Transplantacija ili presađivanje jetre

Transplantacija jetre

Jetra je najveći unutarnji organ, koji ima brojne funkcije kao što su metaboliziranje lijekova, hormona, hranjivih tvari, stvaranje žuči koja sudjeluje u metabolizmu masnoća, kolesterola i vitamina topivih u mastima, sintezi bjelančevina koje sudjeluju u zgrušavanju krvi, regulaciji imunosnog odgovora organizma, uklanjanju toksina i bakterija iz krvi, i niz drugih funkcija.

Transplantacija jetre jedini je oblik liječenja završne faze terminalne bolesti jetre tj. ciroze jetre koja obično bude dijagnosticirana i nekoliko godina prije nego li nastupi njezin završni stadij. Transplantacija ovog organa je, također, i oblik liječenja akutnog zatajenja jetre koje može nastati kod zatajenja prethodno zdrave jetre nakon trovanja nekim lijekovima (npr. paracetamol u velikim dozama), različitim toksinima (npr. trovanje gljivama) ili infekcije virusima (npr. akutni hepatitis E). Do akutnog zatajenja jetre može doći u sklopu stanja poput autoimunog hepatitisa, sepse ili šoka, a razvija se u razdoblju od nekoliko sati do nekoliko dana. Tada je bolesnik životno ugrožen.

Kada je moguća transplantacija jetre?

Najčešći povod za presađivanje jetre je završni stadij ciroze jetre kod kojeg su iscrpljene konzervativne metode liječenja. Kod ciroze jetre jetrene stanice zamjenjuje ožiljno tkivo koje ne može obavljati funkcije jetrenih stanica pa tako promijenjena jetra dolazi u fazu kada je jedina opcija liječenja zamjena organa tj. transplantacija jetre.

Najčešći uzroci ciroze jetre su alkoholna bolest jetre, nealkoholna masna jetra (NAFLD), kronični virusni hepatitis B ili C, genetske bolesti karakterizirane prekomjernim nakupljanjem željeza (hemokromatoza) ili bakra (Wilsonova bolest), manjak alfa-1-antitripsina, amiloidoza, policistična bolest jetre, te vaskularne bolesti jetre. U skupinu uzroka ubrajaju se i bolesti žučnih vodova koje u svojoj završnoj fazi dovode do terminalnog zatajenja jetre kao što su primarna bilijarna ciroza, primarni sklerozirajući kolangitis te nerazvijeni žučni vodovi kod djece.

Transplantacijom jetre liječimo i primarne tumore jetre. Najčešći tumor jetre koji je uzrok transplantacije je hepatocelularni karcinom, koji može nastati i u necirotičnoj jetri pa je ponekad (ovisno o veličini tumora u jetri kao i dijelu jetre u kojem se tumor nalazi) moguća opcija liječenja i resekcija dijela jetre zahvaćenog tumorom. Ako se radi o tumoru koji je svojom proširenošću izvan kriterija za transplantaciju jetre, tada ovaj oblik liječenja tumora jetre nije moguć. Primjeri tumora kod kojih je opcija liječenja transplantacija jetre su i kolangiocelularni tumor, hepatoblastom, te neuroendokrini tumori jetre.

Tko mogu biti darivatelji i primatelji jetre?

Darivatelj jetre je osoba kojoj je utvrđena moždana smrt (nastala najčešće kao posljedica teškog spontanog moždanog krvarenja ili traumatske ozljede glave), a koja se prema zakonu u RH za života nije izričito protivila darivanju organa. No, u praksi liječnici uvijek traže dozvolu obitelji kada je u pitanju darivateljstvo organa. Ako je darivatelj organa za života posjedovao Donorsku karticu, tada dozvola obitelji nije potrebna. Donorska kartica preuzima se na vlastito traženje kod liječnika obiteljske medicine.

Primatelj jetre može biti osoba koja je u terminalnoj fazi bolesti jetre ili ima primarni tumor jetre (unutar kriterija za transplantaciju jetre), a nema apsolutnih kontraindikacija za transplantaciju jetre. Apsolutne kontraindikacije za transplantaciju jetre su zloćudne bolesti (izuzev zloćudnih tumora primarno nastalih u jetri koji su unutar kriterija za transplantaciju jetre), teška bolest srca i pluća, nepovratna oštećenja mozga, sustavne infekcije, ovisnosti o drogama, alkoholna bolest jetre bez zadovoljavajućeg perioda apstinencije (6 mjeseci), teške psihijatrijske bolesti.

Transplantacijska procedura

Bolesnik koji je kandidat za transplantaciju jetre mora učiniti kompletnu dijagnostičku obradu za transplantaciju jetre nakon koje biva prezentiran transplantacijskom timu. Transplantacijski tim čine specijalisti kao što su internist, transplantacijski kirurg, anesteziolog, patolog i radiolog.

