Obilježen Svjetski dan borbe protiv bjesnoće

U zemljama Azije i Afrike od ove opake bolesti umire 59000 ljudi godišnje, uz više od 3,7 milijuna DALY (engl. disability-adjusted life years) izgubljenih svake godine.

Veliki dio te su djeca u dobi do 15. godine života.

Prijenos klasičnog virusa bjesnoće (RABV) putem pasa, odgovoran je za 99% humanih slučajeva bjesnoće u rabies-endemskim područjima, s malim udjelom prijenosa u koji su uključene i druge divlje životinje poput lisica, vukova, čagljeva, šišmiša, rakuna, tvorova smrdljivaca ili mungosa). Masovne vakcinalne kampanje koje zahvaćaju populaciju pasa imaju za cilj glavnu strategiju za kontrolu bjesnoće, a to je: prekid prijenosa RABV između pasa te smanjenje prijenosa virusa bjesnoće na ljude i druge životinje.

Ova strategija pokazala se vrlo učinkovitom u određenim regijama Afrike, Azije, Europe i Amerika. Usprkos velikim naporima, svake godine, više od 15 milijuna ljudi širom svijeta pristupi cijepljenju protiv bjesnoće, odnosno primi postekspozicijsku antirabičnu profilaksu (PEP), koja je jedini način da se ova bolest spriječi i ne razvije. Tako se sprječavaju stotine tisuća mogućih smrtnih slučajeva kod ljudi godišnje. Zbog toga je posebna važnost dana obradi ugrizne rane nakon kontakta s bijesnom ili na bjesnoću sumnjivom životinjom (temeljito čišćenje i pranje ugrizne rane sapunom pod mlazom tekuće vode) te što raniji odlazak liječniku specijalistu radi započinjanja postekspozicijske antirabične profilakse (PEP-a).

Republika Hrvatska dala je veliki obol na polju borbe protiv bjesnoće. U njoj je ravnopravno sudjelovala humana i veterinarska medicina, čija uspješna suradnja traje i danas. Najveći doprinos jest svakako stvaranje tzv. "Zagrebačke 2-1-1 sheme cijepljenja protiv bjesnoće", koju je 1986. godine priznao i u svoju upotrebu uvrstio Pasteurov Institut u Parizu, da bi 1992. godine ova shema bila prihvaćena od Ekspertne skupine stručnjaka Svjetske zdravstvene organizacije, uvrštena u službeni protokol Svjetske zdravstvene organizacije za cijepljenje ljudi protiv bjesnoće te se od tada koristi u čitavom svijetu. Republika Hrvatska je do 2013. godine imala i vlastitu proizvodnju humanog antirabičnog imunoglobulina.

U efikasnoj kontroli širenja virusa bjesnoće u Republici Hrvatskoj, veliku ulogu imala je veterinarska struka odnosno Uprava za veterinarstvo i sigurnost hrane pri Ministarstvu poljoprivrede Republike Hrvatske. Uvođenjem programa oralne vakcinacije lisica protiv bjesnoće, po treći puta od 2010. godine, do danas bilježe se odlični rezultati. Tijekom nepune četiri godine nije zabilježen niti jedan jedini pozitivni izolat bjesnoće u divljih i domaćih životinja na području Republike Hrvatske.

Zbog ovakvih uspjeha u području provođenja oralne vakcinacije lisica protiv bjesnoće, Uprava za veterinarstvo i sigurnost hrane pri Ministarstvu poljoprivrede Republike Hrvatske, kani Republiku Hrvatsku u dogledno vrijeme proglasiti zemljom slobodnom od bjesnoće (engl. rabies free country).

Unatoč ovako dobrim rezultatima, humana i veterinarska struka trebaju biti na oprezu, budući da bjesnoća može prijetiti i nakon što zemlja postane slobodna od bjesnoće.