Poštovani. Član moje obitelji ima psihičkih problema i postavljena mu je dijagnoza GANSEROV SINDROM. Molim Vas ako mi možete objasniti kakva je to bolest, liječi li se i koji su uzroci nastanka te bolesti. odgovor

Nakon prekida terapije antidepresivima, koliko dugo njihovo prisustvo ostaje u krvi i da li se može liječničkim pregledom ustanoviti da je netko koristio antidepresive ili anksiolitike? odgovor

Imam depresivni poremećaj u obliku prijevremenog buđenja (3 do 4 sata prije polaska na posao). Na Vašim stranicama sam saznao da taj oblik depresije naginje k najtežem kliničkom obliku depresije pa Vas molim da mi preporučite pravu terapiju za lijecenje i poboljšanje tog stanja. odgovor

Prije godinu dana počelo mi je biti slabo: mučnina, vrtoglavica, bol u prsima, uglavnom manje-više svi simptomi anksioznosti. Smatrala sam da je to najgore razdoblje u mom životu. Bilo me je strah bilo gdje otići, jedino sam se kod kuće osjećala sigurno. Osjećala sam se beskorisno, na poslu bih izdržala par sati, pa bih morala ići doma. Pila sam Zoloft 50mg, a već 8 mjeseci redovito odlazim kod psihijatra. Prestala sam piti tablete, mjesec dana je sve bilo u redu, a nakon toga bilo je sve gore i gore. Imam osjećaj da ću se negdje srušiti u nesvijest, osjećam kao da imam knedlu u želucu. Sve je kulminiralo za Novu godinu, kad sam otišla u drugi grad, gdje se nisam osjećala sigurno. Od onda imam povišenu temperaturu, bol u želucu, pritisak u očima, sljepoočnici, glava mi je poput nogometne lopte. Osjećam se malaksalo i iscjeđeno. Jednostavno ponekad mislim da umirem. Napravila sam sve pretrage i zdrava sam - čak ni kad sam imala simptome gripe nisam imala gripu. Ali jednostavno mi nije bolje. Ponovno sam u dogovoru s psihijatrom počela piti Zoloft, no zanima me kako mogu bez tableta sama sebi olakšati te postoji li neki način da mi bude bolje, jer ne patim tu samo ja, nego i moja obitelj, prijatelji i moj dečko. Inače sam jako sretna i nasmješena osoba, puna životne radosti. Odjednom se to promijenilo, pa se ni ja ne mogu prepoznati, samo želim biti ona stara. Ugodno mi je razgovarati sa psihijatrom, svi mi govore da će to nestati samo od sebe, ja smatram da nisu u pravu, smatram da se ja moram boriti. odgovor

Liječnici su utvrdili da sam depresivan, te su mi preporučili antidepresive. Svi simptomi su se popravili, ali najveći problem mi je prijevremeno buđenje. Na vašim stranicama pronašao sam da se to tretira kao terminalna insomnija. Molim Vas da mi preporučite odgovarajuću terapiju i možda još neke aktivnosti. odgovor

Od postavljanja dijagnoze anksiozno-depresivnog poremećaja prije nešto više od 2 godine pijem alprazolam 0.5., 3-4 puta dnevno. Zanima me koliko je teško skinuti se s tih lijekova i koje su najbolje metode? odgovor

Već dulje vrijeme patim od straha od izmeta, stalno se perem i mijenjam odjeću. Naime, kada vidim nešto smeđe boje počinje se u mojoj glavi odvijati bolesni film u kojem je to već po meni, sve što taknem zarazim, krene otprilike ovako...u nekom zahodu vidim zaprljanu školjku, ja je nisam koristio, ali je netko drugi, taj je dirao kvaku vrata koju sam dirao i ja i tako dalje do unedogled. Ovo mi je počelo uništavati život. Molim vas da mi kažete kako da započnem liječenje. Živim u Splitu pa ako znate ime nekog strucnjaka za to područje rado bih da mi ga preporučite. Hvala najljepša. odgovor

Prve simptome (tada sam to zvao strah od bolesti) počeo sam osjećati sa 16 godina (1992). Nisam obraćao pažnju na to previše. Kako je vrijeme prolazilo, tako su simptomi postajali sve vidljiviji i sve neugodniji. Prao sam ruke po tko zna koliko puta dnevno, a činilo mi se da je sve oko mene izvor smrtonosne zaraze. Svaka i najmanja promjena na tijelu ili osip imali su klasifikaciju kao smrtonosni i da mi je ostalo jako malo života. Sljedeća faza nastupila je kad sam završio srednju školu. Nakon jednog od izlazaka sa društvom, kad smo zapalili marihuanu (nismo baš često koristili marihuanu), stanje je postalo puno teže i kompliciranije. Počeo sam osjećati da me obuzimaju strašne misli, a te misli sam pokušavao odagnati prisilnim radnjama (ponavljanje različitih radnji, pranje ruku, općenito svaka moja radnja mogla je postati ponovljena), a ono što mi je najteže palo bilo je to što se nisam mogao opušteno voziti niti jednim prijevoznim sredstvom. U takvim zatvorenim prostorima osjećao bih se dvostruko lošije i uznemirenije (paničnije). Ovo je samo kratak opis stanja. Jedan dio sam uspio riješiti (hipohondrija), ali ostatak je još tu. Molim za savjet. Hvala odgovor

U zadnjih dva dana me muči nervoza i bol u želucu. I prije me mučila nervoza, ali ovih dana više ne mogu izdržati. Odvojio sam se od svih. Nečiji krivi korak me samo još više nervira. Imate li lijek koji će mi pomoći? odgovor

Imam 25 godina i pred tri godine sam se oženio. Tada su počeli panični napadi, depresija, anksioznost. Iako to nisam znao, moja mama je bolovala isto od toga, tako da su moji odmah primjetili što mi je i odveli me privatnom psihijatru. Tri godine sam pio tablete, mjesec dana alprazolam, dobivao sam vitaminske injekcije, pa onda oko godinu i pol paroksetin, pa kasnije sertralin, i sada već tri mjeseca ništa. U dogovoru s psihijatricom prestao sam piti tablete. Istina je da mi se stanje popravilo zato jer sam vidio da nisam jedini, što me je mučilo više od svega. Počeo sam prihvaćati svoju bolest, a time ju i lakše podnositi, iako nije nestala. I dalje imam napade panike i depresije, ali se zasad mogu nositi s njima i bez tableta. Problem zbog kojeg vam se javljam je to što nigdje ne mogu naći neki članak da mi objasni što mi se sada događa. Radim kod kuće već godinu i pol dana i imam puno slobodnoga vremena, tako da dosta spavam. U biti ne mogu zaspati prije 3 sata u noći, i onda spavam do 12, 14 sati popodne, ali se u međuvremenu probudim i ponovno zaspem. Vrtim se u snu, kao da sam budan, ali spavam. Budim se s nekim pritiskom u glavi kao da imam čelične kugle u očima i ne mogu ih otvoriti i mučim se dok podignem glavu. Strah me je toga, mislim da je to jako loše za zdravlje i da će mi se nešto dogoditi zbog toga što imam takav ritam spavanja. Želio bih da mi netko kaže da to nije strašno i nenormalno i da neću imati posljedice radi toga. odgovor