Kako bi rezultat analize sjemene tekućine bio što vjerodostojniji, nužno je pridržavati se nekoliko osnovnih pravila prilikom uzimanja uzorka ejakulata. Jedna od ključnih stvari prije davanja uzorka jest apstinencija od ejakulacije koja mora iznositi minimalno 2, a maksimalno 7 dana (u optimalnom slučaju taj period iznosi 4 dana). Naime, nakon apstinencije kraće od 2 dana u uzorku se može pronaći manji broj spermija, dok se nakon 7 dana smanjuje njihova pokretljivost.

Također je bitno uzeti kompletan ejakulat, budući da prvi mlaz sadrži najveću koncentraciju spermatozoida. Uzorak se najčešće uzima u laboratoriju, ejakulacijom u sterilnu čašicu, a može se donijeti i od kuće. Kod potonjeg valja paziti da to bude unutar jednog sata od ejakulacije, a trebalo bi voditi računa i na održavanje tjelesne temperature uzorka.

Prije započinjanja detaljnije analize, najprije se prostim okom određuje boja sjemene tekućine. Normalan uzorak bjelkaste je boje, a promjena boje često ukazuje na neko od patoloških stanja. Tako je, primjerice, smećkasta ili crvenkasta boja znak da se u ejakulatu nalaze crvene krvne stanice, tj. eritrociti, a tu pojavu nazivamo hematospermija.

Viskozitet se odnosi na gustoću, tj. količinu sluzi u uzorku, a procjenjujemo je prema visećoj niti koja se na duljini od 3 centimetra održava najviše 15 sekundi. Pratimo i vrijeme likvefakcije, tj. vrijeme koje je potrebno da se plazma u sjemenu ponovno pretvori u tekućinu pod utjecajem enzima; za taj proces obično je potrebno 20-30 minuta, a nepotpuna i zakašnjela likvefakcija može upućivati na neki oblik infekcije. Budući da je sjemena tekućina alkalna kako bi spermije zaštitila od kiselog okoliša rodnice, granice pH-vrijednosti trebale bi se kretati u rasponu od 7,2 do 7,8.

Od velikog značaja nam je podatak o volumenu ejakulata. Prema standardima Svjetske zdravstvene organizacije, on se može kretati između 1,5 i 10 mililitara, iako je uobičajen nalaz između 2 i 6 mililitra. Volumen ejakulata sačinjavaju spermatozoidi, sekret spolnih žlijezda te sekret pasjemenika. Pri malom volumenu plodnost je umanjena budući da nema dovoljno tekućine koja bi spermije usmjerila prema vratu maternice, dok preveliki volumen može upućivati na varikokelu (proširenje vena koje odvode krv iz sjemenika) ili na predugu apstinenciju.

Prilikom gledanja ejakulata pod mikroskopom najprije određujemo koncentraciju spermija. Ona bi trebala iznositi više od 20 milijuna spermija po jednom mililitru sjemene tekućine, iako i niža koncentracija (pod pretpostavkom dobre pokretljivosti) može dovesti do oplodnje. Zanimljivo je da prosječna koncentracija spermija u muškoj populaciji sve više opada, što se može pripisati utjecaju zagađene okoline, životnom stilu, kao i mnogim drugim još nerazjašnjenim čimbenicima.

Jedan od ključnih nalaza čitavog spermiograma upravo je postotak pokretnih spermija u uzorku ejakulata. Na stotinu izbrojenih spermija dijelimo ih prema pokretljivosti u tri osnovne kategorije: nepokretni, pokretni i progresivno pokretni spermiji. Više od 70 posto pokretnih te 50 posto progresivno pokretnih spermija predstavlja potpuno uredan nalaz. Treba napomenuti da se u ejakulatu mogu naći i druge stanice osim spermija, kao što su bijele krvne stanice (uglavnom povezane s nekom infekcijom), stanice iz uretre te stanice spermatogeneze (iz kojih nastaju spermiji). Pri niskom postotku pokretnih spermija više informacija nam daje test vitalnosti metodom bojanja eozinom i nigrozinom. Eozin ulazi u mrtve stanice bojeći ih crveno, dok žive ostaju neobojane. Tako se mogu razdvojiti nepokretni (no unatoč tome živi) spermiji od mrtvih.

Analiza morfologije spermija u razmazu obojanom po Papanicolauu još je jedan važan element u dobivanju konačne slike. Najmanje 60 posto spermija trebalo bi biti normalnog oblika i strukture. Abnormalnosti mogu zahvatiti glavu (oblik, veličina, pojava dvostruke glave), vrat (zadebljanje, iskrivljenost) i nešto rjeđe rep (dvostruki, slomljeni). U svakom zdravom uzorku sjemena uobičajeno je pronaći određen postotak spermija abnormalnog oblika (taj broj može iznositi čak do 40 posto), no ako je taj postotak velik, uglavnom dolazi do poteškoća prilikom oplodnje.

Postoji nekoliko različitih dijagnoza koje donosimona temelju odstupanja određenih vrijednosti spermiograma od normale. Tako oligozoospermija označava smanjen broj spermija u mililitru sjemena (ispod vrijednosti od 20 milijuna). Astenozoospermija je dijagnoza smanjenog udjela pokretnih spermija ispod granice od 50 posto, dok oligoastenozoospermijom označavamo kombinaciju smanjenog broja spermija i njihove smanjene pokretljivosti. Teratozoospermija jest stanje u kojem je manje od 15 posto spermija normalnog oblika, a nekrozoospermija predstavlja izostanak živih spermija u ejakulatu. Azoospermija je potpuno odsustvo živih spermija u ejakulatu.

Nalaz spermiograma koji nije u skladu s normalnim vrijednostima zahtijeva daljnje pretrage Jedan od prvih koraka svakako je kultivacija ejakulata na aerobne i anaerobne bakterije kako bi se isključila mogućnost infekcije. Pregledom kod urologa može se utvrditi postojanje nekog od poremećaja koji bi mogao dovesti do odstupanja od referentnih vrijednosti (poput već spomenute varikokele), a ovisno o indikaciji mogu se provesti i vrlo specifične pretrage (primjerice, hormonalni profil, tumorski biljezi, dokaz antispermalnih protutijela). Napretkom medicine i razvojem brojnih tehnika umjetne oplodnje danas je moguća oplodnja jajne stanice i s minimalnim brojem spermija, pa je tako kod metode intracitoplazmatske injekcije spermija (ICSI) dovoljan jedan jedini spermij.

Uvijek treba imati na umu da spermiogram nije idealan test; naime, i muškarci s lošim nalazom mogu ostvariti željeno očinstvo, dok u rijetkim slučajevima kad su svi nalazi uredni do trudnoće jednostavno ne dolazi. Stoga ključ leži u međusobnoj suradnji stručnjaka raznih specijalnosti kako bi se otkrio gdje leži pravi uzrok neplodnosti.