Besplatni newsletter

Svakodnevno biramo najzanimljivije za vas i šaljemo. Prijavite se!

Majka i dijete

Osipne ili egzantemske bolesti znatno su češće u djece nego u odraslih, a zbog sličnih simptoma ih je ponekad teško razlikovati. Zbog toga u nastavku donosimo pregled tzv. tradicionalnih dječjih osipnih bolesti s naglaskom na kliničkoj slici i izgledu osipa.
Dječje osipne bolesti

Ospice

Prije uvođenja sustavnog cijepljenja ospice su bile gotovo obavezna bolest u djetinjstvu, tako da je više od 90% stanovništva bilo zaraženo do dobi od 20 godina.

Ospice ili morbili vrlo su zarazna bolest uzrokovana virusom ospica (morbilivirus) iz porodice Paramyxoviridae. Sam virus u organizam ulazi preko dišnog sustava, kapljičnim putem iz nosa, usta ili grla zaražene osobe. Nakon 7 do 14 dana od izloženosti virusu dolazi do pojave prvih, tzv. prodromalnih simptoma u vidu povišene temperature, malaksalosti, gubitka apetita te kataralnih simptoma kao što su hunjavica, kašalj poput laveža psa i grlobolja. Nerijetko se javlja i upala očne spojnice (konjunktivitis), a u krvnoj slici karakterističan je smanjen broj leukocita.

Tek četvrtog ili petog dana bolesti dolazi do pojave karakterističnog osipa, što je svojstveno upravo za ospice, budući da kod drugih osipnih bolesti razvoju osipa obično ne prethode prodromalni simptomi. On se tipično pojavljuje prvo iza ušiju i na čelu, a tijekom sljedeća dva ili tri dana zahvaća redom lice, vrat, trup i ekstremitete. Osip je pjegast i sitnocrven, po njegovu izbijanju temperatura se obično spušta na normalu, dok kataralni simptomi brzo prolaze. Specifično liječenje ne postoji, a eventualne bakterijske komplikacije liječe se prikladnom antibiotskom terapijom.

Prije uvođenja sustavnog cijepljenja ospice su bile gotovo obavezna bolest u djetinjstvu, tako da je više od 90% stanovništva bilo zaraženo do dobi od 20 godina. Danas su one rijetka bolest sa sporadičnim javljanjem, a obolijeva uglavnom dojenčad u vrijeme kad se smanjuje broj antitijela dobivenih od majke te osobe koje su odbile cijepljenje.

Rubeola

Najpouzdaniji kriterij za postavljanje dijagnoze rubeole jest dokaz specifičnih protutijela u krvi prisutnih već u trenutku pojave osipa.

Rubeola ili crljenac akutna je zarazna bolest uzrokovana virusom rubele iz porodice Togaviridae. Bolest nije teška, opći simptomi su oskudni, no njen medicinski značaj leži u opasnosti od infekcije trudnica i trajnog oštećenja ploda koje se očituje prirođenim malformacijama. Prije ere cijepljenja bolest se javljala sporadično, najčešće u kasnu zimu i rano proljeće, a obolijevala su djeca predškolske i školske dobi. Međutim, treba imati na umu da se i danas još javljaju pojedinačni slučajevi i manje epidemije - naime, čak oko 10% odraslih nije imuno na rubeolu, što se može tumačiti neprovedenim cijepljenjem ili gubitkom imunosti tijekom godina.

Inkubacija bolesti obično traje 14 do 18 dana, a bolest obično počinje pojavom osipa uz povećanje limfnih čvorova iza ušiju i na zatiljku te moguće povećanje slezene. Osip prvo izbija na licu, čelu i iza ušiju, a zatim se za nekoliko sati proširi po čitavom tijelu. Same promjene su ružičaste, sitnije i svijetlije od ospica te vrlo brzo blijede istim redoslijedom kako su se i javljale. Najpouzdaniji kriterij za postavljanje dijagnoze jest dokaz specifičnih protutijela u krvi prisutnih već u trenutku pojave osipa, koja ostaju u krvi do 3 mjeseca od trenutka infekcije. Liječenje obično nije potrebno, dok se komplikacije tretiraju simptomatski.

Vodene kozice

Osip kod vodenih kozica može biti sasvim blag, a može biti i toliko obilan da prekrije čitavu kožu.

Vodene kozice ili varičela su obično blaga dječja osipna bolest koju karakterizira velika kontagioznost, tj. zaraznost. Uzrokuje je virus varicela-zoster iz porodice Herpesviridae, koji kod osoba koje su preboljele vodene kozice može kasnije tijekom života dovesti do pojave herpesa zostera. Jedna je od najčešćih dječjih bolesti, osobito u dječjim kolektivima, a širi se kapljičnim putem, preko zraka ili u kontaktu s kožom bolesnika. Premda nije dio obaveznog kalendara cijepljenja, danas je dostupno i cjepivo za vodene kozice koje značajno ublažava tijek bolesti.

