Besplatni newsletter

Svakodnevno biramo najzanimljivije za vas i šaljemo. Prijavite se!

Priručnik bolesti

Rak debelog crijeva
Grupa: Zloćudne (maligne) bolesti
Ostali nazivi: Zloćudni tumor debelog crijeva, Karcinom debelog crijeva
Kolon je dio probavnog sustava. Svrha je probavnog sustava odvojiti hranjive tvari (vitamine, minerale, ugljikohidrate, masti, proteine i vodu) od ostatka hrane koju je čovjek pojeo i uskladištiti otpadne tvari dok ih organizam ne izbaci. Probavni se sustav sastoji od jednjaka, želuca te tankog i debelog crijeva. Posljednja 2 metra crijeva zovu se debelo crijevo ili kolon.

Opis bolesti

Rak debelog crijeva (kolorektalni karcinom) predstavlja ozbiljan zdravstveni problem u zapadnim zemljama. Kolorektalni karcinom treći je uzročnik smrti od raka i kod muškaraca (nakon raka prostate i pluća) i kod žena (nakon raka dojke i pluća). Zbog različite anamneze, rak kolona se liječi i evidentira odvojeno od raka rektuma. Rak kolona je više od 2,5 puta češći od raka rektuma. Rak rektuma definiran je kao rak koji se javlja na udaljenosti 12-15 cm od analnog ruba.

Tko pripada rizičnoj skupini?

Ne postoji jedan specifični uzrok nastanka raka kolona. Faktori koji su povezani s povećanim rizikom od nastanka raka kolona su polipi, rak u drugom dijelu tijela, porodična anamneza raka kolona, razne upalne bolesti crijeva i poremećaji imunološkog sustava. Rizik nastanka kolorektalnog raka povećava se proporcionalno trajanju upalne bolesti crijeva, od otprilike 3% u prvoj dekadi do 20% u drugoj dekadi i do > 30% u trećoj dekadi života. 15% smrtnih slučaja od raka uzrokovani su rakom kolona i rektuma, a jedina vrsta raka koja je veći uzročnik smrti je rak pluća. Incidencija ove vrste raka na 1000 osoba je 2. Učestalost kolorektalnog raka gotovo je jednaka za muškarce i žene; tumori kolona su donekle češći kod žena, (1,1:1), dok su karcinomi rektuma češći kod muškaraca (1,3:1). Rizik nastanka kolorektalnog tumora povećava se nakon 40. godine života. Najčešće se javlja kod osoba u 60-65. godini života. Geni su odrednici nasljednih osobina u našim stanicama. Mutacije gena nađene su kod bolesnika oboljelih od nekih vrsta raka kolona i rektuma. U tijeku su napori da se razviju testovi koji bi mogli otkriti te gene prije nego što se rak pojavi. Prehrana koja sadržava velike količine masti i kolesterola povezana je s povećanim rizikom od nastanka kolorektalnog tumora. Nasuprot tome, vjeruje se da prehrana bogata vlaknima, žitaricama, mekinjama te žutim i zelenim povrćem djeluje preventivno. Preventivni učinak također se pripisuje kalcijevim solima i hrani bogatoj kalcijem, jer oni sprječavaju pretjerano umnažanje crijevnih stanica, kao i učinke žučne kiseline i masnih kiselina koji potiču stvaranje raka.

Koji su simptomi?

• proljev ili druge promjene u načinu pražnjenja stolice koje traju 10 dana ili više,
• krv u stolici,
• neobjašnjiva anemija,
• bolovi i osjetljivost u donjem dijelu trbuha,
• crijevna opstrukcija,
• gubitak težine.
Dodatni simptomi koji mogu biti povezani s ovom bolešću:
• analna kvržica,
• nadutost trbuha, plinovi.
U ranim fazama kolorektalnog raka, bolesnici mogu biti bez simptoma ili se mogu žaliti na nejasne bolove u trbuhu i napuhnutost, koji se mogu pripisati žučnom mjehuru ili peptičkom ulkusu. Pojavljuju se i manje promjene u radu crijeva, sa ili bez rektalnog krvarenja, koje se često odbacuje i/ili ih se pripisuje hemoroidima ili drugim benignim poremećajima. Rak na lijevoj strani kolona uglavnom uzrokuje naizmjenični zatvor i proljev, bolove u trbuhu te simptome opstrukcije, kao što su mučnina i povraćanje. Rak na desnoj strani kolona stvara nejasne bolove u trbuhu, koji se razlikuju od grčevitih bolova uzrokovanih opstruktivnim lezijama na lijevoj strani. Anemija koja nastaje zbog kroničnog gubitka krvi, slabosti, gubitka težine i abdominalne mase također može pratiti karcinom desne strane kolona. Simptomi raka rektuma mogu biti promjene u radu crijeva, osjećaj nepotpunog pražnjenja stolice, krvarenje i grčevi.

