Erekcijska disfunkcija

Uvod

Problemi u spolnom životu muškaraca kroz veći dio povijesti smatrani su tabu-temom, a rijetki su bili muškarci koji bi s liječnikom otvoreno porazgovarali o postojećem seksualnom problemu ili spolnoj nemoći te zatražili savjet ili liječenje. I danas, posebice u patrijarhalnim društvima, kod muškaraca postoji blokada kada treba progovoriti o vlastitoj spolnosti. Svaku slabost na tom polju mnogi muškarci još uvijek shvaćaju kao dovođenje u pitanje vlastite muškosti, te kao priznavanje slabosti i nesposobnosti. Srećom, svijest muškaraca o ovome problemu u posljednjih se nekoliko godina znatno promijenila i tek sada liječnici su dobili bolji uvid u učestalost pojave erekcijske disfunkcije kod muškaraca.

Što je erekcijska disfunkcija?

Erekcijska disfunkcija (ED) predstavlja trajnu ili povremenu nemogućnost postizanja ili održavanja erekcije prikladne za kvalitetan spolni odnos. Termin "erekcijska disfunkcija" predstavlja točniji termin od impotencije, budući da mnogi sterilnost, probleme s ejakulacijom, postizanjem orgazma ili pak manjak snage i spolne moći također smatraju impotencijom.

Muškarci koji pate od erekcijske disfunkcije u nemogućnosti su postići erekciju i zadržati je dovoljno jakom do kraja spolnog odnosa. Takvo stanje ne smatra se normalnim ni u kojem životnom dobu, te ga je potrebno liječiti. Prema mnogim istraživanjima, čak 90 posto muškaraca do četrdesete godine života barem jednom osjeti simptome erekcijske disfunkcije.

Što uzrokuje ED?

Kako bismo najbolje shvatili uzroke ED, potrebno je shvatiti procese u organizmu koji predstoje postizanju erekcije. Unutrašnjost penisa sastoji se od tri cilindrične strukture. Dvije predstavljaju šupljikavo tijelo penisa (lat. corpora cavernosa), valjkaste tvorbe sačinjene od erektilnog tkiva isprepletenog krvnim žilama. Između njih nalazi se spužvasto tkivo (lat. corpus spongiosum) unutar kojega se nalazi i mokraćna cijev ili uretra, koja služi za izlučivanje urina i sperme.

Erekcija započinje u mozgu, gdje započinje spolna uzbuđenost. Iz mozga kreću živčani signali, koji zatim preko leđne moždine dolaze do završetaka živčanih vlakana u penisu, koja pak "narede" krvnim žilama da se opuste, prošire i propuste krv u penis što rezultira erekcijom. Kako krv nadire u šupljikavo tijelo, prazan prostor se širi i stvara pritisak na žile koje služe za otjecanje krvi. Taj pritisak zatvara krvne žile i sprjčava otjecanje krvi. Budući da više krvi dolazi u penis nego što iz njega izlazi, penis se ukrućuje i nastaje erekcija. Nakon orgazma, pritisak na krvne žile prestaje i krv se ispušta iz penisa čime erekcija i prestaje.

Kao što možemo vidjeti, erekcija predstavlja vrlo složen proces u koji su uključeni mozak, krvne žile, živci i glatko mišićno tkivo unutar penisa. Ukoliko bilo koja od navedenih karika ne obavlja svoj posao na pravilan način, muškarac možda neće biti u stanju postići ili održati erekciju. Tada nastupa stanje koje nazivamo erekcijska disfunkcija. Sada kada smo se detaljnije upoznali s procesom erekcije, vratimo se njenim uzrocima. Malo je poznata činjenica da gotovo 90 posto uzroka ED-a otpada na neki fizički poremećaj u organizmu. Samo desetak posto otpada na psihološke uzroke, a i oni su često samo rezultat nekog već postojećeg fizičkog problema.

