Ružmarin (lat. Rosmarinus officinalis) spada u prave mediteranske začine koji se uvelike koriste i na kontinentu. Posjeduje aromatični miris koji uvelike doprinosi jelima, posebno pečenjima i umacima. Omiljen je biljni začin našeg podneblja, naročito za jela od teletine, junetine, razne peradi, ribe, kobasičarskih proizvoda. Plava boja njegovih cvjetova razlog je zbog kojega su ga prozvali ''morskom rosom''. U kuhinjama se upotrebljavaju listovi, cvijet i grančica (svježi ili sušeni).

Drevne su kulture smatrale ovu biljku svetom. U vrijeme antičke Grčke, grančice ružmarina spaljivane su tijekom religioznih obreda. Gledajući simbolično ružmarin se već tisućljećima smatra biljkom koja objedinjuje materijalno i duhovno. Njegovo se eterično ulje koristi za regeneraciju moždanih funkcija, bolju koncentraciju i poticanje pozitivne, kreativne energije. Sadrži kalcij, eterična ulja, tanin, gorke tvari, kamforasto ulje, limunsku kiselinu, pektin, smolu i ostale ljekovite sastojke. Nadasve je poznati sastojak ružmarinska kiselina koja ima povoljni utjecaj na zdravlje. Poznato je da se ružmarin može koristiti kao pomoć u terapiji, ali i u prevenciji brojnih bolesti i stanja. Možda je to i posljedica djelovanja ružmarinske kiseline za koju postoje sljedeći dokazi i tvrdnje: koristi se u tretmanu bronhalne astme, prevenira trovanja hranom, dokazano je da ružmarinska kiselina inhibira i jedan od enzima važnih za razvoj humanog imunodeficijentnog sindroma (AIDS-a), služi za tretman bolesti koje su uzrokovane ili propagirane kaskadnom aktivacijom komplementa, poput reumatoidnog artritisa. Koristi se za stabilizaciju i učvršćivanje kapilara - ružmarinska kiselina inhibira mikrovaskularna oštećenja, inhibira pojavu upale zubnog mesa - gingivitisa, te za sprječavanje toksičnih utjecaja na jetru, ishemičke bolesti srca, mrene, nekih vrsta raka i slabe pokretljivosti spermatozoida.