Besplatni newsletter

Svakodnevno biramo najzanimljivije za vas i šaljemo. Prijavite se!

Ostalo

Poremećaji spavanja
Objavljeno 26.05.2003.
Patricia Jelačić Majdančić, dr. med., specijalist psihijatar
Budite li se umorni i neispavani? Taj neugodan osjećaj prati vas cijeli dan? Možda patite od poremećaja spavanja. Važno je znati da osjećaj pospanosti i težine u nogama i očnim kapcima koji se proteže cijeloga dana nije normalan, a činjenica da se netko uvijek tako osjeća ne znači da je to stanje u redu.
Poremećaji spavanja

San za zdravlje

Za zdravlje čovjeka nije važan samo dostatan broj sati sna, jednako važna je i njegova kvaliteta.

Normalno stanje je uvijek se osjećati odmoreno nakon buđenja i zadržati taj osjećaj tijekom dana. Sljedeća stanja upućuju na poremećaj spavanja:

  • buđenje s osjećajem umora nakon sedam ili osam sati spavanja
  • spontano padanje u san za vrijeme sastanaka i društvenih događanja
  • neugodan osjećaj gmizanja i trnci u nogama praćeni neodoljivom potrebom za pomicanjem nogu, pogotovo ako se javljaju nakon lijeganja u krevet
  • vrlo glasno hrkanje i nemiran san

Ako je bilo koje od tih stanja prisutno možda se radi o poremećaju spavanja ili nekom medicinskom stanju povezanom s tim poremećajem, čije izlječenje čovjeku može u zaista promijeniti život.

Za zdravlje čovjeka nije važan samo dostatan broj sati sna, jednako važna je i njegova kvaliteta. San ima složenu strukturu i sastoji se od četiri faze koje se u ciklusima ponavljaju tijekom noći. Za vrijeme određenih faza i razdoblja ciklusa spavanja luči se cijeli niz hormona i drugih tvari koje pomažu u regulaciji metabolizma i ostalih čimbenika koji utječu na zdravstveno stanje. Promjena strukture sna može dovesti do osjećaja umora i pospanosti, pa čak i povećati rizik od nastanka cijelog niza ozbiljnih medicinskih stanja. Valja razlikovati probleme sa spavanjem, primarne poremećaje sna, te poremećaje sna koji su uzrokovani nekim medicinskim stanjem.

Problemi sa spavanjem

Problemi sa spavanjem često nastaju zbog loše higijene spavanja, odnosno loših navika. Radi se o navikama i čimbenicima okoline na koje se može utjecati i koje je moguće kontrolirati. Ovdje spadaju pušenje, konzumiranje alkohola ili kofeina, intenzivno vježbanje ili konzumiranje velikih obroka hrane prije spavanja. Tu su također i umor uzrokovan promjenom vremenskih zona prilikom putovanja i psihološki stresovi koji dovode do otežanog uspavljivanja ili spavanja, poput rokova na poslu, ispita, bračnih konflikata ili poslovnih kriza.

Ove probleme je moguće ublažiti osmišljavanjem i provođenjem dobrog programa higijene spavanja.

Primarni i sekundarni poremećaji spavanja

Primarnih i sekundarnih poremećaja spavanja ima više od 85, no najčešći su nesanica ili insomnija, apnea kod spavanja, sindrom nemirnih nogu i narkolepsija.

Nesanica ili insomnija

Često se događa da čovjek ne može navečer zaspati, a s druge ga strane san uhvati ispred televizora, za vrijeme gledanja filma, čitanja, pa čak i za vrijeme vožnje automobila.

Najčešći simptomi nesanice su pospanost, umor, poremećaj koncentracije i pažnje, bolovi u mišićima, depresija i stanje pretjerane osjetljivosti poput osjećaja napetosti, zabrinutosti ili nervoze. Često se događa da čovjek ne može navečer zaspati, a s druge ga strane san uhvati ispred televizora, za vrijeme gledanja filma, čitanja, pa čak i za vrijeme vožnje automobila.

Radnje za koje se smatra da pomažu uvođenju u san mogu čak imati suprotan učinak i otežati problem, a tako djeluje i samo očekivanje da će san biti loš. Sve to su neugode, jadi i opasnosti nesanice. Mnogi ljudi ponekad pate od privremene nesanice koja traje nekoliko dana ili tjedana. Uzroci takve nesanice najčešće su uobičajene životne situacije poput nekog stresnog događaja, emotivnog stresa, bolesti ili akutne boli, poremećaja u higijeni spavanja ili poremećaji dnevnog ritma. Takva privremena nesanica obično nestaje kada nestane i njezin uzrok.

