Kod ljudi kod kojih se javlja neutaživa glad za šećerima, te kod onih kod kojih postoje poremećaji u ponašanju u obliku kriza potištenosti koje često rezultiraju traženjem "izlaza" u prekomjernom unosu hrane, terapija se sastoji u davanju tzv. serotoninogeničkih lijekova. Djelovanje tih lijekova sastoji se u uvećavanju koncentracije serotonina (neurotransmitera koga popularno nazivamo i "hormonom dobrog raspoloženja") u mozgu. Ti lijekovi stoga posjeduju antidepresivno djelovanje.

Uz sam lijek, takvim se pacijentima u terapiju dodaju i nutritivne komponente kako bi se popunili nedostaci izazvani neadekvatnom prehranom. Od nutritivnih komponenti najčešće se dodaju magnezij, vitamin B6, krom i cink. Dok su magnezij i vitamin B6 važni za otklanjanje potištenosti, razdražljivosti i nesanice, cink i krom potpomažu regulaciju aktivnosti inzulina - hormona koji je direktno odgovoran za iskorištavanje glukoze.

Postoje postupci koje možemo primijeniti odmah, a pomažu nam da jedemo manje bez opasnosti po naše dobro raspoloženje. U prvom redu potrebno je uskladiti naš dnevni ritam s ritmom prisutnim endogeno ("u unutrašnjosti našeg organizma").

Na scenu sada stupaju osnovni principi kronodijetetike: uskladiti ritam naših obroka s neuroendokrinim (neurohormonalnim) ritmovima našeg organizma. Time iskorištavamo utjecaj hrane na izlučivanje hormona poput serotonina. Prilikom takvog režima prehrane nećemo voditi računa samo o vrsti namirnica i kalorijama koje nam one daju, već i o dobu dana kada te iste namirnice konzumirati kako bi se sukladno hormonskim lučenjima u našem organizmu najbolje i pravovaljano iskoristile.

Dakako da takve dijete imaju u sebi više no bilo koje druge istaknut individualni karakter, jer se svaka osoba ponaosob mora podvrgnuti svom "unutrašnjem satu".

Osnovna pravila sastoje se u:

1. Jedite u prvom dijelu dana ugljikohidrate, voće, gomoljasto povrće i mahunarke.

Ujutro tijelo ima najviše potrebe za energijom, a upravo su ugljikohidrati glavne energetske komponente u našoj prehrani. Osim toga maksimum lučenja inzulina upravo je tijekom prvog dijela dana i u to vrijeme će se i svi uneseni ugljikohidrati najbolje iskoristiti i "sagorjeti" dajući ugljični dioksid, vodu i energiju bez pretvorbe u rezervnu mast. Konzumiranjem ugljikohidrata potaknut ćemo stvaranje serotonina, i spriječiti nastanak "neutažive gladi za slatkim" u poslijepodnevnim satima.

2. Tijekom poslijepodneva i večeri poželjno je konzumirati proteinsku hranu.

Riba, meso, jaja, razni sirevi predstavljaju izvor proteina životinjskog podrijetla. Proteine potiču stvaranje somatotropnog hormona (hormon rasta) koji djeluje na razgradnju masti (lipolitički efekt). Tijekom noći tako dolazi do razgradnje masti. Ako u poslijepodnevnim i večernjim satima jedemo više ugljikohidrata stimulirat ćemo nastanak i izlučivanje inzulina izvan njegovog prirodnog "ritma pojavljivanja" i na taj način njegovim djelovanjem uzrokovati inhibiciju lučenja somatotropnog hormona, a pokrenuti sintezu masti u adipozno ili masno tkivo.

3. Lisnato povrće se može konzumirati tijekom cijelog dana.

Potrebno je jedino paziti da se ono povrće bogato ugljikohidratima, poput krumpira, cikle, i ostalo gomoljasto povrće ne jede uvečer jer potiče lučenje inzulina.

4. Pazite na dosoljavanje jela.

5. Izbjegavajte duže gladovanje tijekom dana.

6. Redovito doručkujte i održavajte obroke u točnim vremenskim razmacima.

Doručak je obrok koji regulira osjećaj gladi tijekom cijelog dana i nadasve je važan za održavanje ravnoteže između "potreba i potražnje" hrane.