Različiti fizički uzroci ED-a mogu se svrstati u tri osnovne grupe problema:

1. Nedovoljan dotok krvi u penis - ovakvo stanje može biti uzrokovano mnogim bolestima ili stanjima, a jedno od najčešćih je ateroskleroza, odnosno zakrčenje krvnih žila. Erekcijska disfunkcija često predstavlja jedan od prvih simptoma ove bolesti. Ateroskleroza može biti uzrokovana dijabetesom, visokim krvnim tlakom, visokim kolesterolom ili pušenjem.
2. Krv se ne zadržava u penisu - muškarci s ovim problemom ne mogu održati erekciju tijekom spolnog odnosa, budući da se krv ne zadržava u penisu nego otječe iz njega. Ovakav problem može biti rezultat oštećenja glatkog mišićnog tkiva u penisu.
3. Živčane poruke poslane iz mozga i leđne moždine ne dopiru do penisa - ukoliko živčana stimulacija ne stiže do penisa može se javiti problem s erekcijom. Ovakav problem mogu uzrokovati mnoge bolesti, uključujući dijabetes, Parkinsonovu bolest ili multiplu sklerozu. Ozljede ili kirurški zahvati na penisu ili zdjelici također mogu oštetiti živčana vlakna i prekinuti normalan prijenos informacija do penisa.

Erekcijska disfunkcija može biti rezultat mnogih bolesti, kao što su:

• Bolesti bubrega - bolesti bubrega mogu uzrokovati kemijske promjene u vašem organizmu, koje zatim utječu na razinu hormona, cirkulaciju, funkciju živaca i razinu energije. U mnogim slučajevima ove promjene uzrokovat će promjenu u seksualnom porivu muškarca ili njegovim seksualnim mogućnostima. Neki lijekovi koji se koriste u liječenju bolesti bubrega također mogu uzrokovati ED.
• Bolesti krvnih žila - uključuju već spomenutu aterosklerozu, visok krvni tlak i visoku razinu kolesterola u krvi. Ove bolesti odgovorne su za čak 70 posto slučajeva erekcijske disfunkcije, budući da sprečavaju normalan protok krvi u mozak, srce i penis.
• Dijabetes - može uzrokovati oštećenja na živcima i arterijama koja zatim mogu otežavati postizanje erekcije. Otprilike 35 do 50 posto muškaraca koji pate od dijabetesa također imaju problema i s erekcijskom disfunkcijom.

Osim spomenutih, postoji još mnoštvo drugih fizičkih uzroka erekcijske disfunkcije. Među njima valja spomenuti kirurške zahvate, ozljede, hormonalne neravnoteže, konzumaciju alkohola, cigareta i droga, kao i velik broj lijekova koji kao nuspojavu mogu imati pojavu erekcijske disfunkcije (najčešće lijekovi za liječenje visokog krvnog tlaka, depresije i alergije). Spomenuli smo i psihološke uzroke erekcijske disfunkcije, koji su rijetki, ali postoje. Kako normalan spolni život zahtijeva da um i tijelo rade zajedno, tako mnogi emocionalni ili psihološki problemi mogu dovesti do poteškoća u postizanju erekcije. Često su ti psihološki problemi i uzrokovani upravo erekcijskom disfunkcijom i nezadovoljstvom koje ona stvara.

Liječenje erekcijske disfunkcije

Prvi korak u liječenju problema s erekcijskom disfunkcijom jest priznanje da problem postoji. Muškarci često ne žele priznati da nešto nije u redu s njihovom muškošću, pa je tako prepoznavanje problema vrlo važan korak. Sljedeći korak je posjeta liječniku, obavljanje pregleda i savjetovanje oko načina liječenja. Sasvim je normalno da prilikom posjeta liječniku osjećate neugodu jer trebate razgovarati o svom spolnom životu, koji je privatna i intimna stvar. Važno je da shvatite da nikako niste jedini koji patite od erekcijske disfunkcije te da se takvi problemi ne događaju samo vama. Ovisno o povijesti bolesti i pregledu, liječnik će vjerojatno naručiti određene laboratorijske testove koji će mu pomoći u odluci o načinu liječenja. Liječnik će procijeniti postoji li neka bolest ili stanje na koje je potrebno posebno pripaziti prije liječenja erekcijske disfunkcije.