Apnea kod spavanja

Fizikalna ili mehanička terapija uključuje primjenu zraka pod tlakom koji se putem maske ili nosnog nastavka upuhuje u dišne putove i drži ih otvorenima tako da zrak slobodno cirkulira.

Apnea je prestanak disanja koji može trajati 10, 20 ili 30 sekundi, nakon čega čovjek počne grčevito hvatati zrak. Taj se ciklus može ponavljati cijele noći, a da spavač toga nije ni svjestan, ali se ujutro budi suhih usta, s glavoboljom i mamurlukom. Također je moguća pospanost tijekom dana, te značajan gubitak pamćenja, otežana koncentracija, poremećaj pažnje, ćudljivost i ostali problemi. Postoje dvije vrste apnee: opstruktivna i središnja. Kod opstruktivne apnee dolazi do suženja grla za vrijeme spavanja što onemogućava protok zraka kroz dišne putove. Kada padne razina kisika mozak šalje poruku "probudi se i diši." Te epizode mogu se javiti čak i do 100 puta u jednom satu. Središnja apnea je puno rjeđa, javlja se u samo 10% slučajeva, uzrokovana je time što mozak ne šalje signal za disanje, a prati različite srčane i neurološke poremećaje.

Ovaj poremećaj javlja se u 2% žena i u 4% muškaraca srednjih godina, dakle njegova učestalost je ista kao učestalost šećerne bolesti ili astme. Također je primarni čimbenik rizika za nastanak visokog krvnog tlaka. Na sreću, ako se postavi točna dijagnoza, apneu je moguće uspješno liječiti putem fizikalne ili mehaničke terapije, kirurškog liječenja, te nespecifične terapije. Fizikalna ili mehanička terapija uključuje primjenu zraka pod tlakom koji se putem maske ili nosnog nastavka upuhuje u dišne putove i drži ih otvorenima tako da zrak slobodno cirkulira.

Druga mogućnost je primjena naprava koje jezik i donju vilicu drže u položaju prema naprijed, što kod lakšeg oblika apnee sprječava sužavanje dišnih putova. Naprave se izrađuju za svakog pacijenta posebno, a obično ih postavljaju zubar ili ortodont. Kirurško liječenje sastoji se u uklanjanju tkiva poput krajnika, trećeg krajnika, nosnih polipa, te strukturalnih deformacija koje mogu zatvarati dišne putove. Postoje različiti postupci, ali ni jedan nije u potpunosti učinkovit niti bez rizika. Također je vrlo teško predvidjeti rezultat kirurškog zahvata, te moguće popratne pojave.

Nespecifična terapija odnosi se na biheviorističke aspekte koji mogu biti važan dio programa liječenja. Neki od primjera ove vrste terapije su smanjenje tjelesne težine kod pretilih ljudi, što može dovesti do smanjenja broja epizoda apnee. Također pomaže izbjegavanje konzumiranja tvari poput alkohola i tableta za spavanje, koje povećavaju vjerojatnost pojave produženih epizoda apnee. Neki ljudi pate od apnee samo kada leže na leđima, pa se uz pomoć jastuka ili neke naprave koja im pomaže da leže na boku problem može smanjiti.

Sindrom nemirnih nogu

Jednako kao i kod apnee za vrijeme sna, spavači ne moraju biti svjesni da ovi poremećaji ometaju njihov san i vrlo ih često tek njihovi partneri ili partnerice upozore na njihovu pojavu.

Oko 15% ljudi, posebno kada je vrijeme za spavanje, u nogama osjeća trnce, unutarnji svrbež ili grčeve, praćene neodoljivom potrebom da uklone te neugodne osjećaje energičnim pomicanjem nogu. Ovo su klasični simptomi sindroma nemirnih nogu koji onemogućava padanje u san, a također može čovjeka buditi iz sna, tjerajući ga da šetnjom olakša neugodu. Iako se ne smatra medicinski ozbiljnim stanjem, simptomi ovog poremećaja mogu biti različite jačine, od neugode do ozbiljnih smetnji koje značajno utječu na život osobe koja od njega pati.

