Simptomi donjeg mokraćnog sustava

LUTS

Simptomi donjeg mokraćnog sustava (engl. Lower Urinary Tract Symptoms, LUTS) označavaju skup simptoma koji se u različitim kombinacijama javljaju tijekom mokrenja. LUTS može uključivati: simptome pohrane urina (učestalo mokrenje, hitnost ili urgencija za mokrenjem, sa urgencijom vezani nekontrolirani bijeg urina, noćno mokrenje), simptome mokrenja (otežan početak mokrenja, slab mlaz urina, napinjanje pri mokrenju, zadržavanje ili retencija urina) i simptome nakon mokrenja (kapanje urina, osjećaj nepotpunog izmokravanja).

Uzroci opisanih tegoba objašnjavaju se ne samo uvećanom prostatom i opstrukcijom koju ona stvara, nego širim spektrom poremećaja koji mogu utjecati na prostatu, mokraćnu cijev, mokraćni mjehur i druge sustave u zdjelici. Postoje određeni rizični faktori za razvoj ovog stanja, a oni uključuju: rastuću dob, obiteljsku sklonost, kao i metaboličke bolesti (šećerna bolest, bolesti srca i krvnih žila, pretilost).

Dijagnostika LUTS-a

Dijagnostika opisanih uroloških smetnji uključuje nekoliko koraka i alata koji se koriste u procjeni opsega bolesti. Prvi korak u dijagnostici je anamneza, odnosno razgovor liječnika s bolesnikom o karakteru urinarnih tegoba, životnim navikama, drugim bolestima koje liječi i lijekovima koje koristi. U objektivizaciji inače subjektivnog dojma tegoba, moguće je koristiti specifične upitnike, poput upitnika prostatičnih simptoma (engl. International Prostatic Symptom Score, IPSS). Ovakav upitnik koristi se za ocjenu težine simptoma, ali i praćenje uspjeha liječenja. Rezultat upitnika IPSS dijeli simptome u tri skupine intenziteta: blagi, umjereni i teški. Liječnik svome pacijentu može sugerirati i vođenje dnevnika mokrenja kako bi se tijekom najčešće tri cjelokupna dana provedbe dnevnika pratila količina izmokrenog urina, vrijeme mokrenja, prisutnost bijega urina, ali i određene navike unosa tekućine. U dijagnostici je nezaobilazan urološki status koji obuhvaća pregled prostate digitorektalnim putem, pregled spolovila, testisa i trbuha.

Dijagnostika se nadopunjuje laboratorijskom analizom urina i krvi, te slikovnom obradom. Pregled sedimenta urina ima za cilj otkloniti sumnju na prisutnost upale ili krvarenja u urinu. Dodatno se analiza urina može proširiti na mikrobiološku obradu ili urinokulturu kojom se detaljnije može detektirati prisutnost bakterija u urinu. Analiza krvi prije svega podrazumijeva provjeru razine markera PSA (prostata-specifični antigen), čiji je cilj isključiti sumnju na prisutnost karcinoma prostate. Krvna analiza koje dodatno pomaže urološkoj dijagnostici je određivanje kreatinina koji služi u procjeni bubrežne funkcije.

Slikovne pretrage baziraju se na ultrazvučnom pregledu. Ovom se dijagnostičkom metodom procjenjuje status bubrega, mokraćnog mjehura i prostate. Cilj je detektirati volumen prostate, ali i utvrditi kapacitet mjehura, količinu ostatnog urina iza mokrenja te isključiti eventualnu prisutnost kamenaca u urinarnom traktu, kao i začepljenje bubrega ili hidronefrozu. U slučaju da postoji ultrazvučna sumnja na promjene u mokraćnom mjehuru, poput urinarnog kamena ili tumora, potrebno je učiniti i uretrocistoskopiju. Prilikom ove pretrage kroz mokraćnu cijev postavlja se kamera kojom se omogućuje detaljniji pregled mokraćnog mjehura. Kod pacijenata sa LUTS-tegobama redovito se provodi mikciometrija kao metoda inicijalne procjene stanja, ali i daljnjeg uspjeha liječenja. Prilikom mikciometrije pacijent mokri u posudu koja mjeri protok mokraće, vrijeme i kvalitetu mokrenja. Ova se funkcionalna pretraga može u biranim slučajevima proširiti i na urodinamiku. Urodinamska obrada služi u razlikovanju smetnji opstrukcije uzorkovanih uvećanom prostatom od smetnji nastalih uslijed promjena mokraćnog mjehura.

