Andropauza

Andropauza i menopauza

Došavši tako do pojma andropauze potrebno je naglasiti kako on nije istoznačan s menopauzom, iako se odnosi na isto razdoblje života muškarca i žene. Naime, radi se o promjenama u različitim hormonima muškarca i žene. Menopauza se mnogo jasnije prezentira pa se tako i dijagnosticiranje oba stanja, kao i terapijski pristupi, znatno razlikuju. Budući da je naziv andropauza etimološki neadekvatan, postoji nekoliko raznih naziva koji pobliže definiraju temeljne promjene u muškarca koje nastaju u dobi iznad 40 godina starosti. Odgovarajući hrvatski ekvivalent andropauzi  bio bi kasni simptomatski hipogonadizam ili opet, kolokvijalno, andropauza. 

Razvoj

Starenjem se smanjuje produkcija androgena (muških spolnih hormona) što ukazuje na smanjenu funkciju testisa, odnosno hipogonadizam. Iako je biokemijski dokaz smanjene produkcije testosterona u starijoj dobi neupitan, kliničke implikacije (simptomi) nisu potpuno nedvojbene. Dijelom je uzrok u činjenici da neće nužno svaki muškarac razviti simptome hipogonadizma iako je razina testosterona smanjena,  kao što je to očito u žena kada gube produkciju estrogena.  Dio simptoma nastaje i nevisno o promjenama količine testosterona dok u drugih, unatoč relativnom hipogonadizmu (smanjenje testosterona), nema prominentnih simptoma. Stoga i medicinska praksa nerijetko ignorira kasni simptomatski hipogonadizam kao priznati entitet pa on vrlo često ostaje neprepoznat.

Iako je globalna učestalost kasnog simptomatskog hipogonadizma još uvijek nepoznata smatra se da oko 3O% muškaraca starijih od 40 godina zadovoljava dijagnostičke kriterije čime se otvaraju i terapijske mogućnosti za poboljšanje zdravlja i kvalitete života muškaraca srednje i starije životne dobi.

Dijagnoza

Klinička dijagnoza se temelji na prepoznavanju simptoma koji mogu biti znak hipogonadizma. Testosteron ispoljava svoje učinke na više organskih sustava djelujući na endokrini, genitourinarni, lokomotorni, kardiovaskularni i središnji živčani sustav. Tako se, kao posljedica hipogonadizma u starijih ljudi, mogu pojaviti osteoporoza, sarkopenija (gubitak mišićne mase) i smanjenje mišićne snage, redistribucija tjelesne mase u korist masnog tkiva, anemija, smanjenje libida i erektilna disfunkcija, smanjenje kognitivnih sposobnosti i poremećaji sna, sklonost naglim promjenama raspoloženja i depresiji. Simptomi koji najčešće muškarca motiviraju da se obrati urologu su smanjenje libida i erektilna disfunkcija te mikcijske tegobe.

Značajnu pomoć u smislu probira rizične muške populacije omogućuju zdravstveni upitnici. Važno je reći kako niti jedan od upitnika ne zamjenjuje ispravnu anamnezu, pregled i vještinu liječničke procjene jer navedeni simptomi mogu biti i posljedica drugih bolesti (npr. depresija, dijabetes i sl.). Stoga je neophodno dijagnozu temeljiti na dva kriterija istodobno - klinička slika i biokemijski dokaz hipogonadizma.

Upitnik

Jedan od najčešće primjenjivanih upitnika o simptomima andropauze donosimo Vam ovdje:

           1. Imate li 50 godina ili više?

           2. Imate li u posljednjih 6 mjeseci smanjeni libido (spolnu želju)?

           3. Imate li teškoća sa slabijom erekcijom?

           4. Osjećate li nedostatak mišićne smage ili izdržljivosti?

           5. Jeste li primijetili smanjenje visine tijela?

           6. Ne uživate u životu kao prije?

           7. Jeste li često sumornog raspoloženja, zabrinuti ili tužni?

           8. Osjećate li općenito nedostatak energije?

           9. Više se ne bavite sportom jednako često kao prije?

         10. Zaspite li često neposredno nakon večere?

         11. Imate li bolove u zglobovima i mišićima?

         12. Imate li iznenadne napade znojenja ili osjećaja vrućine?

         13. Umorni ste a teško zaspite ili se rano budite?

         14. Jeste li često napeti ili nervozni?

         15. "Lako planete" i ne možete se obuzdati?

Ukoliko ste na 5 ili više pitanja odgovorili potvrdno vjerojatno zadovoljavate kriterije simptomatologije za kasni simptomatski hipogonadizam (andropauzu). Ponovo je potrebno napomenuti kako za postavljenje te dijagnoze nužno moramo imati i biokemijski dokaz postojanja hipogonadizma!

Mogućnosti liječenja

Hormonska nadomjesna terapija testosteronom nije novost i koristi se od četrdesetih godina prošlog stoljeća u obliku intramuskularnih injekcija jednom mjesečno. Nedostatak takve terapije su oscilacije serumske koncentracije testosterona. U posljednje vrijeme pojavio se depo-preparat koji se aplicira jednom u tri mjeseca pokazujući znatno manje oscilacije koncentracije uz jednaku djelotvornost . Pored toga postoje i oralni pripravci koje je, međutim, potrebno uzimati tri puta dnevno i to uz hranu s više masnoća što većina bolesnika ne prihvaća dobro. 

Međutim, testosteronska nadomjesna terapija svakako nije posve bezopasan oblik liječenja simptoma kasnog hipogonadizma. Takvo liječenje apsolutno je kontraindicirano u bolesnika s karcinomom prostate ili rakom dojke u muškarca, znatno uvećanom prostatom i izraženim opstruktivnim simptomima mokrenja zbog benigne hiperplazije prostate, te znatno povišenim vrijednostima kolesterola ili sniženjem lipoproteina male gustoće kao i u bolesnika s  policitemijom.

Zaključak

Nadomjesna terapija testosteronom može značajno povećati tjelesne i mentalne sposobnosti muškarca sa znacima hipogonadizma i tako znatno utjecati na kvalitetu života u srednjoj i starijoj dobi. Urolog ima jedinstveno mjesto u procjeni poteškoća i dijagnostici simptoma muškaraca srednje i starije generacije te indiciranju nadomjesne terapije kao i praćenju njezinih povoljnih učinaka kao i mogućih rizika.