Istraživanje o očekivanim ishodima onkološke skrbi

Rezultati istraživanja prikazani su na trećem sastanku "Združene akcija onkoloških udruga iz središnje i istočne Europe" u organizaciji Koalicije udruga u zdravstvu.

Na sastanku su sudjelovali predstavnici Albanije, Bosne i Hercegovine, Bugarske, Češke, Hrvatske, Mađarske, Poljske, Rumunjske, Sjeverne Makedonije, Slovačke, Slovenije i Srbije te vodeći stručnjaci u onkologiji.

Online istraživanje prevedeno je na dvanaest jezika te ga je ispunilo 16458 bolesnika ili članova njihovih obitelji, a u Hrvatskoj 2460 bolesnika.

To je prvo takvo istraživanje provedeno u ovom dijelu Europe, a traženi su odgovori u pet skupina ishoda onkološkog liječenja: razina informiranosti, dijagnostika i liječenje, potpora pacijentima i članovima obitelji, kvaliteta života i palijativna skrb.

Čak 72 % bolesnika, koji su sudjelovali u istraživanju, zloćudnu je bolest u Hrvatskoj otkrilo na vlastitu sumnju, a samo 7% u sklopu Nacionalnog programa ranog otkrivanja raka.

Slično je stanje i u drugim državama koje su sudjelovale u istraživanju, a najlošije je u Bugarskoj u kojoj ne postoje Nacionalni programi otkrivanja raka.

U Hrvatskoj godišnje oko 23000 građana oboli od raka i prema pojavnosti zloćudnih bolesti jednaki smo kao i u ostalim državama Europske unije.

Nažalost, smrtnost je znatno veća u ovoj regiji nego u zapadnoj Europi.

Hrvatska već 13 godina ima Nacionalne programe ranog otkrivanja raka, no odziv na pojedine preventivne preglede, kao što je onaj na rak debelog crijeva, je poražavajući.

Istraživanje je pokazalo da čak 25% bolesnika u Hrvatskoj na prvi pregled kod onkologa čeka više od mjesec dana, za razliku od Albanije gdje više od mjesec dana čeka samo 13% bolesnika ili u Sjevernoj Makedoniji gdje 17% bolesnika s rakom čeka više od mjesec dana.

Najlošije je stanje u zemljama regije u Bosni i Hercegovini gdje čak 42% onkoloških bolesnika mora na prvi pregled čekati više od mjesec dana.

Istraživanje je pokazalo da ipak u Hrvatskoj pacijenti brzo počinju s liječenjem u usporedbi s drugim zemljama regije srednje i istočne Europe.

U Hrvatskoj 71% bolesnika prvu terapiju dobije unutar mjesec dana nakon postavljanja dijagnoze, a najlošije je stanje u Sloveniji, Češkoj i Mađarskoj gdje samo 47% bolesnika počinje s liječenjem unutar mjesec dana od postavljanja dijagnoze.

Čak 47% bolesnika nije zadovoljno načinom kako im je onkolog priopćio dijagnozu.

Samo je 34% bolesnika na odgovarajući način dobilo odgovor kako će se provesti njihov plan liječenja, a 31% njih nije moglo sudjelovati u odlučivanju o liječenju ili kakvu zdravstvenu skrb očekuju.

Prije početka samog liječenja 44% bolesnika s onkologom je razgovaralo samo jednom, a svaki deseti bolesnik nijednom.

Čak 57% onkoloških bolesnika smatra da je liječenje njihove bolesti financijsko opterećenje za obitelj.