2. Imam 18 godina i živim s mamom i bratom. Roditelji mi nisu razvedeni, ali ne žive zajedno. Imala sam sretno djetinjstvo makar mi se roditelji nisu uvijek slagali. Prije 10 godina mi se rodio brat. Ja sam uskoro ušla u pubertet i odnos s majkom, koji je uvijek prije bio savršen, tada je postao hladniji. Jednostavno sam osjetila da joj više ne trebam sve govoriti. To je sasvim normalno za djecu te dobi. Ali u to vrijeme moja je majka postajala sve nezadovoljnija i mrzovoljnija. Kad sam bila mala uvijek se svađala s ocem s kojim nikad nisam imala neki blizak odnos. On ne živi godinu dana s nama i otkad se on odselio sav svoj bijes majka iskaljuje na meni i bratu. Ja sam prije nekoliko mjeseci pronašla dečka koji se njoj ne sviđa. Kad god se idem naći s njim ona se strašno ljuti i stalno me vrijeđa. Meni i bratu predbacuje kako smo isti naš otac, kako smo grozni prema njoj, a zapravo joj ništa nažao ne radimo. Ja njoj nisam nikad ništa ružno rekla. Posvađamo se, kažem joj svoje mišljenje, ali ju ne vrijeđam. Ona to što ja kažem uopće ne čuje, uopće ne vidi kako se ponaša. Ne mogu vjerovati da je od onakve vesele, brižne osobe pune ljubavi postala tako živčana i nasilna osoba. Pokušala sam razgovarat o njoj, ali ne pomaže ništa što napravim. Kad joj kažem kako se ponaša i što radi, ona samo okrene temu na mene. Stalno mi prigovara zbog tog dečka, kako previše izlazim, što uopće nije istina. Izlazim kao i svi moji vršnjaci. Prije dva dana kao da je poludiela. Nije se niti jednom nasmiješila. Što god da moj brat i ja napravimo njoj ne valja. Stalno viče na nas. Živim u strahu. Trudim se biti što tiša jer znam da je njoj dovoljno samo da me vidi da počne vikat. Razumijem da joj je teško. Samohrana je majka i brine se za nas. Priznajem joj da puno radi po kući. Nema posao i tata nas uzdržava. Po cijele dane je doma, tako da moj brat i ja uopće nemamo mira, a ako odemo negdje van njoj to smeta. Zanima me što joj je. Je li moguće da joj je težak život tako naudio i da je poludjela od svega? Za par mjeseci ja odlazim na faks. Brinem se zbog brata koji će ostati sam s njom doma. Ne znam kako će on to sve izdržati. Znam da svi imaju problema s roditeljima, ali ovo što se nama događa više nije normalno. Teško mi je pomislit da mi je mama psihički bolesna osoba. Od tolikih svađa često izgubim tek. Želudac mi se stisne i ne mogu jesti. Molim vas, recite mi što mogu učiniti da popravim situaciju kod kuće? Na koji način da pričam s njom? Ne znam kome drugome da se obratim. Samo želim da postane manje živčana osoba i da vidi kako život nije tako siv kako se njoj čini. Da sve opet bude kao prije.

U vašem mailu veći dio teksta posvećujete opisu promjena psihičkog stanja kod vaše mame, a dijelom i kod vas. Nije moguće dati precizan opis obiteljske dinamike, ali na osnovu ovog što iznosite, vaši roditelji se nisu dobro slagali, otac živi odvojeno od vas, a majka je cijeli dan kod kuće i nema stalni posao. Prema sadržaju vašeg maila, vjerojatno se majka teško nosi s novonastalnom situacijom, financijskom ovisnosti o suprugu, vjerojatno i nemogućnost da pronađe adekvatan posao i kako se približava vaš odlazak na fakultet, to bi za nju moglo značiti još jedan potencijalni udarac na njezino samopouzdanje. Naime, u obiteljima gdje je pretjerana (tzv. simbiotska) povezanost između članova, pojedini članovi obitelji (često je to ovisniji dio roditeljskog para, npr. roditelj koji ne radi), doživljavaju sebe kroz druge, odnosno zbog nedostatka jasnih granica između članova obitelji, imaju jake strahove ukoliko se neki član obitelji planira osamostaliti ili odvojiti na bilo koji način. U podlozi je problem samopouzdanja koji postoji od djetinjstva do odrasle dobi, zbog kojeg osoba nije razvila zrele mehanizme funkcioniranja i često funkcionira na dječjoj razini, npr. česta ljutnja na minimalni povod, prenaglašavanje problema koji su realno rješivi i potreba za uživljavanjem u ulogu žrtve, permanentno prozivanje drugih članova obitelji zbog vlastitih doživljaja neuspjeha, nemogućnost zrelog prihvaćanja promjena u obitelji. Ukratko izraženi su nezreli mehanizmi obrane, koji se stručno zovu projektivni mehanizmi obrane (projekcija je mehanizam obrane, kojim osoba svoje neprihvatljive sadržaje, kojih često nije svjesna, pokušava ubaciti u druge osobe, posebno iz kruga obitelji). Druga strana bazičnog problema samopouzdanja i/ili patološke narcisoidnosti je ispoljavanje agresivnog ponašanja, što je klasična kompenzacija osjećaja nemoći. S obzirom da navodite i realne zdravstvene probleme, problem nedostatka apetita kod vas zbog situacije koju opisujete, znakove tzv. agitirane depresije kod majke, savjetujem da se vi i majka zajedno javite kod psihijatra-psihoterapeuta pa da stručna osoba u osobnom razgovoru dobije kompletnu sliku problema i ponudi pomoć koja vam je zaista potrebna, kako bi se spriječilo daljnje pogoršanje međusobnih odnosa i zdravstvenog stanja kod vas i majke.

Dr. sc. Darko Marčinko, dr. med., specijalist psihijatar