Demencija

Kako otkriti i liječiti demenciju

Objavljeno 13.08.2013.
Mr. sc. Maja Vilibić, dr. med.
Demencija je skupina simptoma koji se odnose na oštećeno intelektualno funkcioniranje s posljedično oštećenim funkcioniranjem u svakodnevnom životu. Osobe s demencijom mogu imati poteškoće u rješavanju problema, oštećenu kontrolu emocija, a mogu manifestirati i promjene osobnosti te ponašajne promjene poput agitacije, deluzije ili halucinacije. Iako je oštećenje pamćenja čest simptom demencije, ono samo po sebi ne znači da osoba ima demenciju.
Kako otkriti i liječiti demenciju

Promjene izazvane starenjem

Starenjem pojedinca proces obrade informacija biva sporiji, uz postepeni nastup blaže redukcije spoznajnih funkcija.

Poznato je i normalno da, usporedno sa starenjem pojedinca, proces obrade informacija biva sporiji, uz postepeni nastup blaže redukcije spoznajnih funkcija koja ne ometa osobu starije životne dobi u svakodnevnim aktivnostima. Na slikovnim prikazima mozga može se evidentirati generalno smanjenje njegova volumena. Ove promjene sastavni su dio normalnog procesa starenja te se ne smatraju simptomima, tj. znacima demencije.

Neke osobe starije životne dobi razvijaju značajnija kognitivna oštećenja te oštećenja pamćenja koja nisu dostatna za postavljanje dijagnoze demencije ali su, s druge strane, znatno veća od onih koje bismo očekivali s obzirom na dob. Navedeno stanje se naziva blagi spoznajni (kognitivni) poremećaj. Iako određen broj osoba s ovim poremećajem kasnije razvije demenciju, neke je osobe ipak ne razviju te kognitivna oštećenja ostaju nepromijenjene razine.

Uzroci demencija

Čak oko dvije trećine svih demencija uzrokovano je Alzheimerovom bolešću.

Različiti poremećaji mogu dovesti do demencije. Čak oko dvije trećine svih demencija uzrokovano je Alzheimerovom bolešću. Radi se o neurodegenerativnoj i progresivnoj bolesti različite etiologije, u čijem je razvoju neosporna važnost kako genskih, tako i negenskih čimbenika poput starije životne dobi, traume glave ili emocionalnog stresa. Demenciju kod Alzheimerove bolesti dijagnosticiramo kada kod osobe s oštećenjem, tj. gubitkom pamćenja postoji oštećenje barem još jednog područja kognicije.

Nadalje, za dijagnozu je potrebno isključenje drugih mogućih uzroka demencije, tijek bolesti mora biti postepen i progresivan a kognitivna oštećenja ne smiju biti prisutna samo u vrijeme delirija (koji može biti pridružen demenciji, ali i ne mora), nego i u razdoblju odsutnosti delirija. Delirij predstavlja stanje izmijenjene svijesti obilježeno dezorijentacijom, psihomotornim nemirom, iluzijama, halucinacijama, poremećajem pažnje i govora (nepovezan i nesuvisao govor) te ustrašenošću. Jedan od kriterija za postavljanje dijagnoze je i radna ili socijalna disfunkcionalnost bolesnika, te otežano ili onemogućeno obavljanje svakodnevnih životnih aktivnosti.

Kod oko 15-20 posto osoba s demencijom radi se o vaskularnoj demenciji. U njezinoj osnovi nalaze se moždana oštećenja uzrokovana cerebrovaskularnim ili kardiovaskularnim incidentima (kao što je inzult) ili druga stanja koja kompromitiraju, tj. inhibiraju moždanu vaskularnu funkciju. Preostalih 10-25 posto odnosi se na sve ostale, rjeđe tipove demencija - poput demencije u Parkinsonovoj bolesti, kod multiple skleroze, kod moždanih tumora, kod traume glave, kod nekih endokrinih i metaboličkih poremećaja, manjka određenih tvari (poput nekih vitamina) i slično.

Kriteriji za dijagnozu

U dijagnostici demencije od koristi može biti i provedba elektroencefalograma te slikovnih tehnika prikaza strukture mozga.

Za postavljanje dijagnoze liječnik (najčešće psihijatar i/ili neurolog) mora utvrditi jesu li kod bolesnika sa sumnjom na demenciju u značajnoj mjeri oštećene barem dvije (ili više) sljedećih moždanih funkcija u odsutnosti delirija: pamćenje, vještine jezičnog izražavanja i govorne funkcije, percepcija te kognitivne vještine poput prosuđivanja i zaključivanja.