Većina ovih ljudi također pati od poremećaja koji se sastoji u povremenom nekontroliranom pokretanju nogu, odnosno pokretanju prstiju, stopala, ponekad koljena ili kuka, koje se ponavlja za vrijeme spavanja. Često se javlja u obliku kratkih trzaja mišića, naglih pokreta ili savijanja noge. Jednako kao i kod apnee za vrijeme sna, spavači ne moraju biti svjesni da ovi poremećaji ometaju njihov san i vrlo ih često tek njihovi partneri ili partnerice upozore na njihovu pojavu. Važno je imati na umu da oba poremećaja mogu biti vezana uz niz drugih medicinskih stanja, uključujući anemiju zbog pomanjkanja željeza. Stoga svakako treba zatražiti liječničku pomoć.

Osobe koji pate od sindroma nemirnih nogu obično dobro reagiraju na terapiju, ali s obzirom na to da se simptomi mogu javljati sporadično i sa spontanim remisijama stalno uzimanje lijekova opravdano je samo ako se simptomi javljaju najmanje tri noći u jednom tjednu. Terapija se dobiva isključivo na liječnički recept i potrebno ju je provoditi pod liječničkim nadzorom.

Narkolepsija

Sindrom narkolepsije karakteriziran je spontanim padanjem u san. Prvi simptom je obično pretjerana pospanost tijekom dana. Radi se o neodoljivoj želji za spavanjem u trenutku kada osoba želi biti budna. Narkolepsija je povezana s katalepsijom, iznenadnom slabošću ili paralizom često izazvanima smijanjem ili nekim drugim intenzivnim osjećajem, zatim paralizom u snu, vrlo zastrašujućom pojavom u kojoj je čovjek napola budan ali se ne može pomicati, te halucinacijama, odnosno vrlo zornim i zastrašujućim snovima koji se javljaju na početku ili pred kraj sna. Osoba također može pokazivati znakove automatskog ponašanja, odnosno izvođenja rutinskih ili dosadnih zadataka, čega se kasnije ne sjeća u potpunosti. Ovaj poremećaj može se liječiti bihevioristički ili putem lijekova.

Bihevioristička terapija uključuje izbjegavanje rada u smjenama, izbjegavanje konzumiranja teških jela i alkohola, poštivanje rasporeda noćnog spavanja, te strateški raspoređene dnevne odmore. Lijekove treba davati kontrolirano, njihova doza mora biti individualizirana, a propisuju se stimulanti kojima se pokušava povećati razina pažnje, te antidepresivi kojima se kontroliraju gore navedena stanja vezana za narkolepsiju.

Medicinski uzroci nesanice

Nesanica može biti uzrokovana cijelim nizom medicinskih stanja, bolovima, pa čak i nekim lijekovima, a loša higijena spavanja dodatno je otežava. Ako je neko medicinsko stanje uzrokovalo nesanicu, njezino je liječenje vezano u prvom redu uz liječenje tog stanja. Veza između različitih medicinskih stanja i poremećaja sna vrlo je složena i obostrana i nije u potpunosti jasno kako ti različiti čimbenici međusobno djeluju. Međutim, postizanje što boljih terapijskih učinaka ovisi i o komponenti sna, o kojoj svakako treba voditi računa. Stoga je vrlo važno liječnika obavijestiti o poremećajima sna koji mogu otežati znakove primarne bolesti, kako bi ih on mogao uključiti u cjelokupni plan liječenja.

  • Depresije su gotovo uvijek povezane s poremećajima sna. Ljudi koji pate od tjeskobe mogu imati poremećaje sna uzrokovane prisilnim mislima, nemogućnošću da se opuste, opsesivnim osjećajem brige i pretjeranom mentalnom aktivnošću. Bipolarni, panični i psihijatrijski poremećaji također su povezani s poremećajima sna.
  • Bol uzrokovana artritisom i drugim reumatskim bolestima, karcinomima i različitim neurološkim poremećajima poput neuropatije uzrokovane dijabetesom, obično izaziva nesanicu. Želučani i crijevni poremećaji kao što su refluks želučanog sadržaja i čir na želucu, te stenokardija uzrokovana bolešću srca, mogu izazvati bolove u prsima čija je posljedica buđenje po noći. Pored toga se za vrijeme određenih faza sna mogu pojaviti cluster glavobolje uzrokovane nedostatnim spavanjem.
  • Ostale bolesti koje često imaju noćne simptome i tako mogu uzrokovati nesanicu su učestali nagon na mokrenje uzrokovan povećanom prostatom, otežano disanje uslijed kongestivnog zatajivanja srca i emfizema, nepokretnost uzrokovana paralizom ili Parkinsonovom bolešću, povećana štitnjača, moždani udar, te alkoholizam.
  • Još jedan važan razlog zbog kojeg liječnika treba obavijestiti o poremećajima sna je to što ti poremećaji mogu biti uzrokovani ili otežani uzimanjem lijekova poput antidepresiva, lijekova za regulaciju povišenog krvnog tlaka, lijekova za regulaciju srčanog ritma, antibiotika, antihistaminika, bronhodilatatora, lijekova za stimulaciju središnjeg živčanog sustava, kortikosteroida, lijekova protiv zatvora, diuretika, nesteroidnih lijekova s protuuopalnim djelovanjem, i drugih.

