Vitamin D je ključan za uravnoteženu funkciju imunosnog, koštano-mišićnog, krvožilnog, endokrinog i neurološkog sustava, zbog čega je važno osvijestiti značaj ovog spoja za integritet i očuvanje našeg zdravlja. U svjetlu epidemioloških studija i novih spoznaja o ulozi vitamina D u imunomodulaciji odnosno homeostazi imunosnog sustava i autoimunosti, osobito u pandemiji bolesti COVID-19, ovaj članak naglasak stavlja na autoimune i infektivne bolesti.

• Zašto je važan vitamin D?
• Funkcija vitamina D u imunosnom sustavu
• Utjecaj manjka vitamina D na imunosnu reakciju
• Vitamin D i autoimune bolesti
• Vitamin D i infekcije
• Kako nadoknaditi vitamin D?
• Zaključak

Zašto je važan vitamin D?

Neke od rizičnih skupina za manjak vitamina D su osobe ženskog spola, osobe s rizikom od osteoporoze/fraktura i oni s tamno pigmentiranom kožom.

Značaj Vitamina D za integritet i očuvanje našeg zdravlja  proteklih je  desetljeća  postao imperativ u bazičnim i kliničkim znanstvenim istraživanjima. Evidentiran nedostatak vitamina D u kroničnim bolestima -  kardiovaskularnim, neurodegenerativnim i malignim - koje uz pretilost uzrokuju više od 50% stope smrtnosti na globalnoj razini, postaje jedan od značajnijih javno zdravstvenih problema. Rizičnim skupinama od nedostatka vitamina D, osim djece u koje se javlja rahitis, pripadaju i osobe u kojih postoji poznati  rizik od osteoporoze i fraktura (lomova kostiju i kralježaka), u osoba ženskog spola, onih starije životne dobi, koje se nedovoljno izlažu  sunčevoj svjetlosti i osoba  s tamno pigmentiranom kožom.

Iako postoje  međunarodne i nacionalne smjernice o uvjetima primjene vitamina D, još uvijek  ne postoji konsenzus o svim aspektima imunomodulacije imunosne reakcije posredovane vitaminom D.  Uvažavajući znanstvene dokaze i kliničke spoznaje  pretočene u medijima u savjete za prehranu i uzimanje suplemenata, održavanje  adekvatnog statusa vitamina D zauzima ključnu poziciju u okolnostima globalne „pandemije“  nedostatka vitamina D.

Funkcija vitamina D u imunosnom sustavu

Poznata uloga vitamina D u homeostazi kalcija u metabolizmu kostiju proširena je spoznajama o sudjelovanju u homeostazi imunosnog sustava.

Vitamin D je jedini vitamin koji djeluje kao hormon i jedini koji se samostalno  sintetizira u koži djelovanjem sunčeve svjetlosti. U tom slučaju nastaje 7-dehidrokolesterol koji se metabolizira u jetri (25-hidroksivitamin -25D), a zatim u bubrezima (1,25-dihidroksivitamin -1,25D) u aktivni oblik vitamina D. Poznata uloga vitamina D u homeostazi  kalcija u metabolizmu kostiju, proširena je novim spoznajama o sudjelovanju vitamina D u homeostazi imunosnog sustava (urođenog i stečenog) koja se u slučaju neadekvatne imunosne reakcije klinički očituje autoimunim, infektivnim i malignim bolestima.

Osim endokrine funkcije vitamina D, nove spoznaje o njegovoj intrakrinoj i parakrinoj funkciji svjedoče o njegovoj važnosti u očuvanju zdravlja i pojavi bolesti.  U svojstvu modulatora imunosne reakcijevitamin D djeluje putem receptora (VDR) imunokompetentnih stanica i  enzima (1α-hidroksilaza). Dakle, serumski 25-hidroksivitamin D (25D) pretvara se u hormonski 1,25-dihidroksivitamin D (1,25D), a potom u  interakciji s receptorima  za vitamin D (VDR) potiče imunokompetentne stanice na proliferaciju i diferencijaciju, na transkripcijske i epigenomske procese značajne za  homeostazu imunolosnog sustava.

Utjecaj manjka vitamina D na imunosnu reakciju

Aktivni oblik vitamina D stimulira urođene odgovore protiv bakterija i virusa, umanjujući na taj način upalnu reakciju stečenog imuniteta.

