Listerioza je zarazna bolest koja često ostaje zanemarena, a može rezultirati preranim porodom i pobačajem u trudnoći, kao i zahvaćanjem središnjeg živčanog sustava. Stoga primat u sprječavanju infekcije ima pravilno baratanje hranom te izbjegavanje nepasteriziranih mliječnih proizvoda.

• Otpornost kao glavno obilježje
• Rasprostranjenost u Hrvatskoj i svijetu
• Glavni klinički sindromi
• Liječenje i aspekti prevencije

Otpornost kao glavno obilježje

Listeria monocytogenes predstavlja značajan problem za prehrambenu industriju te potencijalnu opasnost po ljudsko zdravlje.

Listerije su maleni, slabo patogeni mikroorganizmi rasprostranjeni po čitavom svijetu u okolišu i crijevima sisavaca (izuzev ljudi), ptica, ljuskara i paučnjaka. Razlikujemo nekoliko vrsta listerija, no prevladavajući patogen upravo je Listeria monocytogenes koja dovodi do pojave listerioze. Njena karakteristična obilježja poput razmnožavanja unutar velikoga raspona pH i temperature te izrazita otpornost na visoku koncentraciju natrijevog klorida omogućuju listeriji preživljavanje različitih postupaka koji se koriste pri obradi namirnica. Dodamo li tome sposobnost razmnožavanja na temperaturama skladištenja (+4°C), ne čudi što ova bakterija predstavlja značajan problem za prehrambenu industriju te potencijalnu opasnost po ljudsko zdravlje.

Premda je L. monocytogenes odavno prepoznata kao uzročnik bolesti u ljudi, tek je osamdesetih godina 20. stoljeća opaženo da je kontaminirana hrana glavni put prijenosa te bakterije iz okoliša u ljude. Listerioza u domaćih životinja značajan je gospodarski problem. Ona je u prvome redu bolest preživača, napose ovaca, ali obolijevaju i druge životinje; tako su na području sjeverozapadne Hrvatske zabilježene pojave listerioze na farmi krava i farmi činčila.

Rasprostranjenost u Hrvatskoj i svijetu

Među infekcijama koje se prenose hranom, listerioza najčešće dovodi do smrtnog ishoda.

Javnozdravstvena važnost listerioze nerijetko je podcijenjena zbog toga što je ona puno rjeđa u usporedbi s drugim akutnim infektivnim bolestima koje se prenose hranom, kao što je primjerice salmoneloza. Međutim, važno je znati da se među infekcijama koje se prenose hranom, listerioza svrstava među bolesti s najčešćim smrtnim ishodom. Njena incidencija u SAD-u bilježi pad od 1990. godine, sve do nedavne, najsmrtonosnije epidemije 2011. godine koja se dovodi u vezu s dinjama uzgojenim na poljoprivrednim zemljištima u Coloradu - ukupni broj zaraženih tada je iznosio 72 osobe, od kojih je smrtno stradalo njih 13. Godišnja incidencija listerioze u većini zemalja unutar Europske unije prosječno se kreće od dva do deset prijavljenih slučajeva na milijun stanovnika.

U istraživanju iz 2004. godine provedenome na području Hrvatske L. monocytogenes izolirana je u nešto više od 4 posto uzoraka kolača iz ugostiteljskih objekata tijekom godine dana, a izolirani serotipovi i količina bakterija u pregledanim kolačima imali su visok potencijalni rizik za infekciju u ljudi. U našoj su zemlji isto tako provedena istraživanja na domaćim nepasteriziranim mliječnim proizvodima gdje je ovaj uzročnik također pronađen, a izoliran je i iz 3 posto uzoraka svježega i smrznutoga mesa peradi. Dokaz bakterije iz smrznute hrane upozorava na činjenicu da L. monocytogenes može podnijeti i zamrzavanje.

Glavni klinički sindromi

Ulazna vrata infekcije predstavlja gastrointestinalni trakt, a klinička slika bolesti ovisi o osjetljivosti domaćina te o serotipu i količini unijetih bakterija.