Dijagnoza demencije postavlja se na temelju detaljnog intervjua s bolesnikom, heteroanamnestičkih podataka (najbolje je prikupiti podatke od bolesniku najbližih osoba), obiteljske anamneze (podatak je li u bolesnikovoj obitelji po majčinoj ili očevoj liniji bilo članova obitelji s demencijom) te fizikalnog, neurološkog i psihijatrijskog pregleda. Također se koristi psihometrijsko testiranje (često korišten test, uz sve druge testove, jest Mini Mental State Examination ili skraćeno MMSE) te laboratorijska dijagnostika (krvni testovi i neke specifične pretrage, ponekad i analiza likvora).

Od koristi može biti i provedba elektroencefalograma te slikovnih tehnika prikaza strukture mozga (računalna tomografija i magnetna rezonancija), a u nekim slučajevima i funkcijskih tehnika neuroprikaza (pojedinačna fotonska emisijska tomografija, pozitronska emisijska tomografija ili funkcijska magnetna rezonancija).

Principi liječenja

Primjena lijekova koji nam danas stoje na raspolaganju usporava progresiju dijagnosticirane Alzheimerove bolesti.

Alzheimerova bolest koja je u podlozi kod oko 75-80 posto svih slučajeva demencije je neizlječiva bolest. Ipak, važno je naglasiti kako primjena lijekova koji nam danas stoje na raspolaganju usporava progresiju već dijagnosticirane Alzheimerove bolesti, što je izuzetno važno u nastojanju što duljeg održavanja kvalitete života oboljelog i njegove obitelji. Za liječenje kognitivnih oštećenja i poremećaja ponašanja u Alzheimerovoj bolesti primjenjuju se antidementivi. Hrvatske psihijatrijske smjernice kao prvu terapiju izbora kod blage i umjerene Alzheimerove bolesti preporučuju donepezil, a ukoliko se njime ne poluči adekvatan terapijski odgovor, drugi izbor predstavljaju rivastigmin ili galantamin. Ako i dalje perzistira neodgovarajući odgovor, u terapiju se preporučuje dodati memantin.

U slučaju umjerene do teške Alzheimerove bolesti, prvu liniju izbora predstavlja memantin uz pojačanje donepezilom. Ako se uz kombiniranu primjenu memantina i donepezila ne poluči zadovoljavajući odgovor, preporuka je uvesti rivastigmin ili galantamin. Ukoliko se kod oboljelih od Alzheimerove bolesti osim kognitivnih oštećenja pojave i psihički simptomi (poput, primjerice, depresije, agitacije ili psihoze), nužna je ciljana psihofarmakoterapija (dakle liječenje antidepresivima, anksioliticima i antipsihoticima).

Zaključak

Prihvaćanje bolesti predstavlja osnovu liječenja osobe s demencijom. Demencija kod Alzheimerove bolesti ne može se izliječiti, no liječiti se definitivno može. Osim već gore navedenih lijekova, vrlo važna sastavnica svakog terapijskog procesa su razumijevanje, podrška i skrb koju bolesniku pružaju osobe koje se o njemu brinu. Zadržati kvalitetu života oboljele osobe (ali i njezine obitelji) što je moguće dulje treba predstavljati imperativ u suvremenom liječenju osoba s demencijom.

Sve članke vezane uz ovu temu pronađite ovdje
(75)
4.0 od 5

Priručnik bolesti

Odaberite grupu bolesti ili pretražite po ključnoj riječi
Priručnik bolesti sastavljen je kako biste se brzo informirali o bolesti koja vas zanima. Određene bolesti posebno su obrađene u okviru skupine na Mapi tijela kojoj pripadaju te ih svakako potražite.

vezani članci

Prehrana po bolestima


Saznajte više o prikladnoj prehrani, namirnicama i njihovom utjecaju na: Pravilnim izborom namirnica možete znatno unaprijediti svoje zdravlje.

KALENDAR ovulacije

Izračunaj plodne dane
Datum početka posljednjeg ciklusa:
Trajanje menstruacijskog ciklusa:

BMI za djecu

Izračunajte BMI za djevojčicu ili dječaka. BMI za djecu Djevojčice i dječaci imaju različite vrijednosti BMI-a tijekom odrastanja. Važno je koristi kalkulator primjeren za dob.

Besplatni newsletter

Svakodnevno biramo najzanimljivije za vas i šaljemo.