Snižena razina  vitamina D očituje se negativnim  učincima  na naše  zdravlje uslijed poremećene imunomodulacije urođenog i stečenog imuniteta, odnosno funkcije  imunokompetentnih stanica - makrofaga, monocita, dendritičnih stanica i limfocita T. Dokazano je da "ntrakrini i parakrini" učinci aktivnog oblika vitamina D, 1,25(OH)2D stimuliraju urođene antibakterijske ili antivirusne odgovore, umanjujući upalnu reakciju stečenog imuniteta posredovanog limfocitima T. Stimulirajući  nastajanje katelicidina, polipeptida u lizosomima makrofaga i limfocita suprimira infekcije s mikobakterijama i drugih uzročnika.

Aktivni oblik vitamina D, 1,25(OH)2D regulira  lučenja citokina posredovano Th1/Th2 stanicama, putem  inhibicije Th1 umanjuje učinak proupalnih citokina (IL -2, IL-3, IFN-gama, TNF alfa), a putem stimulacije Th2 stanica povećava  učinak protuupalnih citokina (IL-4, IL-5, IL-10, TGF beta). Dakle, nedostatak vitamina D dovodi do poremećaja  homeostaze urođenog i stečenog imuniteta  potičući sklonost autoimunoj reakciji i infekciji.

Vitamin D i autoimune bolesti

Pozitivna korelacija nedostatka vitamina D s rasprostranjenošću autoimunih bolesti podupiru tezu o njegovoj ulozi u patofiziologiji ovih stanja.

Autoimune bolesti  koje nastaju  uslijed  poremećane homeostaze imunosnog sustava očituju se autoimunom reakcijom uslijed lučenja „auto“ antitijela na vlastite antigene (u tkivima i membranama, unutar stanice u citoplazmi, jezgri i jezgrici).  Epidemiološke i kliničke studije pokazuju povećanu pojavnost autoimunih bolesti  te povezanost njihove  aktivnosti  sa sniženom razinom vitamina D. U sklopu potencijalne imunomodulacije, snižena razina vitamina D učestala je u bolesnika s dijagnozom reumatoidnog artritisa, sistemskog eritemskog lupusa, Sjoegrenovog sindroma, Hashimotove bolesti, autoimunog hepatitisa, psorijaze,  upalnih bolesti crijeva i multiple skleroze. 

Iako u rezultatima znanstvenih istraživanja djelomično postoje nejasnoće o ulozi vitamina D u patogenezi autoimunih bolesti, pozitivna korelacija  nedostatka vitamina D s njihovom  prevalencijom tj. učestalošću, podupiru  tezu o njegovoj  ulozi  u patofiziologiji bolesti, funkcioniranju imunosnog sustava i učinku na  aktivnost i ishod  bolesti.

U bolesnika s autoimunom bolesti s nedostatkom  vitamina D, evidentirana je snižena razina kalcidiola i viša razina  upalnih citokina. Smanjen je broj i aktivnost regulatornih T-stanica (Treg), negativna korelacija  između serumskih razina i aktivnosti 25(OH)D i 1,25(OH)2D. Osim iznimne važnosti vitamina D  u  autoimunim bolestima, u fokusu istraživanja je i funkcija crijevnog mikrobioma kao preduvjeta za homeostazu imunosnog sustava. Međutim, odgovoru na  logično  pitanje  može li dodatni unos vitamina D  djelovati na ishod bolesti za sada nema konsenzusa.

Vitamin D i infekcije

Klinička opažanja potvrdila su povezanost snižene razine vitamina D s povećanim rizikom od infekcije  respiratornog i urogenitalnog sustava, osobito s uzročnikom tuberkuloze (Mycobacterium tuberculosis). Povezuje se i s kroničnom opstruktivnom plućnom bolesti (KOPB), hepatitisom B i C, sindromom stečene imunodeficijencije (AIDS) i bolesti Covid -19. U slučaju  bakterijske infekcije, povećava se aktivnost VDR i 1-alfa hidroksilaze u monocitima i makrofagima koja povećava otpornost na infekciju s unutarstaničnim mikroorganizmima kao što je uzročnik tuberkuloze.