Liječenje nesanice

Jedna od strategija je i opuštanje, to jest korištenje određenih tehnika za relaksaciju tijela i uma, što će olakšati uvođenje u san i smanjiti vjerojatnost buđenja tijekom noći.

Nesanica se obično liječi na dva načina: primjenom lijekova ili biheviorističkih strategija za uspavljivanje. U medikamentozno liječenje spada uzimanje hipnotika koji ne spadaju u grupu benzodiazepina, koji brzo djeluju, ne izazivaju poremećaj strukture sna ili njegove kvalitete, te ne izazivaju ovisnost. Ostale hipnotike bi trebalo koristiti samo kod određenih pacijenata jer se radi o jakim lijekovima koji imaju snažan učinak na kvalitetu sna i mogu izazvati teške popratne pojave, uključujući pospanost tijekom dana i stvaranje ovisnosti. Ponekad se koriste i neki od lijekova protiv depresije koja je često povezana s nesanicom, čija je popratna pojava sedacija.

Biheviorističke strategije uključuju ograničavanje spavanja, odnosno mjesta na kojem se spava. Osnovna ideja je da se spava isključivo u krevetu, te da krevet služi samo za spavanje. Nije dobro satima ležati budan u krevetu. Ako se ne zaspi u roku od otprilike 25 minuta, bilo bi dobro ustati i raditi nešto što smiruje, poput čitanja knjige. Na taj će se način smanjiti neugodna asocijacija na krevet u kojem se ne može zaspati i na kraju se može stvoriti pozitivna asocijacija na krevet u kojem se dobro spava. Takvo ograničavanje spavanja će prije ili kasnije dovesti do umora i pospanosti već rano uvečer, odnosno do nestanka problema nesanice.

Potrebno je, međutim, u tim danima ograničavanja sna paziti na sigurnost, jer pospanost može biti opasna, na primjer pri vožnji automobila. U biheviorističke strategije spadaju i kontrola stimulansa, što znači da spavaća soba ne bi trebala služiti za gledanje televizije ili konzumiranje hrane nego za spavanje. Još jedna strategija je i opuštanje, to jest korištenje određenih tehnika za relaksaciju tijela i uma, što će olakšati uvođenje u san i smanjiti vjerojatnost buđenja tijekom noći. Moguće je i provođenje kognitivne biheviorističke terapije u kojoj psiholog pomaže ukloniti asocijacije vezane za loš san.Odabir bilo kojeg od ovih oblika terapije mora se osnivati na detaljnoj analizi i postavljanju točne dijagnoze.

Nesanica nije samo vrlo neugodna nego i opasna. Studije pokazuju da kronična nesanica, odnosno manje od šest ili sedam sati sna na noć, povećava smrtnost, čak da je rizik veći nego kod pušenja, visokog krvnog tlaka ili bolesti srca. Stoga je važno nesanici pristupiti vrlo ozbiljno, kao prema bilo kojem drugom medicinskom stanju. Svakako je potrebno paziti na higijenu spavanja, te liječnika obavijestiti o svim simptomima.

Sve članke vezane uz ovu temu pronađite ovdje

Brzi priručnik bolesti

Odaberite grupu bolesti ili pretražite po ključnoj riječi

Priručnik bolesti sastavljen je kako biste se brzo informirali o bolesti koja vas zanima. Određene bolesti posebno su obrađene u okviru skupine na Mapi tijela kojoj pripadaju te ih svakako potražite.