Budući da spolni odnos tjera srce da radi brže i jače, neki ljudi s određenim bolestima srca ne bi trebali stupati u spolne odnose. Nakon što su pokrivene sve mjere predostrožnosti, može se pristupiti liječenju ED, koje je u posljednjih dvadesetak godina znatno napredovalo. Kako među muškarcima raste svijest o erekcijskoj disfunkciji te kako ih sve više prihvaća to stanje kao nešto s čime se treba suočiti i što treba liječiti, tako i liječnici dobivaju sve više informacija koje im mogu pomoći u istraživanjima i pronalasku novih i efikasnijih načina liječenja.

Postoje brojni načini liječenja, no danas najpopularniji način je liječenje lijekovima, tzv. inhibitorima fosfodiesteraze tipa 5 (PDE-5). Spomenuti lijekovi sadrže aktivnu supstancu pod nazivom sildenafil. Sildenafil nije niti hormon, niti afrodizijak, već djeluje samo ukoliko postoji seksualna stimulacija, te povećava protok krvi u penis. Inhibitori fosfodiesteraze djeluju brzo i omogućuju postizanje i održavanje erekcije tijekom spolnog odnosa, a imaju mali broj nuspojava slabijeg intenziteta.

Ipak, važno je posavjetovati se s liječnikom prije uzimanja ovih lijekova, budući da određena stanja i bolesti stvaraju prepreku uzimanju ovih lijekova. Prije svega tu se radi o bolestima srca i ljudima koji uzimaju lijekove koji sadrže nitrate.

Od ostalih načina liječenja erekcijske disfunkcije treba spomenuti sljedeće:

• Liječenje injekcijama - korištenjem injekcija s vrlo tankim iglama u tijelo penisa ubrizgava se prostaglandin koji djeluje na proširenje krvnih žila i tako poboljšava protok krvi u penisu.
• Intrauretralno liječenje - provodi se uvođenjem malih razgradivih kapsula s aktivnom tvari, najčešće alprostadilom, u mokraćnu cijev penisa gdje se absorbira u spužvasto i šupljikavo tkivo te pomaže postizanju erekcije.
• Uporaba vakuumskih pomagala - u ovom slučaju erekcija se postiže uporabom vakuumskog pomagala u obliku plastične cijevi koja se stavlja preko tijela penisa. Stvaranjem vakuuma dolazi do povlačenja krvi u penis te njegovog ukrućenja. Nakon što je erekcija postignuta, na bazu penisa stavlja se gumeni prsten koji onemogućava otjecanje krvi iz penisa i tako održava erekciju.
• Prostetika i implantati - danas se često koriste hidraulični implantati koji napuhavanjem cilindričnih cjevčica ugrađenih u penis kirurškim putem pomažu u postizanju erekcije. Ova metoda liječenja preporuča se u slučaju kada su iscrpljeni ostali načini liječenja.

U slučaju psiholoških uzroka erekcijske disfunkcije, potrebno je potražiti pomoć psihoterapeuta ili psihologa. Ukoliko ne postoji dovoljna količina komunikacije između bračnih partnera ili partnera u vezi, erekcijska disfunkcija može uzrokovati i ozbiljne probleme u braku ili vezi. U takvim slučajevima preporučljivo je potražiti i pomoć bračnog savjetnika. Bez obzira na uzrok pojave ovog poremećaja, valja zapamtiti da je erekcijska disfunkcija izlječiva i da je važno napraviti onaj prvi korak - prepoznati postojanje problema te potražiti savjet liječnika.

Danas su dostupni lijekovi i metode liječenja koji mogu brzo i efikasno izliječiti erekcijsku disfunkciju, neovisno o njenom uzroku ili životnoj dobi muškarca. Zašto živjeti nezadovoljan samim sobom kada je znatno poboljšanje kvalitete vašeg spolnog života danas na dohvat ruke?