bolesti posebno su obrađene u okviru skupine na Mapi tijela kojoj pripadaju te ih svakako potražite.

vezani članci

prehrana po bolestima


Saznajte više o prikladnoj prehrani, namirnicama i njihovom utjecaju na: Pravilnim izborom namirnica možete znatno unaprijediti svoje zdravlje.

KALENDAR ovulacije

Razdoblje plodnosti žene u jednom ciklusu kratko je, svega nekoliko dana prije i nekoliko dana poslije ovulacije.