Besplatni newsletter

Svakodnevno biramo najzanimljivije za vas i šaljemo. Prijavite se!

Majka i dijete

Bebe i spavanje
Objavljeno 27.10.2003.
Jadranka Požgaj Mihaljević, dr. med., specijalist pedijatar
Svaki će roditelj na pitanje koja je jedna od najvećih promjena u njihovom životu nakon rođenja djeteta vjerojatno u odgovoru navesti i promjenu ritma spavanja. Iako bebe puno spavaju, prosječno od 12 do 20 sati dnevno, razdoblja spavanja i budnosti ne moraju se nužno poklapati s onima ostalih članova obitelji. Upravo je ta razlika u ritmu uzrok podočnjacima i neprespavanim noćima koje obično iskuse svi novopečeni roditelji. Javlja se još jedna nedoumica: što je normalno, a što nije i upravo je to jedno od najčešćih pitanja koje novi roditelji postavljaju liječniku.
Bebe i spavanje

Ritam spavanja kod beba tema je čestih, a ponekad i žestokih, rasprava. Kada, gdje, koliko dugo, koliko često - sve su to važna pitanja koja postaju još složenija kada se uzme u obzir da svako dijete ima vlastitu osobnost, da je drugačije od ostale djece, te da mnoge osobine njegovog karaktera mogu utjecati na ritam spavanja. Iako nije lako dati jednostavne odgovore na ta pitanja, valja znati da većina djece uz vrlo malo napora postanu dobri spavači, a problemi sa spavanjem uglavnom nestanu do dobi od četiri mjeseca. Također je poznato da se u svakom razvojnom dobu djeteta mogu pojaviti problemi vezani za spavanje, ali to je normalno i za očekivati, te se najčešće može jednostavno riješiti.

Osobine dječjeg sna

U prvih nekoliko tjedana života bebe čak polovicu dana provedu spavajući, ali ritam spavanja je često takav da ga je vrlo teško opisati. Međutim, postupan razvoj živčanog sustava djeteta dovodi i do uspostavljanja ujednačenijeg ritma budnosti i spavanja. Bebe odmah nakon rođenja ne razlikuju noć i dan. Ipak, s vremenom dijete počne prilagođivati svoje mentalne i fizičke osobine razdobljima dana, te uspostavljati vlastiti dnevni ritam, odnosno unutrašnji sat koji određuje, između ostalog, cikluse spavanja i budnosti, metabolizam i tjelesnu temperaturu. Postupno dijete sve manje spava tijekom dana, a sve više tijekom noći, te je uobičajeno da do dobi od šest mjeseci noću počne spavati osam do deset sati. Ipak, neka djeca ne prespavaju cijelu noć sve do dobi od godine dana. Prilikom spavanja izmjenjuju se dvije faze sna, REM-faza, odnosno faza brzih pokreta očiju i NREM ili mirna faza sna. Za vrijeme REM-faze mozak je vrlo aktivan i upravo tada dijete sanja, dok su za vrijeme NREM-faze moždani valovi puno sporiji. Dijete otprilike pola vremena provede u REM-fazi, a drugu polovicu u NREM-fazi, dok kod odraslih na REM-fazu otpada samo jedna petina vremena spavanja. Znanstvenici pretpostavljaju da je jedan od razloga za tu razliku između djece i odraslih to što se u REM-fazi aktiviraju područja za učenje u mozgu. Izjava "spava cijelu noć" ponekad može zbuniti. Sve se bebe, a također i odrasli, bude povremeno tijekom noći. Ako se dijete počne meškoljiti u svom krevetiću, to ne znači nužno da ga nešto muči. Uobičajeno je da se prilikom prijelaza iz jedne faze sna u drugu dijete miče i plače, te da mu treba neko vrijeme da se ponovo udobno namjesti.

Dobre navike spavanja

U prvih nekoliko mjeseci obično se razvija navika da se dijete hrani i zaspi na rukama roditelja.

Kada se sve uzme u obzir, bebe su prilično vješte u učenju kako usnuti bez nečije pomoći, a problemi sa spavanjem često nastaju zbog usvojenih navika koje se povezuju sa spavanjem i upravo ovdje dolazi do izražaja uloga roditelja. U prvih nekoliko mjeseci obično se razvija navika da se dijete hrani i zaspi na rukama roditelja. Mnogi roditelji uživaju u osjećaju bliskosti i ugode koju ti trenuci pružaju, međutim s vremenom to može postati jedini način na koji se dijete može uspavati, te se događa da dijete ne uspijeva ponovo zaspati nakon što se probudilo tijekom noći ako ga se ne nahrani i ne drži na rukama. Ostale aktivnosti koje dijete može povezati sa spavanjem su, na primjer, ljuljanje, šetnja, pa čak i ležanje u istom krevetu s roditeljem. Ključ rješenja je djetetu omogućiti na nauči zaspati bez pomoći roditelja. Ako ono usne bez pomoći kada ga se navečer položi u krevetić, vjerojatno će se bez problema samo uspavati i ako se probudi tijekom noći. Otprilike dva mjeseca nakon rođenja djeteta vrijeme je da ga se počne poticati na uspavljivanje bez roditeljske pomoći. Evo o čemu tada valja voditi računa:

