Artroskopija kuka

Kuk

Kuk je najveći kuglasti zglob u ljudskom tijelu i smješten je relativno duboko ispod slojeva masnog i mišićnog tkiva te čvrste zglobne čahure. Konkavno zglobno tijelo kuka je čašica (lat. acetabulum) na zdjeličnoj kosti, a konveksno je glava bedrene kosti (lat. caput femoris). Kongruencija tih zglobnih tijela, pojačana djelovanjem snažnih mišića između zdjelice i bedrene kosti, omogućava kuku stabilan prijenos velikih opterećenja s tijela na donji ekstremitet uz zadržavanje pokretljivosti zgloba u svim smjerovima.

Patološka zbivanja

Zbog iznimnih opterećenja i velikog opsega kretnji u kuku nekih od nas dogode se određene patološke promjene, poput oštećenja hrskavičnovezivnog ruba čašice kuka, oštećenja hrskavice, nastanka slobodnih zglobnih tijela i sl., koje uzrokuju bol i ograničenje kretnji u tom zglobu. Dok su se slična patološka stanja u drugim zglobovima poput koljena (primjerice oštećenje meniska), ramena (primjerice oštećenje labruma), gležnja (primjerice sindrom prednjeg sraza gležnja) i lakta (primjerice sindrom anterolateralne plike) aktivno operacijski liječila, kod tegoba u kuku se bolesnicima, ako se ne bi radilo o uznapredovalim degenerativnim promjenama, uglavnom savjetovalo da sačekaju još koju godinu dok ne dođe vrijeme da im se ugradi totalna endoproteza, tj. umjetni kuk.

Razloga takvom povučenom stavu ortopeda bilo je više. Naime, otvoreni operacijski pristup na kuk nosio je, sve do opisa operacijske tehnike prof. Ganza 1999. godine, veliki rizik - i do 18% u nekim studijama - od nastanka avaskularne nekroze glave bedrene kosti. Ta komplikacija prilikom koje dolazi do odumiranja glave bedrene kosti zahtijevala bi u relativno kratkom roku ugradnju umjetnog kuka, što je zbog potrebnog ograničenja tjelesnih aktivnosti nakon operacije bio relativno loš ishod za mlađe bolesnika (do 55. godine života). No, čak i s primjenom nove operacijske tehnike prof. Ganza, otvorena operacija kuka koja uključuje i dislokaciju (kontrolirano potpuno iščašenje kuka) je veliki operacijski zahvat koji naknadno zahtijeva dugotrajnu rehabilitaciju.

Artroskopija

Kako bi se ipak pomoglo bolesnicima čije tegobe u kuku smanjuju njihovu kvalitetu života te ih ograničavaju u tjelesnim aktivnostima, a koji su još godinama - ako ne i desetljećima - daleko od potrebe ugradnje umjetnog kuka, u svijetu se posljednjih godina intenzivno razvila artroskopija kuka. To je operacijska tehnika pri kojoj se u kuk ulazi kamerom (optika) i posebno načinjenim instrumentima kroz nekoliko uskih kanala te se time izbjegava gore navedena resekcija mišića i kostiju. Kako bi se stvorio potreban prostor za rad unutar samog zgloba koristi se poseban operacijski stol za istezanje, trakciju noge. Unutarzglobni položaj instrumenata se tijekom operacije prema potrebi kontrolira rendgenom. Nakon operacije bolesnici imaju nekoliko manjih ožiljaka (obično 2 do 4 u duljini od oko 1,5 cm) na prednjem vanjskom dijelu kuka. Oporavak nakon takvih operacija znatno je brži u odnosu na otvorene metode te je i manji rizik od nastanka komplikacija. Danas se artroskopski u kuku uspješno liječi cijeli niz stanja i bolesti poput femoroacetabularnog sraza, oštećenja labruma, oštećenja ligamenta glave bedrene kosti, vađenja slobodnih i stranih zglobnih tijela, resekcije prikladnih tumora i sl. Dapače, razvoj artroskopije kuka omogućio je bolje razumijevanje niza fizioloških i patoloških stanja u kuku što je rezultiralo boljim razumijevanjem bolesničkih tegoba, a time i boljim liječenjem istih.