Besplatni newsletter

Svakodnevno biramo najzanimljivije za vas i šaljemo. Prijavite se!

Mladi

Anoreksija
Objavljeno 13.02.2013.
Prim. mr. sc. Mirta Mahnik-Miloš, dr. med., specijalist psihijatar
Poremećaji hranjenja predstavljaju psihobiološki poremećaj u punom smislu riječi. Jedenje nije samo osnovna životna potreba, nego ima i važne socijalne i kulturalne implikacije.
Anoreksija

Anoreksija tijekom vremena

Anoreksija je tijekom vremena smatrana i oblikom tuberkuloze, poremećajem razine hormona ili endokrinom deficijencijom.

U egipatskim hijeroglifima i perzijskim manuskriptima možemo naći opise poremećaja koje danas zovemo anorexia i bulimia nervosa. O takvim poremećajima govore i kineski papirusi, a i gozbe starih Rimljana često su bile obilježene ritualnim prejedanjem i povraćanjem, što je tada bio prihvatljiv životni stil bogataša. Postoje zapisi o običajima afričkih plemena gdje majke odbijaju konzumirati hranu tijekom sušnih razdoblja kako njihova djeca ne bi gladovala, budući da hrane nema dovoljno, a nakon prestanka suše neki od "dobrovoljnih restriktora" nastavljaju odbijati jesti. Prvi opis anoreksije nervoze u medicinskoj literaturi u Europi učinio je Richard Morton u Londonu 1689. godine: opisao je pacijenta kao "skelet obučen samo kožom".

Anoreksija je tijekom vremena smatrana i oblikom tuberkuloze, poremećajem razine hormona ili endokrinom deficijencijom. Kliničari počinju raspravljati o poremećajima hranjenja kao o zasebnom kliničkom entitetu tek 1930. godine.

Epidemiologija i etiologija

Poremećaji hranjenja zastupljeni su kod oko 4% adolescenata. Anoreksija nervoza u posljednjem desetljeću postaje sve zastupljenija, sa sve većom tendencijom rasta kao poremećaj koji se počinje javljati u pubertetskoj dobi. Pojavljuje se kod 5% djevojčica u adolescentskoj dobi te je 20 puta češća kod djevojčica nego kod dječaka.

Adolescentice se pod pritiskom medija, koji su inaugurirali pojam mršave žene kao ideala ljepote, odlučuju na restriktivne dijete koje često završe bolešću.

Psihoanalitički koncept opisuje genezu anoreksije na bazi inhibicije seksualnih nagona, izjednačavajući naviku hranjenja sa seksualnim instinktom. Adolescentice koje ne mogu podnijeti zahtjeve razvoja i genitalnog sazrijevanja regrediraju na primitivne razine u kojima je oralno zadovoljstvo povezano sa seksualnim zadovoljstvom. Odbijanje hrane pojavljuje se kao obrana od oralnih fantazama.

Anoreksija znači potpuno pomanjkanje teka, što je točan prijevod s grčkog jezika, gdje "a" znači bez, a "rexis" želja. To je u stvari pogrešan naziv, budući da je gubitak teka rijedak simptom sve do kasnijih faza poremećaja. Patnja bolesnika manifestira se i u činjenici da stalno razmišljaju o hrani.

Klinička slika anoreksije

Oboljeli od anoreksije započinju s dijetom nakon beznačajnog povoda, npr. komentara njezina (njegova) vanjskog izgleda ili tjelesne mase. Prvo počinju preskakati deserte, slatkiše, a kasnije i cijele obroke, obično doručak i ručak, ili jedu samo u vrlo malim količinama. Izbjegavaju hranu koja deblja, odbijaju jesti sa svojim obiteljima ili na javnom mjestu. Sve se više i više bave tjelovježbom, što postaje čak i kompulzivno. Neki postupno sve češće povraćaju te uzimaju laksative kako bi dodatno izgubili na težini.

Dijagnoza anoreksije

Dijagnostički kriteriji za anoreksiju nervozu su sljedeći:

  • Tjelesna težina smanjena za 15% ili više u odnosu na očekivanu za dob i visinu
  • Intenzivni strah od debljanja i dobivanja masnog tkiva
  • Poremećaj održavanja tjelesne težine i očekivanog oblika tijela pod utjecajem samoevaluacije - percepcije da je jedan dio tijela "prevelik", iako je očito ispod tjelesne težine
  • Amenoreja ili odsutnost normalnog menstrualnog ciklusa (primarna ili sekundarna amenoreja)

Organski poremećaji kod poremećaja hranjenja mogu biti sljedeći: amenoreja, hipogonadizam, bradikardija, hipotonija, slabljenje srčanog mišića, atrofija mišića, nemoć, sklonost tetaniji (grčevima), anemija, trombocitopenija (niska razina trombocita u krvi), petehijalna krvarenja, visoka razina kortizola, zatvor, nadimanje (vjetrovi), niža tjelesna temperatura, oštećenje kože i kose, poremećaji elektrolita, smanjena funkcija bubrega (otekline), masna jetra, pojačano stvaranje sline, karijes, oštećenje zuba.

Liječenje anoreksije

Nakon postavljanja dijagnoze anoreksije terapijske opcije su hospitalizacija, farmakoterapija i psihoterapija. Hospitalizacija se sugerira ili kada postoji gubitak od 25% normalne propisane težine ili je indeks tjelesne mase manji od 17 ili kada postoje značajne organske komplikacije. Farmakološke studije nisu još identificirale standardnu terapiju anoreksije nervoze.

Na Klinici za psihijatriju Medicinskog fakulteta KBC-a Zagreb, Rebro, postoji Specijalistički zavod za poremećaje hranjenja. Tim stručnjaka koji tamo radi nakon ambulantnog pregleda bolesnika dogovara oblik liječenja koji je indiciran prema stadiju bolesti. Liječenje se provodi stacionarno na klinici, kroz dnevnu bolnicu i ambulantno. U liječenje je uključena i obitelj, kroz obiteljski psihoterapijski tretman.

U slučaju da vam je potrebna pomoć, možete se javiti na broj telefona 01/2388-388.

Sve članke vezane uz ovu temu pronađite ovdje

Brzi priručnik bolesti

Odaberite grupu bolesti ili pretražite po ključnoj riječi

Priručnik bolesti sastavljen je kako biste se brzo informirali o bolesti koja vas zanima. Određene bolesti posebno su obrađene u okviru skupine na Mapi tijela kojoj pripadaju te ih svakako potražite.