Vodoopskrba u Republici Hrvatskoj

Opskrbljivanje stanovništva dovoljnim količinama zdravstveno ispravne vode za piće je od posebnog interesa za društvo u cjelini, a da bi se to ostvarilo, potrebno je zaštiti vodne resurse i preventivno upravljati rizicima u vodoopskrbi.

Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) je u svojim Smjernicama za vodu za piće iz 2004. godine preporučila upotrebu planova sigurnosti vode da bi se proaktivno osiguravala zdravstvena ispravnost vode za piće i smanjili utjecaji na zdravlje tijekom onečišćenja vode.

RH je među prvim zemljama u Europi prihvatila koncept upravljanja rizicima u vodoopskrbi i regulirala uvođenje HACCP sustava u vodoopskrbnim sustavima.

Djelatnost javne vodoopskrbe u RH obavlja 135 pravnih osoba, od kojih su 62 pravne osobe obvezne dostaviti godišnje izvješće jer opskrbljuju najmanje 5000 stanovnika ili dnevno isporučuju više od 1000 kubičnih metara vode.

Temeljem 106 prikupljenih izvješća se procjenjuje da je u RH na javnu vodoopskrbu priključeno oko 87% stanovništva, a na lokalnu oko 1,6%.

Priključenost stanovništva na vodoopskrbnu mrežu je u 30 godina porasla za 32%: u kontinentalnoj Hrvatskoj se i dalje bilježi niža opskrbljenost iz javnih sustava, a veća priključenost na lokalne vodoopskrbne sustave nego u Istri ili Dalmaciji.

Posljednjih se godina ipak zamjećuje snižavanje broja stanovnika priključenih na lokalne sustave.

U ovih se 30 godina smanjio broj vodovoda, kojih je 2016. godine bilo 449 (135 javnih i 314 lokalnih), što se može pripisati smanjenju broja lokalnih vodovoda.

U posljednjih 25 godina su se u javnim vodoopskrbnim sustavima pojavile samo tri hidrične epidemije: u Imotskom 1996. god., Vukovaru 2001. godine te Vrgorcu i Metkoviću 2015. godine.

Sve su ostale epidemije vezane za lokalne vodovode i šumske izvore.

Budući da lokalni vodovodi uglavnom ne prakticiraju organizirano upravljanje ni upravljanje rizicima u vodoopskrbnom sustavu, hidričnih je epidemija vezanih za lokalne vodovode u razdoblju 1992.-2015. bilo 13, što je posljedica mikrobiološke neispravnosti tih voda.

Tako je na primjer u lokalnoj vodoopskrbi 2016. godine 56,3% uzoraka vode za ljudsku potrošnju bilo zdravstveno neispravno, uglavnom zbog mikrobiološkog onečišćenja.

Nasuprot podacima o lokalnoj vodoopskrbi, podaci u javnoj vodoopskrbi ukazuju na velika poboljšanja; postotak zdravstveno neispravnih uzoraka je od 1990. godine, kad je iznosio više od 30%, u 2016. godini pao na 3,6%.