Multipla skleroza praćena je neugodnim simptomima, koji se, uz liječenje osnovne bolesti, mogu ublažiti ciljanim liječenjem medikamentima ili fizikalnom terapijom.

• Neuropatska bol
• Disfunkcija sfinktera
• Fizikalna terapija

Neuropatska bol

U neuropatskoj boli (80% bolesnika) mogu se koristiti triciklički antidepresivi (oprez: mogućnost retencije urina), no najbolji analgetski učinak pokazuje kombinacija tricikličkih antidepresiva s gabapentinom. Vrlo je djelotvoran noviji antiepileptik 4. generacije, pregabalin. Za simptome karakterizirane stezanjem u području prsišta i ekstremiteta osobito su uspješni karbamazepin i okskarbazepin. Doza lijekova se povisuje do prestanka bolova, no neophodno je pratiti razinu natrija u serumu zbog opasnosti od hiponatrijemije.

U liječenju tremora primjenjuju se propranolol (uz oprez jer može doći do bradikardije, a i hipotenzivne krize) i primidon.

U liječenju umora, koji se javlja u dosta velikog broja bolesnika (70-80%), primjenjuje se amantadin, a učinkoviti i su modafinil, ili pemolin. Posljednja dva lijeka nisu registrirana u našoj zemlji. U smanjenju umora važno je redovito spavanje i redovito umjereno kondicijsko vježbanje te izbjegavanje stresnih situacija. Tuširanje hladnim tušem ili plivanje u bazenu s hladnom vodom može biti od pomoći pri vrućini. Joga ili meditacija uz umjereno vježbanje može također biti od pomoći.

U liječenju depresije upotrebljavaju se selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina (SSRI) paroksetin, escitalopram, sertralin i dr. Liječenjem depresije može doći do oporavka kognitivnih funkcija.

Disfunkcija sfinktera

Oko 70% bolesnika s multiplom sklerozom ima seksualne poremećaje.

Poremećaj kontrole sfinktera u multiploj sklerozi javlja se u 80 do 90% bolesnika. Disfunkcija mokraćnog mjehura može se u osnovi podijeliti na poremećaj spremanja i poremećaj pražnjenja mokraće. U multiploj sklerozi poremećaj spremanja mokraće nastaje zbog prekomjerne aktivnosti mišića detruzora mokraćnog mjehura, pa i male količine mokraće izazivaju kontrakciju, i odašiljanje impulsa iz mokraćnog mjehura u spinalni mikcijski centar premda mokraćni mjehur nije potpuno ispunjen. Zbog demijelinizacijskog oštećenja kralježničke moždine podražaji se ne mogu slati u kortikalni centar koji kontrolira mokrenje i kojim bi se inhibiralo učestalo mokrenje. Bez moždane kontrole mokrenje se regulira refleksno na temelju čestih i ponavljanih spinalnih signala, a to se manifestira kao:

• urgencija mokrenja (urgentna inkontinencija)
• inkontinencija (nemogućnost zadržavanja mokraće)
• polimikcija (učestalo mokrenje)
• nokturija (učestalo noćno mokrenje)

U liječenju urgentne inkontinencije primjenjuju se spazmolitici, koji relaksiraju mišić sfinktera, kao što je to baklofen ili tizanidin-hidroklorid te antikolinergici, koji smiruju spastičnost mokraćnog mjehura. Najčešće se koriste propiverin, propantelin, oksibutinin ili itolteridon. Također se primjenjuju flasteri oksibutinina, koji pokazuju dugotrajnije djelovanje i mijenjaju se dva puta tjedno. Mogu koristiti i triciklički antidepresivi (amitriptilin).

Denervirani mokraćni mjehur liječi se intermitentnom kateterizacijom eventualno u kombinaciji s antikolinergicima. U otežanoj inicijaciji mokrenja koriste se i lijekovi koji olakšavaju otjecanje urina kao selektivni blokator alfa1-adrenergičkih receptora tamsulosin.

Poremećaji potencije

Oko 70% bolesnika s multiplom sklerozom ima seksualne poremećaje. Poremećaji su karakterizirani smanjenom seksualnom željom, poremećajem orgazma, umorom, poremećajem erekcije, bolom pri snošaju i dr. U liječenju se koriste lubrikanti, sidenafil, piperazin, vardenafil ili tadalafil.

Fizikalna terapija

Istezanje unutarnjih mišića natkoljenice može se izvesti sjedenjem u fotelji u turskom sjedu.

Trajna i uporna fizikalna terapija je vrlo važna u liječenju kako ranih tako i kasnijih faza multiple skleroze. Osobito je važno vježbanje uz pomoć fizioterapeuta, ali neke vježbe bolesnik može uz to i sam provoditi. Važne su vježbe istezanja mišića bedara, leđa i nogu, a provodi ih bolesnik sam ili uz pomoć druge osobe. Vježbe istezanja kukova mogu se izvoditi u sjedećem položaju na stolici s naslonom, podizanjem savijene noge na natkoljenicu druge noge, uz pridržavanje noge rukom, a pri tome je važno sjediti ravno. Istezanje unutarnjih mišića natkoljenice može se izvesti sjedenjem u fotelji u turskom sjedu. Slično se može istezati i svaka noga zasebno. Također su važne vježbe razgibavanja - ležanje na podlozi ravno pri čemu se koljena koja su savijena naizmjenično sastavljaju i razmiču. Sjedenje na stolici s visećim nogama koje se izmjenično ispružaju djelotvorno je pri ukočenosti donjih udova i sl.

NPS-HR-NP-00193