Koje će pretrage liječnik napraviti?

Skrining se može provoditi redovito kod bolesnika kod kojih postoji veća opasnost da će oboljeti od raka, kao i kod bolesnika iznad 50. godine života. Liječnik može naručiti te pretrage da bi ustanovio radi li se o raku ako postoje promjene u načinu pražnjenja stolice ili ako dolazi do krvarenja u području rektuma. Obično se najprije mora obaviti digitorektalni pregled. Kod digitorektalnog pregleda liječnik stavlja tanke gumene rukavice i namašćenim prstom nježnim pokretima traži kvržice u rektumu. Liječnik zatim može pregledati sadržaj iz rektuma da vidi ima li u njemu krvi. Liječnik može zatim izvršiti pregled rektuma i donjeg dijela kolona sa specijalnim instrumentima koji se zovu sigmoidoskop i proktosigmoidoskop. Tim pregledom, koji se naziva proktoskopija, otkrije se polovica svih rakova kolona i rektuma. Prilikom pregleda pacijent može osjetiti osjećaj pritiska, ali obično ne boli. Ukoliko se pronađe nekarakteristično tkivo, liječnik će uzeti uzorak i pregledati ga pod mikroskopom kako bi utvrdio ima li stanica raka. Taj se postupak zove biopsija.

Liječenje

Mogućnost liječenja postoji za sve bolesnike oboljele od raka kolona. Tri su načina liječenja:
• kirurško liječenje (odstranjivanje raka),
• radioterapija (korištenje velikih doza x-zraka ili drugih zraka velike energije kako bi se uništile stanice raka),
• kemoterapija (uzimanje lijekova koji uništavaju stanice raka).
Kirurško liječenje je najčešća metoda liječenja raka kolona u svim fazama. Ukoliko je rak otkriven u vrlo ranoj fazi, liječnik može odstraniti rak bez rezanja abdomena. U tom slučaju stavlja se cijev kroz rektum u kolon i izreže se tumor. Taj se postupak zove lokalna ekscizija (izrezivanje). Ako se rak nalazi u malom tkivastom čvoriću (polipu), operacija se zove polipektomija. Ukoliko se radi o većem raku, liječnik će odstraniti rak i mali dio zdravog tkiva koji ga okružuje (resekcija crijeva ili kolona). Zatim se spajaju zdravi dijelovi kolona (anastomoza). Liječnik će također odstraniti limfne čvorove u blizini crijeva i analizirati ih pod mikroskopom kako bi utvrdio jesu li zahvaćeni rakom. Ako liječnik ne može ponovno spojiti kolon, napravit će otvor (stomu) na vanjskom dijelu tijela gdje će se otpadne tvari izbacivati iz tijela. Taj se postupak zove kolostomija. Ponekad je kolostomija potrebna samo dok kolon ne zacijeli, nakon čega se može zatvoriti. Međutim, može se dogoditi da liječnik mora odstraniti cijeli donji dio kolona i u tom je slučaju kolostomija stalna. Bolesnici koji imaju kolostomiju moraju nositi specijalnu vrećicu u koju se sakupljaju izmetine. Ta se vrećica lijepi za kožu oko stome sa specijalnim ljepilom i može se baciti nakon upotrebe. Vrećica se ne vidi ispod odjeće i većina se ljudi sami brinu za nju. Liječenje kolorektalnog karcinoma zasniva se prvenstveno na resekciji (odstranjenju) zahvaćenog dijela crijeva. Dodatni način liječenja sistemskom ili lokalnom kemoterapijom ili imunoterapijom, sa ili bez istodobne radijacije, ovisi o tome gdje se tumor nalazi (u kolonu ili rektumu) i o fazi bolesti. Prognoza bolesti (šanse za oporavak) i izbor terapije ovisi o fazi bolesti (radi li se o unutrašnjoj stijenki kolona ili se rak proširio na druga mjesta) i općem zdravstvenom stanju pacijenta. Nakon liječenja može se raditi pretraga krvi (kako bi se izmjerila količina karcinoembrioničkih antigena u krvi) ili rendgensko slikanje kako bi se provjerilo je li se rak ponovno pojavio.

Prevencija

PrevencijaSmanjenje uzročnih faktora gdje je moguće; ne postoji definitivna prevencija. Skrining može utjecati na rano otkrivanje i povećanje prognoze preživljenja. Američka udruga za borbu protiv raka preporučuje da asimptomatični pacijenti bez rizičnih faktora obave digitorektalni pregled svake godine nakon 40. godine života, a nakon 50. godine života, test na okultnu krv u stolici svake godine te fleksibilnu sigmoidoskopiju svakih 3-5 godina. Među agensima u prevenciji kolorektalnog raka najviše su proučavani antioksidansi b-karoten, vitamin C i E, kalcij, te nesteroidni protuupalni lijekovi kao aspirin.