|
Borderline sindrom uz disocijalni poremećaj ličnosti
|
|
|
|
Već 7 godina odlazim na psihoterapiju. Od lijekova sam pila uistinu razne antidepresive, anksiolitike, antiepileptike, a zadnjih 8 mjeseci na terapiji sam risperidonom, klonazepamom i karbamazepinom. Predzadnja dijagnoza bila mi je borderline, a zadnja disocijalni poremećaj ličnosti. Muče me raznolike prisilne misli koje su uglavnom agresivno obojane, primjerice krvave slike u glavi, ubojstva, noževi i slično. To mi se uglavnom javlja skoro tijekom cijelog dana, a također ponekad imam i seksualne misli koje uključuju i mog oca. Budući da lijekovi baš i ne pomažu najbolje, a te misli znaju biti zaista iscrpljujuće, molim vas za savjet kako se zaokupiti nečim da okolini ne budem dosadna i na teret te da olakšam samoj sebi. |
|
|
Stanje borderline sindroma (granični poremećaj osobnosti) ide obično uz dodatni psihijatrijski poremećaj, vi ste spomenuli disocijalni poremećaj ličnosti, što bi značilo da se kod vas radi o kombinaciji smetnji iz kruga oba poremećaja. Kada osoba ima smetnje iz kruga nekog poremećaja osobnosti (ličnosti), često je u podlozi preosjetljivost i sklonost da na male vanjske povode razvije osjećaj neadekvatnosti koji često ide uz depresivnu kliničku sliku. Navedena dva poremećaja osobnosti, često idu uz agresivna promišljanja, ne samo prema sebi nego i okolini kao i ekscesivnu ljutnju i moguće ispade na razini ponašanja. Kroz psihoterapiju analitičkog tipa, radi se na poboljšanju slike o sebi kroz postupno jačanje strukture osobnosti (razvojno je oštećena i oslabljena) i ego snaga te realnije sagledavanje sebe i odnosa sa značajnim drugim osobama iz okoline. Bez obzira što je psihoterapija analitičkog tipa često dugotrajna, redovitost psihoterapijskog procesa omogućuje bolesniku puno lakše nošenje s ranije spomenutim depresivnim krizama, kao i pronalazak alternativnih rješenja koja zamjenjuju ranije naglašene nezrele mehanizme obrane koji se očituju kroz nemogućnost zadržavanja i adekvatne obrade agresivnih poriva.
Izbor lijekova za liječenje poremećaja osobnosti je individualan i ovisi kako o trenutnim smetnjama, tako i o ranijoj anamnezi, a isto tako i o odnosu liječnika i bolesnika. Tako kod odabira lijekova, liječnik mora uzeti u obzir duži tijek liječenja, a ne samo trenutno stanje koje mu bolesnik iznosi. Treba naglasiti, kako je terapija izbora za osobe s poremećajima osobnosti obično psihoterapija, koja vrlo često treba biti praćena uzimanjem jednog lijeka ili kombinacije lijekova.
Savjet za vas je da nastavite s psihoterapijom, koliko god je moguće redovitom, jer to je faktor koji može omogućiti duge periode adekvatnijeg funkcioniranja uz bolje subjektivno osjećanje i manju opterećenost simptomima koje ste naveli. |
| |
Dr. sc. Darko Marčinko, dr. med., specijalist psihijatar
|
printaj stranicu 
pošalji link 