Ako nema kontraindikacija za liječenje transplantacijom jetre, bolesnik se nakon pregleda transplantacijskog kirurga i anesteziologa upućuje internistu. Internist obavlja detaljan razgovor s potencijalnim primateljem jetre i osobom koja će preuzeti brigu o pacijentu u trenutku poziva na transplantaciju jetre i brinuti se o pacijentu nakon transplantacije u smislu redovitog uzimanja lijekova, redovitih kontrola, pripremanja obroka prema uputama kod otpusta iz bolnice i sl.

Bolesnik i pratnja bolesnika upoznaju se s eventualnim intraoperacijskim, ranim i kasnim operacijskim komplikacijama planiranog zahvata, potrebi doživotnog uzimanja imunosupresivne terapije (lijekova protiv odbacivanja presatka), eventualnim ranim i kasnim nuspojavama imunosupresivne terapije, potrebi čestih i redovitih kontrola u transplantacijskoj ambulanti, potrebi i uputama o provođenju stroge jetrene dijete nakon transplantacije jetre, kao i o potrebi zaštite transplantiranog bolesnika od kontakta s osobama koje boluju od zarazne bolesti (pogotovo u prvih 6 mjeseci nakon transplantacije jetre). Nakon obavljenog razgovora i potpisivanja potrebnih informiranih pristanaka, bolesnik biva uvršten na Nacionalnu listu za transplantaciju jetre.

Prema bolesnikovim krvnim nalazima ukupnog bilirubina, kreatinina, PV-INR formira se bodovni sustav za transplantaciju jetre, cilj kojega je objektivno rangirati stanje bolesnika na listi za transplantaciju jetre u njegovoj krvnoj grupi kako bi organi bili što pravednije darovani najugroženijim bolesnicima. Kod novog unosa kontrolnih nalaza bolesnika i unošenjem novih bolesnika na listu za transplantaciju jetre mijenja se poredak bolesnika na listi unutar njihovih krvnih grupa.

Od trenutka uvrštenja na listu za transplantaciju jetre do transplantacije jetre bolesnik nastavlja biti redovito kontroliran u prijetransplantacijskoj ambulanti kako bi do trenutka transplantacije uzimao adekvatnu terapiju i u slučaju pogoršanja stanja bio hospitalno liječen. Potrebno je kontaktirati transplantacijsku ambulantu u slučaju promjena u stanju bolesnika, eventualne hospitalizacije u mjestu stanovanja i značajnih promjena u zdravstvenom stanju bolesnika.

Dojava za transplantaciju jetre

Kada se pojavi darivatelj jetre, bolesnik koji će prema svom bodovnom statusu imati najveću korist od transplantacije telefonski se poziva na internistički pregled (nužno je dati telefonske kontakte na koje od trenutka uvrštenja na transplantacijsku listu primatelj mora biti dostupan).

Primatelj treba u što kraćem roku doći u transplantacijski centar gdje, nakon internističkog pregleda, a u slučaju nepostojanja akutnih zapreka, biva upućen na anesteziološki pregled i pripremu za planiranu transplantaciju jetre.

Kako bi transplantacija jetre bila što uspješnija, potrebno je da je vrijeme od odvajanje jetre od darivatelja do presađivanja jetre primatelju što kraće. Vrijeme tzv. hladne ishemije jetre je 12 sati.

Komplikacije zahvata transplantacije jetre i imunosupresivne terapije

Transplantacija jetre je tehnički najsloženija transplantacija organa te prosječno traje oko 5 sati. Neke od kirurških komplikacija transplantacije jetre su tromboze krvnih žila, otjecanje žuči na mjestu pripoja glavnog žučnog voda, krvarenja, infekcije, akutna i kronična odbacivanja jetrenog presatka.

Komplikacije imunosupresivne terapije su infekcije zbog oslabljenog imunološkog sustava imunosupresivnim lijekovima koji štite bolesnika od odbacivanja presatka (a one su najčešće unutar prvih 6 mjeseci od dana transplantacije), neurološke komplikacije, pogoršanje bubrežne funkcije, povišen krvni tlak, poslijetransplantacijska šećerna bolest. Dugoročna primjena imunosupresivnih lijekova povećava rizik nastanka zloćudnih bolesti (npr. povećan rizik od pojave raka kože) pa su neophodni redoviti preventivni dijagnostički pregledi.

U slučaju nekompliciranog tijeka oporavka bolesnika nakon transplantacije jetre, šest mjeseci nakon transplantacije bolesnik je spreman vratiti se na radno mjesto i nastaviti uobičajeni život uz redovite kontrole u transplantacijskoj ambulanti kako bi se održavala uredna funkcija jetrenog presatka i na vrijeme prepoznale eventualne komplikacije.