Svijest o ozbiljnosti bolesti s jedne strane, a s druge strane znanje o brojnim mogućnostima vlastitog doprinosa glavni su poticaji bolesniku za ustrajno svladavanje tog problema. Temelj uspjeha nalazi se u nastojanju da se nastavi uživati u hrani, svakako uz određen probir među dosad omiljenim jelima odnosno uz istraživanje i pronalazak novih ukusnih obroka koji se mogu jesti. Takav pozitivni pristup svekoliko je učinkovitiji od onog koji se sastoji samo od zabrana i izbjegavanja.

Puno je zabluda koje još uvijek prate upute o prehrani u šećernoj bolesti, a jedna je od osnovnih da se za osobe sa šećernom bolešću treba pripremati posebna hrana. Potrebno je jasno naglasiti da pravilna prehrana u šećernoj bolesti nije neka posebna dijabetička dijeta već zapravo zdrava, uravnotežena prehrana koja se općenito preporuča svim ljudima. Ako postoje pogrešne navike u obiteljskoj prehrani, ovo treba biti prigoda za zajedničko odbacivanje takvih odstupanja, ne samo zbog potpore bolesniku već na dobrobit svih članova zajednice.  

Osnovne odrednice zdrave prahrane su u prvom redu raznolikost i umjerena kalorijska vrijednosti. Ona se sastoji u uravnoteženom unosu svih hranjivih sastojaka, ugljikohidrata, bjelančevina i masnoća, a treba biti bogata hranjivim tvarima poput vitamina i minerala.

Energija se u organizmu većinom stvara iz ugljikohidrata. U zdravoj prehrani ugljikohidrati bi trebali biti izvor oko 50% dnevnog kalorijskog unosa. Njihovom neposrednom razgradnjom nastaje glukoza pa su upravo oni i najviše odgovorni za porast šećera u krvi tijekom hranjenja. Ovisno o broju molekula šećera od kojih susastavljeni, ugljikohidrati mogu biti jednostavni i složeni. Preporučeno je jesti u prvom redu složene ugljikohidrate.

Glavni predstavnih složenih ugljikohidrata je škrob, a sadrže ga kruh, tjestenina i ostali proizvodi od raznih žitarica, zatim riža te različite vrste povrća kao što su krumpir ili mahunarke. 

U složene ugljikohidrate spadaju i vlakna. Neprobavljiva su pa zato nemaju kalorijsku vrijednost, ali zauzimaju zasebno mjesto u prehrani. Hrana bogata vlaknima sporije se probavlja i smanjuje učinak povišenja glukoze u krvi. Vlakna nalazimo samo u namirnicama biljnog podrijetla, a posebice su vrijedne cjelovite žitarice, povrće, mahunarke i voće.

Uobičajeno je da jednostavne ugljikohidrate kao što je saharoza, fruktoza ili laktoza nazivamo još šećeri, a nalazimo ih najviše u slatkišima, voću i mliječnim proizvodima. Sve donedavno se smatralo, a znatan broj ljudi i danas još uvijek misli da su jednostavni šećerni zabranjeni u šećernoj bolesti. Objašnjenje se nalazilo u pretpostavki da se oni lako probavljaju i brže i više dižu razine glukoze u krvi. To se pokazalo netočnim jer taj učinak u najvećoj mjeri ne ovisi o vrsti ugljikohidrata u obroku nego o njihovoj količini.

Jednostavni šećeri imaju zapravo sličnu sposobnost podizanja razine glukoze u krvi kao i složeni. Suvremene smjernice tako dopuštaju osobama sa šećernom bolesti uzimanje slatkiša, ali svakako u umjerenim količinama i uz ograničenje da to treba biti u sklopu cjelovitog obroka u kojem treba smanjiti za odgovarajuću količinu druge izvore ugljikohidrata.

Bjelančevine trebaju podmiriti oko 20% ukupnih dnevnih potreba. Glavni izvori bjelančevina u prehrani su meso, riba, jaja, mlijeko i mahunarke. Iako neke dijete s višim udjelom bjelančevina mogu dovesti do određenih kratkoročnih koristi poput bržeg gubitka težine, takva prehrana se ipak općenito ne preporuča. Osnovna zamjerka je u tome što hrana bogata bjelančevinama većinom sadrži i viši udio masnoća pa to dovodi do njihovog pretjeranog unosa. Mora se znati da višak bjelančevina u prehrani može doprinijeti i slabljenju bubrežne funkcije u bolesnika sa šećernom bolešću.

Masnoće se preporučuju u maksimalnim količinama do oko 30% dnevnog unosa. Vrlo su bogate energijom. Osim ukupne količine, vrlo je važna vrsta masnoća koja se jede. Preporučljivo je većinu potreba podmirivati nezasićenim masnim kiselinama. Višestruko nezasićene masti nalazimo u biljnim uljima kao što je suncokretovo, sojino ili kukuruzno, a vrlo vrijedne jednostruko nezasićene masti u maslinovom ulju ili bademima.

U povoljnom učinku na razinu masnoća u krvi posebno se ističu omega-3-masne kiseline iz ribe. Zasićene masti najviše su odgovorne za porast lošeg kolesterola u krvi, a nalazimo ih u namirnicama životinjskog podrijetla, posebice crvenom mesu, mliječnim proizvodima, svinjskoj masti i nekim vrstama ulja, kao što je palmino.

Još opasnije su takozvane transmasne kiseline koje obično nastaju tvorničkom preradom namirnica i moralo bi ih se u potpunosti izbjegavati.

Sažeto, za osobe sa šećernom bolešću vrijede iste preporuke kao i za svakoga: jesti žitarice s puno voća i povrća, a malo masnoća, soli i šećera.