Tipični simptomi (tzv. A-simptomi):

1. depresivno raspoloženje
2. gubitak interesa i zadovoljstava u uobičajenim aktivnostima koje su ga donosile
3. smanjena životna energija u vidu umora i pojačano umaranje

Drugi česti simptomi (tzv. B-simptomi):

1. poremećen san
2. smanjen apetit
3. smanjena koncentracija i pažnja
4. smanjeno samopoštovanje i samopouzdanje
5. ideje krivnje i bezvrijednosti
6. sumoran i pesimističan pogled na budućnost
7. ideje o samoozljeđivanju ili samoubojstvu

Mogu postojati i tjelesni simptomi koji čine tzv. somatski (tjelesni) sindrom:

1. ahedonija - gubitak interesa ili zadovoljstva u aktivnostima koje su se ranije doživljavale ugodnima
2. nedostatak reaktivnosti na uobičajeno ugodnu okolinu i događaje
3. rano buđenje - dva ili više sati ranije nego uobičajeno
4. jutarnje pogoršanje depresije
5. psihomotorna usporenost ili nemir - prisutnost objektivnih znakova (što se čuje ili izvješćuje od drugih osoba)
6. gubitak apetita - u značajnoj mjeri
7. gubitak na težini - min. 5% u zadnjih mjesec dana
8. smanjenje libida

• Blaga depresivna epizoda ima najmanje 4 simptoma: najmanje 2 tipična + 2 druga + blaži poremećaj socijalnog funkcioniranja.
• Umjerena depresivna epizoda ima najmanje 5 simptoma: 2 tipična + 3 druga simptoma + umjeren poremećaj socijalnog funkcioniranja.
• Teška depresivna epizoda bez psihotičnih simptoma ima najmanje 7 simptoma: 3 tipična simptoma + najmanje 4 druga, od kojih su neki izuzetno teški. Uobičajeno je prisutna jača uznemirenost ili usporenost, a somatski sindrom je uobičajeno prisutan. Socijalne i radne aktivnosti osobe u teškoj depresivnoj epizodi su znatno ograničene.
• Teška depresivna epizoda sa psihotičnim simptomima. U ovom slučaju zadovoljeni su kriteriji za tešku depresivnu epizodu bez psihotičnih simptoma uz prisutnost psihotičnih simptoma (sumanutosti, halucinacija ili depresivnog stupora).

Bolesnici mogu u životu imati samo jednu depresivnu epizodu koja se više nikada ne ponavlja. Ipak oko 50 do 80% bolesnika doživi više od jedne epizode. Tada govorimo o povratnom depresivnom poremećaju. One se mogu javiti već tijekom sljedećih 6 mjeseci. Faktori koji povećavaju rizik za javljanje sljedeće epizode su zloupotreba alkohola ili droge, izraziti simptomi anksioznosti, starija dob pri početku kao i prethodno javljanje više od jedne depresivne epizode. Povećani rizik ponavljane epizode predstavlja i distimija. Prilikom dugotrajnog praćenja gotovo polovica bolesnika je bez simptoma, 30% pokazuje umjereno oštećenje prijašnjeg funkcioniranja, a 20% je značajno oštećeno. Tijek bolesti teži je kod muškaraca nego kod žena.

Opisane su brojne pretrage i laboratorijski testovi koji daju patološke nalaze u depresivnih bolesnika. Međutim, brojni lažno pozitivni i lažno negativni nalazi, osobito u tjelesno bolesnih osoba, onemogućavaju rutinsku primjenu takvih testova. Treba reći da su ti testovi poznati i pod zajedničkim nazivom "biološki markeri". Psihijatri se u svom radu mogu osloniti na neke od pretraga, koje omogućavaju bolji uvid u patofiziološka zbivanja u središnjem živčanom sustavu, a ujedno pomažu pri određivanju optimalne terapije. Među takve pretrage spadaju deksametazon-supresijski test (DST), TRH-TSH-test (hormoni odgovorni za uredan rad štitnjače) i cjelonoćno snimanje EEG-a.

U gotovo polovice oboljelih prva depresivna epizoda javlja se prije 40. godine života. Većina liječenih epizoda traje dva do tri mjeseca, ali ako se neodgovarajuće liječi ili ne liječi, prosječno traje 6 do 13 mjeseci. Prekid terapije antidepresivima prije 9 do 12 mjeseci predstavlja opasnost od obnavljanja simptoma. S vremenom, kako bolesnik postaje stariji, depresivne epizode obično postaju sve češće i traju sve duže.

Tijekom dvadesetogodišnjeg perioda bolesnici prosječno imaju 5 do 6 epizoda. U jednog dijela bolesnika, kojih je 5-10%, mogu se pojaviti epizode manije (povišenog raspoloženja). Najčešće se javljaju nakon dvije do četiri depresivne epizode. Kada se u bolesnika pojavljuju i depresivne i manične epizode, govorimo o bipolarnom afektivnom poremećaju.

Važno je da depresivni bolesnici redovito uzimaju propisanu terapiju (antidepresive), jer se depresivne epizode mogu uspješno liječiti. Djelovanje antidepresiva nastupa s odgodom od dva, tri, a katkad i šest tjedana. Ako se epizode pojavljuju s velikom učestalošću, preventivna terapija se mora uzimati doživotno.