Na temelju demografskih kretanja koje je objavila Svjetska zdravstvena organizacija, u razvijenim zemljama svijeta zamjetno je povećanje stope neplodnosti. Čak jedan od četiri para u reproduktivnoj dobi je neplodan, za što su odgovorni brojni faktori – uključujući genetske, okolišne i socijalne. Tehnološki napredak i reproduktivna biologija povećali su razumijevanje faktora koji dovode do neplodnosti, no unatoč tome neplodnost je i dalje stigmatizirana, a strah od dijagnoze često obeshrabruje pojedince u traženju pomoći.

• Što je neplodnost?
• Uzroci muške neplodnosti
• Povezanost varikokele i neplodnosti
• Zaključak

Što je neplodnost?

Epidemiološki podaci pokazuju da se u oko 50 posto sveukupnih slučajeva neplodnosti radi o muškom faktoru kao uzroku.

Neplodnost predstavlja široki skup poremećaja koji kompromitiraju fertilizaciju jajne stanice i ostvarivanje trudnoće.  Definira se kao nemogućnost spontanog ostvarenja trudnoće tijekom jedne godine uz normalne spolne odnose, bez uporabe kontraceptiva. Subfertilitet je umanjena reproduktivna sposobnost. Primarna neplodnost označava nemogućnost postizanja trudnoće uopće, a sekundarna neplodnost podrazumijeva nemogućnost ostvarenja trudnoće nakon bar jedne prethodne trudnoće. Epidemiološki podaci pokazuju da 15 posto parova ne uspijeva ostvariti trudnoću unutar godine dana; također je opisano da se u oko 50 posto sveukupnih slučajeva neplodnosti radi o muškom faktoru.

Uzroci muške neplodnosti

Cilj je što prije identificirati i liječiti reverzibilne poremećaje koji dovode do neplodnosti.

Brojni poremećaji i stanja predisponiraju nastanku infertiliteta kod muškaraca. Neki od poremećaja su reverzibilni, a upravo je cilj identificirati i liječiti takva stanja. Varikokela je primjer reverzibilnog faktora koje se smatra odgovornom za do 40 posto slučajeva neplodnosti. Muška plodnost može biti umanjena i kao rezultat urođenih ili stečenih abnormalnosti, infekcija mokraćnog sustava, maligniteta, endokrinih poremećaja, genetskih oštećenja ili imunobioloških faktora. U slučajevima kada je nemoguće utvrditi etiologiju, neplodnost se proglašava idiopatskom. Ista se opisuje u oko 20-30 posto slučajeva. Zbirni prikaz faktora odgovornih za mušku neplodnost prikazan je u tablici. Često spominjani rizični faktori su pušenje, alkoholizam, psihološki stres, pretjerana fizička aktivnost, pretilost, izloženost toksinima, zračenju, ali pretjeranoj toplini. Modifikacija istih može doprinijeti poboljšanju plodnosti.

Povezanost varikokele i neplodnosti

Incidencija varikokele u muškaraca s primarnom neplodnošću je oko 40 posto, a u onih sa sekundarnom neplodnošću i do 80 posto.

Varikokela označava dilataciju vena pampiniformnog pleksusa, sustava povezanog s venama testisa, čija incidencija u općoj populaciji iznosi 15 posto. Incidencija u muškaraca s primarnom neplodnošću je oko 40 posto, a u onih sa sekundarnom neplodnošću i do 80 posto. Ljevostrana varikokela prisutna je u više od 90 posto slučajeva. Etiološki gledano, radi se o nefunkcionalnim zaliscima spermatičnih vena koje dovode do vraćanja krvi unazad, širenja vena i tortuotičnih promjena pampiniformnog pleksusa. Zbog anatomskih razlika lijeva spermatična vena je pod većim tlakom od desne spermatične vene, zbog čega je i incidencija ljevostrane varikokele veća. Patofiziološki, odvod krvi putem spermatične vene je otežan, što vremenom dovodi do povećanja temperature skrotuma koja se negativno odražava na razvoj spermija i volumen testisa.

Varikokela se većinom ne manifestira nikakvih simptomima, premda uznapredovali oblici mogu izazivati bol u skrotumu. Prezentira se proširenim venama u spermatičnom tračku. Kliničkim se pregledom određuje stupanj varikokele. Manje varikokele se mogu napipati kod forsiranog izdisaja uz zatvorene dišne putove (1. stupanj), srednje se uvijek mogu napipati (2. stupanj), dok su veći oblici vidljivi preko skrotalne kože (3. stupanj). Bitno je utvrditi i eventualno postojanje atrofije testisa. Pri procjeni utjecaja varikokele na spermatogenezu nužno je kontrolirati spermiogram. U dijagnostici se često koristi ultrazvučni (color doppler) pregled skrotuma, kojim se procjenjuje dilatacija vena. U početnoj procjeni i postoperativnom praćenju se može primijeniti i termografska analiza skrotuma.

Operativna korekcija indicirana je u slučaju boli, velikog stupnja varikokele, varikokele solitarnog testisa, perzistentno sporijeg rasta ili atrofije testisa, te abnormalnosti u spermiogramu. Terapija je operativno ligiranje spermatične vene (operacija po Palomu, Ivaniševiću, laparoskopski) te rjeđe embolizacija. Uspješnost kirurškog liječenja je oko 95 posto, uz poboljšanje parametara spermiograma u oko 75 posto slučajeva.

Zaključak

Neplodnost je globalni fenomen koji pogađa muškarce i žene sa gotovo jednakom frekvencijom. Rastuća prevalencija, a i heterogenost etioloških faktora predstavljaju sve veći izazov današnjoj medicini. Zbog toga je nužno prepoznati rizične faktore te pokušati utjecati na iste.

NPS-HR-NP-00193