Do infekcije ovom bakterijom najčešće dolazi preko zagađenih mliječnih proizvoda, sirovog povrća ili mesa, a također se može javiti neposrednim dodirom i tijekom klanja zaraženih životinja. Ulazna vrata infekcije predstavlja gastrointestinalni trakt, a klinička slika bolesti koje uzrokuje ovisi o osjetljivosti domaćina te o serotipu i količini unijetih bakterija. Razlikujemo pet glavnih kliničkih sindroma:

• Kod infekcije u trudnoći (što čini trećinu svih slučajeva listerioze) L. monocytogenes se može asimptomatski razmnožavati u rodnici i maternici, a do eventualne pojave simptoma dolazi uglavnom u trećem tromjesečju trudnoće. Tada se najčešće javlja vrućica, glavobolje te bolovi u zglobovima i mišićima, a komplicirani slučajevi nerijetko završavaju prijevremenim porodom ili pobačajem. Simptomi se obično povlače nakon jednog do dva tjedna.
• Novorođenačka infekcija dolazi u dva oblika. U ranom obliku infekcija listerijama događa se u maternici te dovodi do preuranjenog poroda i pojave septičkog oblika bolesti (sindrom granulomatosis infantiseptica), a uzročnika je moguće izolirati iz krvi, posteljice, ušiju, nosa i ždrijela. Kasniji oblik javlja se tijekom prolaska kroz vaginalni kanal, premda je zabilježen i kod poroda carskim rezom - tada se obično manifestira kao febrilni sindrom praćen gnojnim meningitisom, a u određenom broju slučajeva kao gastroenteritis ili upala pluća.
• Infekcija središnjeg živčanog sustava zauzima centralno mjesto jer ovaj mikroorganizam ima posebnu sklonost invaziji moždanog tkiva (posebice moždanog debla), kao i ovojnica mozga. Može dovesti do paralize moždanih živaca i udova, meningitisa, encefalitisa (upale mozga), meningoencefalitisa i razvoja gnojnih žarišta u mozgu u vrlo rijetkim slučajevima. Promjene mentalnog statusa su česte, a konvulzije se javljaju u barem 25 posto zahvaćenih pacijenata.
• Gastroenteritis uzrokovan L. monocytogenes dovodi do neinvazivnog proljeva u trajanju od jednog do tri dana, čija inkubacija najčešće iznosi 21 dan. Uz proljeve kao prepoznatljivo obilježje kod pacijenata dolazi do pojave vrućice, glavobolje, bolova u mišićima i ukočenog vrata, mučnine u trbuhu, pa čak i smetenosti, gubitka ravnoteže i konvulzija.
• Okuloglandularna listerioza dovodi do upale očne jabučice i povećanja regionalnih limfnih čvorova, a razvija se nakon unosa infektivnog organizma kroz spojnicu oka. U slučaju da se ne liječi može dovesti do bakterijemije i meningitisa.

Liječenje i aspekti prevencije

Rana dijagnoza i bolje razumijevanje patogeneze listerioze značajno pridonose prevenciji, unapređenju liječenja te smanjenju teških posljedica ove bolesti.

Po postavljanju dijagnoze infekcije laboratorijskim dokazom uzročnika započinje se liječenje antibioticima, a najčešće se primjenjuje ampicilin kojemu se zbog sinergističkog učinka nerijetko dodaje i gentamicin. Uspješnost terapije ovisi o brzini postavljanja točne dijagnoze i započinjanju adekvatnog liječenja. Bakterijemija bi se trebala liječiti 2 tjedna, meningitis 3 tjedna, a gnojne upale mozga barem 6 tjedana. Bez obzira na primjenjenu terapiju, ukupna stopa smrtnosti kreće se između 20 i 30 posto, a 22 posto infekcija tijekom trudnoće rezultira gubitkom djeteta uz preživljenje majke u najvećem broju slučajeva.

Glavni korak u prevenciji je pravilan pristup hrani, od rukovanja i kuhanja do konzumacije. Tu svakako valja obratiti pažnju na pravilno pranje sirovog povrća te temeljito kuhanje hrane, kao i na važnost zagrijavanja hrane na dovoljno visoku temperaturu. Drugi značajan aspekt preventivnog djelovanja jest savjetovanje skupina pod visokim rizikom (kao što su trudnice i pacijenti s oslabljenim imunosnim sustavom) o izbjegavanju svih nepasteriziranih mliječnih proizvoda, što uključuje meke sireve poput fete, Brie i Camemberta. Sirni namazi i jogurti smatraju se sigurnim izborom. Rana dijagnoza i bolje razumijevanje patogeneze listerioze značajno pridonose prevenciji, unapređenju liječenja te smanjenju često teških posljedica ove bolesti.

NPS-HR-NP-00193