Aerobiologija i peludne alergije

 
 
19.04.2011.
 
Pelud prisutan u atmosferi najsnažniji je prirodni aeroalergen i najčešći uzročnik alergijskih bolesti dišnog sustava, osobito u razvijenim zemljama. Biljke umjerenog područja uglavnom se oprašuju vjetrom te predstavljaju glavni izvor alergena. Peludni spektar određenog područja određen je fenološkim ciklusom biljaka (produkcijom i otpuštanjem peluda tijekom sezone), sastavom lokalne vegetacije (odnos autohtonih i alohtonih biljaka) i meteorološkim prilikama koje utječu na rasprostranjivanje i transport peluda iz tih izvora.
Što je to aerobiologija
Posljednjih godina brojne studije ukazuju na utjecaj klimatskih promjena na cvjetanje biljaka, a time i na količine peluda u zraku.

Aerobiologija je interdisciplinarna znanost koja proučava pasivni transport organizama i čestica biološkog podrijetla u atmosferi. Aerobiološka istraživanja peludnog spektra provode se već dugi niz godina u većini europskih zemalja, a počele su prvenstveno u okviru medicinskih istraživanja, s ciljem boljeg razumijevanja peludnih alergija i drugih alergijskih reakcija. Glavni izvor alergenog peluda u gradovima su drvenaste biljke. Specifični uvjeti u gradovima, tzv. fenomen toplotnog otoka karakteriziran višim temperaturama, reduciranom relativnom vlažnošću zraka i specifičnim toplotnim vjetrovima, uzrok su duljem vegetacijskom periodu biljaka. Posljednjih godina brojne studije ukazuju na utjecaj klimatskih promjena na cvjetanje biljaka, a time i na količine peluda prisutnog u zraku.

Za razvoj alergijskih bolesti u sjeverozapadnoj Hrvatskoj važna je polinacija biljaka triju botaničkih skupina: drveća, trava i korova. Za posjedovanje alergenog potencijala biljka mora ispuniti određene uvjete: rasprostranjenost, proizvodnja peluda u ogromnim količinama, oprašivanje vjetrom (anemofilnost) i sadržavanje alergenih spojeva u peludom zrncu koji u doticaju sa sluznicom izazva alergijsku reakciju. Alergenu pelud posjeduje manje od stotinu biljaka širom svijeta.

Pelud drvenastih biljaka
Procjenjuje se da je u središnjoj i sjevernoj Europi 10 do 20% osoba alergično na pelud breze.

Na području sjeverne Amerike, dijelovima Australije te sjeverne, srednje i istočne Europe breza posjeduje pelud s najvećim alergenim potencijalom. Procjenjuje se da je u središnjoj i sjevernoj Europi 10 do 20% osoba alergično na pelud breze. Visoko alergenu pelud posjeduju i lijeska i joha. Između biljaka reda Fagales (obuhvaća rodove breza, joha, lijeska, grab te bukva, hrast i pitomi kesten) i plodova jabuke, breskve i lješnjaka primjećen je visoki stupanj križnih reakcija. Lijeska i joha svojom ranom polinacijom i križnom reakcijom s brezom, mogu djelovati kao okidači alergijske senzibilizacije na pelud breze, pa se klinički simptomi manifestiraju naglašenije tijekom polinacije breze. Polinacija hrasta, bukve i pitomog kestena može produžiti trajanje simptoma alergijske reakcije na pelud breze i u periodu kada ta vrsta nije prisutna u zraku. Na Mediteranu visoki alergeni potencijal posjeduje pelud masline i čempresa, a poznato je da između pripadnika porodica čempresa i tisa postoji jaka križna reakcija.

Pelud trava

Obzirom na svoju kozmopolitsku rasprostranjenost i značajnu sposobnost proizvodnje peluda porodica trava glavni je izvor alergenog peluda. Oko 20% svjetskog vegetacijskog pokrova čine trave, većina biljaka se oprašuje vjetrom dok se mali broj oprašuje kukcima. Unutar porodice zamijećen je visok stupanj križnih reakcija. U sjevernoj, srednjoj i istočnoj Europi razdoblje cvjetanja započinje početkom svibnja, a završava krajem srpnja. Na području Mediterana razdoblje cvjetanja obično počinje i završava mjesec dana ranije. Procjenjuje se da je najmanje 40% alergičnih osoba senzibilizirano na alergene peluda trava.

Pelud korovnih biljaka
U Europi je pelin široko rasprostranjen te je učestalost senzibilizacije na pelud pelina oko 3 do 10%.

U Srednjoj Europi i u kontinentalnom dijelu Hrvatske sve su učestalije alergije na pelud korova, u prvom redu na pelud ambrozije (Ambrosia artemisiifolia L.). U Europi je pelin (Artemisia sp.) široko rasprostranjen te je učestalost senzibilizacije na pelud pelina oko 3 do 10%. Uz pelud pelina povezana je i alergija na hranu, poznata kao sindrom Artemisia-celer. Uočena je blaga križna reakcija s peludnim alergenima breze. Ambrozija je najznačajnija alergena biljka Sjedinjenih Američkih Država. U Europi nalazimo tri glavne regije rasprostranjenosti ambrozije: u dolini rijeke Rhone, u sjevernoj Italiji i Panonskoj nizini. Pelud ambrozije inducira astmu dvaput više nego ostala pelud, a postoji i značajna križna reakcija unutar roda Ambrosia i Artemisia. Svaka biljka ambrozije producira milijune peludnih zrnaca, veličine 18-22 µm, prikladne za transport na velike udaljenosti.

o autorima
  Dr. sc. Ivana Hrga, dipl. ing.
Voditelj Laboratorija za aerobiologiju
Zavod za javno zdravstvo "Dr. Andrija Štampar"
     
  Dr. sc. Barbara Stjepanović, dipl. ing.
Laboratorij za aerobiologiju
Zavod za javno zdravstvo "Dr. Andrija Štampar"
     
možda vas zanima
Kako nastaje alergija?
Alergije na sunce
Prevencija alergijskih bolesti
Peludni kalendar i alergijski semafor