Liječenje simptoma donjeg mokraćnog sustava

Liječenje simptoma donjeg mokraćnog sustava ovisi o težini stanja i prisutnosti dodatnih bolesti. Kod osoba s blagim tegobama moguće je samo praćenje uz određene dijetetske savjete i promjene životnih navika. Najčešći zdravstveni savjeti uključuju: pravilnu prehranu, adekvatnu hidraciju koja označava pijenje 2 litre tekućine dnevno, izbjegavanje prekomjerne konzumacije tekućine prije spavanja, regulaciju stolice i izbjegavanje hladnoće. Savjetuje se održavanje uredne tjelesne težine te uz redovnu tjelovježbu i provođenje Kegelovih vježbi, koje ciljano osnažuju mišiće dna zdjelice. Dobro informirani pacijenti koji razumiju podlogu svoga stanja, kao i upute o postupcima kojima mogu utjecati svoje zdravlje, u pravilu imaju povoljnije ishode liječenja, te je zato edukacija bitan segment odnosa liječnika s pacijentom.

U slučaju da opisane mjere nisu dale efekta ili ako su tegobe inicijalno umjerene ili teške, preporuča se korištenje lijekova koji su nositelji važne uloge u poboljšanju stanja pacijenata s LUTS-smetnjama. Postoje različiti farmakološki agensi koji se koriste ovisno o karakteru i intenzitetu simptoma donjeg mokraćnog sustava. Kao čest prvi izbor u terapiji su lijekovi iz skupine alfa-blokatora (tamsulozin, silodozin). Ovi lijekovi stvaraju efekt relaksacije napetosti glatkih mišića donjeg dijela mokraćnog sustava što posljedično dovodi do brzog smanjenja tegoba povezanih s mokrenjem i poboljšanja protoka urina. Druga kategorija lijekova su inhibitori 5α-reduktaze (finasterid, dutasterid). Oni djeluju kao antiandrogeni, što dovodi do smanjenja volumena prostate i poboljšanja simptoma, no s nešto sporijim djelovanjem. Dodatna skupina lijekova, inhibitori 5-fosfodiesteraze (tadalafil), su također mogućnost liječenja LUTS-smetnji, a osobito ako pacijent još dodatno ima tegobe u smislu erektilne disfunkcije. Antimuskarinski lijekovi (solifenacin, fesoterodin) djeluju na razini mokraćnog mjehura, stabilizirajući njegovu prekomjernu aktivnost, što dovodi do smanjenja učestalosti mokrenja ili nekontroliranog bijega urina. Sličan efekt no drugačijim mehanizmom ostvaruju i beta-3-adrenergički agonisti (mirabegron). Dodatnu mogućnost nose i kombinacije opisanih lijekova u obliku jedne tablete, što olakšava njihovu primjenu. Kombinacije lijekova ordiniraju se u zavisnosti o kombinacijama i intenzitetu pojedinih simptoma. Kao mogućnost u liječenju za blage smetnje moguća je primjena i fitoterapijskih preparata koji predstavljaju raznoliku skupinu biljnih pripravaka.

Liječenje LUTS-tegoba moguće je provoditi i kirurškim putem i to u slučaju ako su dodatno prisutne: retencija urina unatoč farmakološkoj terapiji, ponavljajuća urinarna infekcija ili krvarenje, kamenci u mokraćnom mjehuru i zatajenje rada bubrega. Odabir kirurških opcija liječenja ovisi o volumenu prostate i prisutnosti drugih zdravstvenih problema. Kod manjih volumena prostate (ispod 80 grama) češće se koriste resekcijske tehnike, poput transuretralne resekcije prostate (TURP), dok se kod većih prostate preferiraju enukleacijske tehnike (otvorena transvezikalna prostatektomija, transuretralna bipolarna ili laserska enukleacija).

Zaključak

Simptomi donjeg mokraćnog sustava, LUTS, učestalo su stanje koje ima izraziti utjecaj na kvalitetu života bolesnika. Pojavnost smetnji je učestalija s rastućom dobi. Ako se tome pridoda i sve duži životni vijek populacije, značaj ovog stanja postaje i veći. Zavisno o intenzitetu i kombinaciji smetnji, LUTS se može uspješno liječiti promjenom životnih navika, farmakoterapijom, te kirurškim putem.