U osoba sa šećernom bolešću višestruko je povećana učestalost angine pektoris i infarkta miokarda, a srčani udar je najčešći uzrok smrti u osoba sa šećernom bolešću.
Osobe sa šećernom bolešću nekoliko puta su sklonije razvoju krvožilnih bolesti nego osobe bez šećerne bolesti iste dobi. Krvne žile ne oštećuje samo povišena glukoza u krvi već se radi o istodobnom štetnom učinku više različitih rizičnih čimbenika. Naime, vrlo često šećernu bolest prate i drugi poremećaji kao što je povišeni krvni tlak i povišene masnoće u krvi. Udružena pojava povišene glukoze u krvi, povišenih masnoća u krvi i visokog krvnog tlaka naziva se i "metabolički sindrom". Zajednički uzrok svih tih poremećaja nalazi se u debljini, posebice u obliku u kojem se nakupljanje masnog tkiva odvija u području trbuha.
Štetni učinak tih poremećaja na krvne žile očituje se u ubrzanom razvoju ateroskleroze. Ateroskleroza nastaje zbog oštećenja stijenki arterija u kojima se razvijaju masne naslage koje mogu suziti i začepiti dotok krvi u organe. Ateroskleroza je glavni uzrok bolesti krvnih žila. Osim metaboličkih poremećaja i štetne navike kao što je pušenje, debljina i tjelesna neaktivnost zajednički doprinose i važni su uzroci ubrzanog razvoja ateroskleroze. Posebno je opasna ateroskleroza u žilama koje opskrbljuju organe kao što su srce i mozak.
Širenje ateroskleroze u koronarnim arterijama koje opskrbljuju srčani mišić uzrokuje srčanu anginu i srčani udar. U osoba sa šećernom bolešću višestruko je povećana učestalost tih bolesti, a srčani udar je najčešći uzrok smrti u osoba sa šećernom bolešću. Najčešći upozoravajući simptomi su bol i nelagoda u prsištu te zaduha. Tegobe mogu biti prolazne, javljati se samo u naporu, ali isto tako bolest se može razvijati bez ikakvih simptoma.
Šećerna bolest također povećava rizik moždanog udara. Ta bolest javlja se u obliku jedne ili više smetnji poput naglo nastale slabosti jedne strane tijela, smetnjama govora ili razumijevanja, neravnotežom, glavoboljom odnosno poremećajem svijesti ili vida. Mogu se javiti privremeno i spontano se povući, a mogu zaostati i trajno.
U šećernoj bolesti postoji posebna sklonost razvoju ateroskleroze u arterijama koje opskrbljuju noge, a zajedno s oštećenjem živaca u tom području, doprinosi riziku za razvoj rana i amputacija.
Razvojem neosjetljivosti na bol nastaje sklonost ozljedama i ranama.
Štetno djelovanje povišene glukoze na male krvne žile dovodi i do oštećenja živaca koje one opskrbljuju. Najčešće su oštećeni osjetilni živci u nogama što može dovesti do gubitka osjeta boli, dodira i topline. Razvojem neosjetljivosti na bol nastaje sklonost ozljedama i ranama. Nezaraštanje rana dovodi do infekcije što onda može zahtijevati i amputaciju okrajine. Osobe mogu osjećati trnce, žarenje ili utrnulost, a tegobe su izraženije u mirovanju i noću.
Šećerna bolest vodeći je uzrok kroničnog bubrežnog zatajivanja. Bolest bubrega u svom početnom razdoblju ne daje nikakve simptome, a prvi znak oštećenja bubrega u šećernoj bolesti je nalazak bjelančevina u mokraći. Napredovanje bolesti u nekim slučajevima može zahtijevati i liječenje dijalizom odnosno transplantaciju bubrega. Osim dobre kontrole glukoze u krvi, za sprečavanje razvoja bubrežnog oštećenja potrebna je i stroga kontrola krvnog tlaka.
Većina osoba sa šećernom bolešću razvije blaži oblik tog poremećaja, ali kod nekih može uzrokovati i sljepoću.
Šećerna bolest uzrokuje oštećenje krvnih žila na očnoj pozadini (mrežnici) koje nazivamo retinopatija. Većina osoba sa šećernom bolešću razvije blaži oblik tog poremećaja, ali kod nekih može uzrokovati i sljepoću. U osoba sa šećernom bolešću povećana je učestalost očne mrene i povišenog očnog tlaka, glaukoma. Osim redovitih pregleda, sve novonastale smetnje vida u bolesnika sa šećernom bolešću mora provjeriti okulist.