Iako postoji konsenzus o djelovanju vitamina D na reakciju urođenog imuniteta, njegov učinak na modulaciju  stečenog imunosnog sustava je za sada kontroverzan.  Uravnotežena reakcija imunosnog sustava na infekcije (bakterije, virusi, paraziti) uz sudjelovanje vitamina D, preduvjet je povećane razine antimikrobnih peptida katelicidina kao odgovora na infekciju. Nedavno aktualna  pandemija  COVID-19 motivirala je znanstvenike, kliničare i infektologe diljem  svijeta na opsežna istraživanja, između ostalih i u kontekstu imunomodulatorne funkcije vitamina D. Naime, multicentrične studije upućuju na povezanost snižene razine vitamina D s pojavom citokinske oluje, sindroma  akutnog respiratorniog distresa i komplikacija tijekom liječenja bolesti COVID-19, osobito u onih bolesnika  koji su istodobno bolovali od  kardiovaskularnbih bolesti, diabetesa i pretilosti. Ipak, nema dovoljno dokaza koji bi potvrdili da postoji korelacija  između snižene razine vitamina D u serumu, komplikacija  i smrtnosti od COVID-19.

Kako nadoknaditi vitamin D?

Dnevne potrebe za vitaminom D možemo zadovoljiti svakodnevnim izlaganjem sunčevoj svjetlosti, adekvatnom prehranom i suplementima.

Opsežna istraživanja  upućuju na poražavajuće rezultate koji pokazuju da  više od polovice odraslih osoba u svijetu  ima manjak vitamina D. Postavlja se pitanje  želimo li ostvariti optimalnu gustoću kosti, funkciju mišića i krvnih žila, dobro raspoloženje i učinkovit imunosni sustav? Iako postoje različite procjene opskrbljenosti vitaminom D, optimalna  koncentracija vitamina D u krvi bi trebala biti između 75 i 125 nmol/L. Vrijednosti vitamina D ispod 25 nmol/L upućuju  na ozbiljan nedostatak. Dnevne potrebe za vitaminom D možemo zadovoljiti svakodnevnim izlaganjem sunčevoj svjetlosti (15-20 minuta bez nanošenja zaštitnih sredstava), adekvatnom prehranom (masna riba, žumanjak  jaja, gljive, obogaćeni mliječni proizvodi) i primjenom suplemenata.

Izlaganje suncu je  danas nedostatno zbog nedovoljne izloženosti, upotrebe zaštitnih  sredstava  i procesa starenja, a prehranom možemo zadovoljiti samo 10 do 20 % dnevnih potreba za unosom vitamina D. Stoga je od iznimne važnosti istodobna  primjena suplemenata dok razina vitamina D u krvi ne dosegne najmanje 50 nmol/L. Europska agencija za sigurnost hrane (EFSA) i Europsko društvo za kliničku prehranu i metabolizam (ESPEN) izvijestili su u nutritivnom protokolu, o dnevnom adekvatnom unosu koji bi trebao biti  u dozi od  400 IU za  djecu od 7 do 11 mjeseci, a u dozi od 600 IU  za sve ostale starije dobne skupine.

Uvažavajući da je Vitamin D topiv u mastima  postoji mogućnost intoksikacije kod pretjerane primjene suplemenata . Optimalnu dozu i vrijeme trajanja  primjene vitamina D neophodno je odrediti u suradnji s liječnikom.

Detaljnije upute su dostupne na: www.hzjz.hr/sluzba-zdravstvena-ekologija/vitamin-d-i-preporuke-za-nadomjesnu-primjenu-vitamina-d-od-jeseni/

Zaključak

Nedostatak vitamina D postao je imperativ u znanstvenim bazičnim i kliničkim istraživanjima, ali istodobno i jedan od vodećih javnozdravstvenih problema u svijetu. Osim u bolestima koje su vodeći uzročnici pobola u svijetu, nedostatak vitamina D je evidentiran u autoimunim bolestima i infekcijama. Iako postoje podaci koji upućuju na značajnu ulogu vitamina D u imunomodulaciji urođenog i stečenog imunološkog odgovora, neophodne su daljnje studije koje će standardizirati protokole tijekom dijagnostike i liječenja bolesnika sa sniženom razinom vitamina D.

Dosadašnje studije pokazuju da je održavanje optimalne razine vitamina D u serumu važno za regulaciju funkcije imunološkog sustava i prevenciju između ostalog, autoimunih bolesti i infekcija. 

NPS-HR-NP-00178