  • Dijete u krevetić treba staviti kada postane pospano, ali dok je još uvijek budno. Na taj će način ono naučiti povezivati krevetić sa spavanjem.
  • Razlikovanje dana od noći. Ako dijete treba premotati ili nahraniti tijekom noći važno je to činiti pažljivo i obraćati mu se nježnim glasom, kako bi ono znalo da je vrijeme za spavanje, a ne za igru.
  • Roditelj mora razmisliti o vlastitim navikama spavanja. Odrasloj osobi treba nekoliko trenutaka da se udobno namjesti i utone u san nakon što se probudila usred noći. Isto vrijedi i za dijete, međutim kod djece je jedan od mehanizama pronalaženja utjehe upravo plač, stoga treba očekivati da će ona malo plakati prije nego ponovo utonu u san.
  • Krevetić mora biti siguran i udoban. Ako roditelj zna da je dijete u svom krevetiću zaštićeno od ozljeda, neće se uzbuniti čim čuje da ono plače. U prvih 12 mjeseci života treba izbjegavati stavljanje plišanih igračaka i prevelikog broja pokrivača u krevetić djeteta jer ti predmeti mogu ometati disanje, pa čak i dovesti do gušenja.
  • Osmišljavanje aktivnosti koje će se redovito provoditi prije odlaska na spavanje. Dnevne aktivnosti treba početi privoditi kraju uvijek u isto vrijeme. Dobro je, na primjer, ugasiti televizor i provesti mirnih sat vremena prije nego se dijete položi u krevetić.
  • Pravovremeno hranjenje. Dijete treba nahraniti 30 do 60 minuta prije nego što ga se stavlja na spavanje. Naime, ako je zaspalo s punim želucem dijete vjerojatno neće spavati tako dobro kako bi spavalo da je nahranjeno dovoljno vremena prije odlaska na spavanje.
  • Korištenje prijelaznog predmeta. Nakon navršene prve godine života djetetu se može dati takozvani prijelazni predmet s kojim će odlaziti na spavanje. Važno je paziti da se ne radi o predmetu koje dijete povezuje s hranjenjem, na primjer bočici, a također to ne bi smio biti ni neki kućni ljubimac. Prijelazni predmet mora biti siguran, ne smije imati oštre rubove, niti se sastojati od sitnih dijelova. Uobičajeno se djetetu daje dekica ili punjena krpena igračka, koja ne smije biti odviše mekana kako ne bi ometala njegovo disanje. S vremenom taj predmet djetetu može početi pružati osjećaj sigurnosti i kontrole, jer će znati da ga sa sobom može odnesti u krevet, te da će ga u jutro naći pored sebe.

Dobre navike spavanja svakako treba razviti do dobi od 15 mjeseci, što će biti od velike koristi kao djetetu, tako i roditelju.

Cilj, a ne obveza

Treba zapamtiti da je svako dijete različito. Stoga roditelj ne bi smio osjećati pritisak, odnosno žuriti se postići da njegovo dijete prospava cijelu noć. Učenje rasporeda koji djetetu odgovara, te njegovog načina komuniciranja, zahtijeva određeno vrijeme. Dobra higijena spavanja treba biti cilj kojem se roditelj postepeno približava, a ne problem koji izaziva nepotreban osjećaj krivnje. Može se dogoditi da će roditelj, razgovarajući o spavanju s drugim roditeljima, dobiti savjet da djetetu prije odlaska u krevet da neku krutu hranu, što će mu pomoći da bolje spava. Na žalost, to obično nije tako. U prva tri do četiri mjeseca života energetske potrebe djeteta, mali kapacitet njegovog želuca, te brz rast zahtijevaju često hranjenje. Majčino mlijeko ili prehrana adaptiranim mlijekom na najbolji će način zadovoljiti njegove potrebe. Tijekom prva dva mjeseca života roditelj će vjerojatno uvidjeti da li je njegovo dijete noćna ptica ili dnevni tip. Ovo je još jedno područje u kojem će osobnost djeteta doći do izražaja. Ako su unutarnji ritam roditelja i djeteta različiti, potrebno je usvojiti navike i raspored koji će poštivati ritam djeteta.

Sve članke vezane uz ovu temu pronađite ovdje

Brzi priručnik bolesti

Odaberite grupu bolesti ili pretražite po ključnoj riječi

Priručnik bolesti sastavljen je kako biste se brzo informirali o bolesti koja vas zanima. Određene bolesti posebno su obrađene u okviru skupine na Mapi tijela kojoj pripadaju te ih svakako potražite.