Nakon inkubacije od 10 do 20 dana, bolest započinje s pojavom povišenje tjelesne temperature, malaksalosti i karakterističnog osipa. Osip izbija prvo na trupu u obliku nekoliko malih crvenih točkica (papula) koje se ubrzo napune tekućinom stvarajući male mjehuriće (vezikule). Zatim se širi na vrat, vlasište i lice, da bi na kraju bile zahvaćene ruke i noge. On može biti sasvim blag, a može biti toliko obilan da prekrije čitavu kožu. Mjehurići se raspuknu i pretvaraju u svijetlosmeđe krastice koje polako tamne dok na kraju ne otpadnu, uglavnom u roku dva tjedna od početka bolesti.

U liječenju se obično koriste opće metode ublažavanja svrbeža koji nastaje zbog osipa (kao što su kupke s dodatkom kalijeva permanganata ili losiona koji sadrže kamfor, mentol ili fenol). Liječenje antivirusnim lijekom aciklovirom dopušteno je u djece starije od dvije godine, premda se on uglavnom koristi kod tinejdžera jer je bolest intenzivnija u toj dobnoj skupini.

Šarlah

Primjena antibiotika sprječava nastanak komplikacija i širenje šarlaha na drugu djecu i članove obitelji.

Među značajnim virusnim osipnim bolestima skriva se i jedna bakterijska - šarlah ili skarlatina. Ovdje osip nastaje pod utjecajem eritrogenog toksina kojeg stvara bakterija Streptococcus pyogenes (ili beta-hemolitički streptokok grupe A), inače uzročnik angine. Osip se obično pojavljuje nakon inkubacije od 3 do 5 dana i može trajati do tjedan dana. Najprije zahvaća vrat, trup i ekstremitete, dok su dlanovi i tabani obično pošteđeni. Na licu nema karakterističnog osipa već se javlja samo crvenilo obraza s bljedilom kože oko usta. Osip je svjetlocrveni sa malim kvržicama nalik na "brusni papir", a mogu se javiti i sitna točkasta krvarenja. Nerijetko se pojavljuju i crvene linije na kožnim pregibima oko vrata ili laktova.

Infekciju treba dokazati mikrobiološkom obradom, a terapija je antibiotska (penicilin i dalje ostaje lijek izbora). Primjena antibiotika sprječava nastanak komplikacija i širenje šarlaha na drugu djecu i članove obitelji, uz uvjet dosljedno provedenog liječenja. Kod osoba alergičnih na penicilin postoje zamjenski terapijski režimi gdje se uglavnom primjenjuje eritromicin ili azitromicin.

Infekciozni eritem

Krupnomrljasti osip kod infekcioznog eritema dovodi do razvoja karakterističnog crteža na koži nalik zemljopisnoj karti.

Infekciozni eritem (poznata još i kao peta osipna bolest) infektivna je bolest laganog kliničkog tijeka koju uzrokuje Parvovirus B19. Najčešće obolijevaju djeca od 5 do 14 godina, a prenosi se kapljičnim putem te preko krvi i krvnih derivata. Ono što je za nju karakteristično upravo je krupnomrljasti osip koji se javlja na mahove i u fazama, smješten pretežito na licu te na gornjim i donjim ekstremitetima. Kako se promjene spajaju i šire, a u središtu dolazi do blijeđenja kože, dolazi do razvoja karakterističnog crteža poput zemljopisne karte ili mreže. Rijetko i na sluznici ždrijela mogu biti prisutne tamnocrvene mrlje (enantem).

Liječenje u tipičnim slučajevima nije potrebno, dok mjere izolacije školske djece nisu potrebne zbog lagane prirode bolesti i zbog činjenice da su djeca zarazna i prije izbijanja osipa.

Trodnevna groznica

Liječenje trodnevne vrućice se svodi na ublažavanje simptoma snižavanjem povišene tjelesne temperature.

Trodnevna groznica (vrućica) ili exanthema subitum šesta je od tradicionalnih osipnih dječjih bolesti. Njen uzročnik je humani Herpesvirus 6 (HHV-6) koji pripada u porodicu Herpesviridae. Iako u kliničkom tijeku ne postoji skupina prodromalnih simptoma kao kod ospica, prije pojave osipa uobičajeno dolazi do  trodnevnog povišenja tjelesne temperature. Karakteristični makulopapularni ili eritematozni (pjegav, crvenkast) osip prvo se javlja na trupu, da bi se zatim brzo proširio na vrat, lice i ekstremitete. Ne svrbi, blijedi na pritisak, a po izgledu je nalik osipu kod rubeole.

Zbog bezopasne prirode i kratkog trajanja trodnevne groznice, obično se ne provode laboratorijske pretrage. U slučaju da se radi kompletna krvna slika, može se ustanoviti smanjenje broja leukocita, što se obično vraća u normalne okvire unutar jednog tjedna. Liječenje trodnevne vrućice se svodi na ublažavanje simptoma snižavanjem povišene tjelesne temperature, a do komplikacija u vidu febrilnih konvulzija i meningitisa dolazi rijetko.

Sve članke vezane uz ovu temu pronađite ovdje

Brzi priručnik bolesti

Odaberite grupu bolesti ili pretražite po ključnoj riječi

Priručnik bolesti sastavljen je kako biste se brzo informirali o bolesti koja vas zanima. Određene bolesti posebno su obrađene u okviru skupine na Mapi tijela kojoj pripadaju te ih svakako potražite.