nema mjerenja
Trave
niska
Pelin
niska
Crkvina
niska
Loboda
niska
Ambrozija
niska
nema mjerenja
nema mjerenja
nema mjerenja
Drveće
nema peludi
Trave
nema peludi
Korovi
umjerena
Trave
niska
Loboda
niska
Koprive
umjerena
Ambrozija
visoka
Borovi
niska
Pelin
niska
Kiselica
niska
Crkvina
visoka
Ambrozija
visoka
nema mjerenja
nema mjerenja
nema mjerenja
nema mjerenja
nema mjerenja
nema mjerenja
Trave
niska
Pelin
niska
Koprive
umjerena
Ambrozija
vrlo visoka
Trave
umjerena
Crkvina
visoka
Ambrozija
visoka
Trave
niska
Koprive
visoka
Ambrozija
visoka
Trputac
niska
Besplatni newsletter

Svakodnevno biramo najzanimljivije za vas i šaljemo. Prijavite se!

Priručnik bolesti

Rak gušterače

Grupa: Zloćudne (maligne) bolesti
Ostali nazivi: Zloćudni tumor gušterače, Karcinom gušterače
Tumori gušterače mogu se podijeliti u egzokrine i endokrine.

Vrste tumora gušterače

Tumori gušterače mogu se podijeliti u egzokrine i endokrine. Endokrini tumori rastu iz stanica otočića i često proizvode hormone. Najčešće su smješteni u repu ili tijelu gušterače i mogu narasti do 10cm i više prije nego se pojave bolovi i masa dostupna opipu, te gubitak tjelesne težine i povećana slezena zbog pritiska tumora na venu lienalis (koja odvodi krv iz slezene). U endokrine tumore spadaju:

  • Gastrinom (Zollinger-Ellisonov sindrom) - povećana razina hormona gastrina, u 70% slučajeva zloćudan
  • Inzulinom - povećana razina hormona inzulina, pa u krvi nastaje hipoglikemija (nedostatna razina glukoze)
  • Verner-Morrisonov sindrom- vodenasta dijareja (proljevi), u 60% slučajeva zloćudan
  • Nefunkcijski - ne izlučuju hormone, pa se obično klinička slika razvije tek kada velika masa tumora pritiskom na okolne strukture uzrokuje bolove u trbuhu i leđima.

Egzokrini tumori su oni koji se razvijaju iz duktalnih i acinarnih stanica gušterače, najznačajniji je od njih duktalni adenokarcinom.

Duktalni adenokarcinom

Duktalni adenokarcinom (karcinom gušterače) najčešće se javlja u glavi gušterače, 2 puta je češći u muškaraca i najčešće zahvaća muškarce u dobi od 55 godina, a vrh incidencije je u sedamdesetim godinama života. Uzrok karcinoma gušterače je nepoznat, no tri puta češće se javlja u pušača, a povećani je rizik i kod bolesnika s kroničnim pankreatitisom (kronična upala gušterače).

Klinička slika

Karcinom gušterače je podmukla bolest, jer u vrijeme postavljanja dijagnoze u 85% slučajeva se već proširio u lokalne strukture ili je metastazirao u jetru i pluća. U većine bolesnika u uznapredovalom stadiju bolesti javljaju se gubitak tjelesne težine i bol u abdomenu (trbušnoj šupljini) u 75% slučajeva. Većina bolesnika ima rastuću i jaku bol u gornjem dijelu trbuha koja se širi u leđa, a popušta obično pri naginjanju prema naprijed. Često se javljaju anoreksija i depresija. Pregledom se obično otkrije žutica, hepatomegalija (povećana jetra), bolna osjetljivost u abdomenu ili se palpira abdominalna tvorba(moguće ju je osjetiti pritiskom na trbuh), a može se palpirati i povećani žučni mjehur u oko 25% slučajeva (Courvoisierov znak). No klinička slika i pregled pacijenta može biti i bez osobitosti.

Dijagnostička obrada

Najtočnija i najisplativija metoda uspostavljanja dijagnoze i ocjenjivanju proširenosti karcinoma je CT (kompjutorska tomografija) i pokazat će prisutne abnormalnosti u 75% slučajeva. Ako se radi o karcinomu koji nije moguće operirati i koji je već metastazirao, provodi se perkutana aspiracija iglom za histološku analizu (uzimanje uzorka tkiva zahvaćenog dijela gušterače iglom kroz kožu za analizu). Ako se CT-om ne pronađe tumor ili ga je moguće operirati, koristi se endoskopski ultrazvuk kako bi se otkrili mali tumori i odredio stupanj proširenosti. Uobičajeni laboratorijski nalazi često su normalni. Ako postoji bilijarna opstrukcija (začepljenje žučnih kanala) ili metastaze u jetri, mogu porasti vrijednosti bilirubina i alkalne fosfataze. U 25 do 50% slučajeva javlja se hiperglikemija (prekomjerna razina glukoze u krvi).

Liječenje/prognoza

Parcijalna pankreatektomija (djelomično odstranjenje gušterače) ili pankreatikoduodenoktomija (odstranjenje gušterače i dvanaesterca) tzv. Whippleov postupak, jedino je što potencijalno može dovesti do izlječenja, no tumor je moguće odstraniti u svega 15% bolesnika, a izlječiv u 3%. Pri tome je petogodišnje preživljenje 15-20%. Kemoterapija i radioterapija mogu poboljšati preživljenje. Srednje preživljenje, ako tumor nije moguće operirati, je svega 5 mjeseci.

(3)
4.7 od 5