Korak prema novim imunološkim terapijama

Riječki znanstvenici su uspjeli razjasniti dosad neutvrđen način na koji vrsta limfocita poznata kao NK stanica postaje reaktivna prema tumorima i virusima.

Rad predstavlja rezultat šestogodišnjeg istraživanja, a nalazi bi mogli uvelike pridonijeti poboljšanju postojećih eksperimenata na iznimno obećavajućim imunološkim terapijama protiv karcinoma.

Najveći doprinos radu dali su Vedrana Jelenčić i Felix Wensveen, a na istraživanjima su sudjelovali i Marko Šestan, Inga Kavazović, Maja Lenartić, Sonja Marinović i Berislav Lisnić.

Rad objavljen u Nature Immunology gotovo je u cijelosti izrađen na Zavodu za histologiju i embriologiju Medicinskog fakulteta, a tim je surađivao i s Yenanom Brycesonom i Timom Holmesom s Instituta Karolinska u Stockholmu te s Veronikom Sexl i Michaelom Prchal-Murphy s Veterinarskog sveučilišta u Beču.

Nakon otkrića mehanizma putem kojeg virusne infekcije utječu na razvoj dijabetesa objavljenog u srpnju, ovo je timu prof. Polića druga objava u ovom prestižnom znanstvenom časopisu.

Tzv. stanice NK (Natural Killer Cells) treća su najzastupljenija podvrsta limfocita i za razliku od limfocita B i T, reagiraju prve kad neka infekcija ili tumor napadnu organizam.

No stanice NK imaju čitav niz inhibicijskih i aktivacijskih receptora na svojoj površini kojima prepoznaju promjene inficirane ili tumorski promijenjene stanice.

Zbog toga prilikom razvoja prolaze kroz proces "učenja" tijekom kojeg se određuje njihova reaktivnost preko aktivacijskih receptora.

Prof. Polić i suradnici uočili su još prije desetak godina da to nije jedini mehanizam "edukacije" stanice.

Nakon višegodišnjih eksperimenata dokazali su da aktivacijski receptor NKG2D sudjeluje u "učenju" aktivnosti drugih aktivacijskih receptora.

Njihova saznanja odudaraju od dosad poznate teorije i bacaju novo svjetlo na cijeli proces "učenja" stanice NK, što bi moglo biti i važno u razvoju novih lijekova i terapija.

Kako su stanice NK vrlo moćne u svom anti-tumorskom i anti-virusnom djelovanju, postoji veliki potencijal njihove uporabe u terapeutske svrhe.

Stanice NK mogle bi odigrati važnu ulogu u razvoju imunoloških terapija jer, za razliku od limfocita T i B, nisu do sada identificirane kao glavni pokretači autoimunih procesa kojima se oštećuju i zdrave stanice i tkiva.

Poznavanje molekularnih mehanizama u procesu razvoja stanica NK pruža mogućnosti da se njima manipulira kako bi se pojačala njihovu reaktivnost u borbi protiv tumora ili virusnih infekcija.