Aritmije

Klinička slika

Aritmije se mogu očitavati palpitacijama (osjećaj lupanja srca) ili težim simptomima uzrokovanim hemodinamskim poremećajima (poremećaj krvotoka). Palpitacije mogu nastati zbog pojačane snage kontrakcije srca ili zbog poremećaja srčanog ritma. Aritmije dužeg trajanja, bradikardije ili tahikardije, često uzrokuju vrtoglavice i gubitak svijesti, što može onesposobiti pacijenta ili ga životno ugroziti. U tom slučaju potrebna je hitna obrada i hospitalizacija.

Vrste aritmija

• Atrijske ekstrasistole - preuranjeni otkucaji srca (atrija- srčane pretklijetke), česti i kod normalnih osoba, rijetko uzrokuju simptome, ako su potrebni lijekovi, beta - blokatori su učinkoviti.
• Undulacija atrija - brz, nepravilan ritam atrija, učinkoviti lijekovi digoksin, verapamil, te beta-blokatori.
• Trajna fibrilacija atrija - trajno brzi, nepravilni otkucaji atrija, bolesnik osjeća nelagodu i pritisak u prsima, može se javiti nemoć ili nedostatak zraka, a postoji i prijetnja od sistemske embolije, pa se daje antikoagulacijska profilaksa. U liječenju se koristi verapamil i beta-blokatori.
• Paroksizmalna fibrilacija atrija - intermitentan, brz i nepravilan atrijski ritam, simptomi često vrlo neugodni zbog dramatičnih promjena srčane frekvencije i ritma.
• Atrijska tahikardija - ubrzan, pravilan ritam atrija.
• Ventrikulske ekstrasistole - preuranjeni otkucaji / kontrakcije ventrikula (srčane klijetke).
• Ventrikulska tahikardija - slijed od tri ili više uzastopnih ventrikulskih otkucaja s frekvencijom iznad 120 otkucaja u minuti.
• Fibrilacija ventrikula - brz i nepravilan ventrikulski ritam.
• Atrioventrikulski blok - srčani blok, prema jačini razlikuju se I, II, III stupanj.
• Blok grane - djelomičan ili potpun prekid električne provodljivosti kroz srčana vlakna (Hisov snop).

Dijagnostička obrada

Najčešće je anamneza dovoljna za postavljanje dijagnoze. Uzimanjem anamneze treba razlučiti povremene kratke epizode aritmije od trajnijih aritmija. Pregled pulsa i jugularnog venskog pulsa za vrijeme aritmije daje precizniju dijagnozu, a EKG (elektrokardiogram) predstavlja glavni dijagnostički postupak. Većina aritmija ne uzrokuje simptome, te nema hemodinamske ni prognostičke važnosti, no mogu kod pacijenta uzrokovati tjeskobu, te je u tom slučaju važno umiriti pacijenta.

Liječenje

Kod najvažnijih aritmija temelj liječenja je njihovo suzbijanje pomoću lijekova. Univerzalno učinkovitog lijeka nema, stoga je izbor lijeka težak i često empirijski. Postoji nekoliko skupina antiaritmika koji se razlikuju prema mehanizmu djelovanja. U liječenju je još moguća primjena elektrostimulatora, te kirurški zahvat. Izbor terapije i načina liječenja određuje liječnički tim prema vrsti aritmije, simptomima, te stanju pacijenta.