Prostata

Veličina prostate i dob

Objavljeno 11.03.2019.
Krešimir Karlović, dr. med., specijalist urolog
Uvećana prostata je stanje usko vezano za starenje. Kliničke manifestacije takvog uvećanja se očituju kao simptomi od strane donjeg urotrakta, te su među najčešćim zdravstvenim problemima odraslih muškaraca jer smanjuju kvalitetu života.
Veličina prostate i dob

Što znači uvećana prostata?

Kod uvećane prostate hiperplazija predstavlja prekomjerni rast normalnih stanica, za razliku od karcinoma gdje su stanice abnormalne.

Prostata je žljezdani organ čiji sekret je dio ejakulata, koji je bogat fruktozom i proteinima te hrani spermije i podržava njihov motilitet. Ima oblik i veličinu kestena od čega potječe naziv kestenjača. Obično se dijeli na dva režnja među kojima se nalazi udubljenje, sulkus prostate. Smještena je u zdjelici i povezuje mokraćni mjehur i penis. Baza prostate je vezana za mokraćni mjehura, a vršak je usmjeren prema međici - dakle, smještena je ispod mokraćnog mjehura. Sa stražnje strane je u odnosu sa završnim dijelom debelog crijeva (rektumom).

Kod uvećane prostate najčešće se misli na benigno uvećanje prostate, što se u patohistološkim uzorcima označava kao benigna hiperplazija prostate te je najčešće spominjana u urološkim nalazima. Hiperplazija je prekomjerni rast normalnih stanica, za razliku od karcinoma gdje su stanice abnormalne; navedeno znači da je benigna hiperplazija prostate nemaligni, prekomjerni rast stanica prostate. Radi tog odnosa je dostupna palpatornom pregledu prstom (digitorektalnom pregledu), a također je lako dostupna biopsiji kroz završni dio debelog crijeva.

Kroz središnji dio prostate prolazi mokraćna cijev (uretra). Uretra je mokraćna cijev kojom urin izlazi iz mjehura te prolazi kroz prostatu. Kako se hiperplazija prostate razvija, tako se uretra postepeno sužava (uslijed prominiranja režnjeva prostate u uretru), što dovodi do velikog broja neugodnih i uznemirujućih simptoma koji su razlog najčešćeg dolaska pacijenta u urološku ambulantu.

Kolika prostata je primjerena za dob?

Incidencija benignog uvećanja prostate raste s godinama dosežući vrhunac u devetom desetljeću života.

Normalno, prostata je veličine i oblika kestena. Pri rođenju, prostata je velika otprilike kao zrno graha. Raste lagano do puberteta, kada se naglo poveća, postižući svoju normalnu veličinu i oblik. Prosječne dimenzije prostate su: 3.5 x 4.5 x 2.5 centimetara, a težina normalne prostate se kreće između 16 i 22 grama. Tu veličinu zadržava do sredine četrdesetih godina života, kada se ponovno počne povećavati zbog umnožavanja stanica (benigna hiperplazija ili dobroćudno povećanje prostate). 

Incidencija benignog uvećanja prostate raste s godinama dosežući vrhunac u devetom desetljeću života. Veličina prostate kod mlađeg muškarca je obično oko 20 grama. Važno je znati da uvećanje prostate ne mora biti nužno povezano sa kliničkim simptomima.

Histološki benigno uvećanja prostate nije pronađeno u muškaraca ispod 30 godina starosti. U devetom desetljeću benigno uvećanja prostate je pronađeno u 88% histoloških uzoraka. Palpatorno uvećanje prostate pronađeno je kod 20 posto muškaraca u šezdesetim godinama života, te 40 posto u osamdesetim godinama života. Klinička manifestacija benignog uvećanja prostate je učestala; naime, do dobi od 60 godina približno 60 posto benignih hiperplazija prostate manifestira se kliničkom slikom.

Kako prepoznati, kako liječiti… kada je paničariti opravdano?

Najveći broj bolesnika u urološku ambulantu dolazi po nastanku određenih simptoma, nakon čega se uzima anamneza te ispunjava klinički upitnik.

Generalno govoreći, svaki muškarac u dobi starijoj od 40 godina bi trebao napraviti fizikalni pregled prostate. Posebno se mora obratiti pozornost na bolesnike koji u anamnezi navode da im je bliži srodnik bolovao od maligne bolesti prostate. Naime, tada je učestalost maligniteta znatno uvećana.

Osim bolesnika koji dolaze u urološku ambulantu na prvi preventivni pregled u predviđenoj dobi najveći broj bolesnika ipak dolazi po nastanku simptoma. Najčešće se radi o iritativnim simptomima bolesti kao što su učestalo mokrenje, nikturija (noćno mokrenje), urgencija, inkontinencija (bijeg urina), dizurija (peckanje kod mokrenja), ili pak opstruktivne tegobe mokrenja: slab mlaz urina, odgođen početak mokrenja, isprekidan mlaz, kapanje na kraju mokrenja te osjećaj nedovoljnog pražnjenja.

Po dolasku u urološku ambulantu najčešće se adekvatno uzmu anamnestički podaci, a potom se ispuni klinički upitnik (IPSS score) za ocjenu stupnja benignog uvećanja prostate i simptoma donjeg urinarnog trakta (LUTS-Lower Urinary Tract Symptoms). Naime radi se o subjektivnoj evaluaciji kliničkih simptoma od strane pacijenta, a temeljem kojeg se na osnovu bodova u tablici ocjenjuje i procjenjuje jakost simptoma i kvaliteta života. Naime, simptomi se dijele na blage, umjerene i teške kliničke simptome bolesti.

U sklopu urološkog pregleda potrebno je učiniti digitorektalni pregled prostate koja je lako dostupna palpaciji. Digitorektalnim pregledom možemo utvrditi radi li se o benignom uvećanju prostate ili se eventualno radi o sumnji na malignitet, upalu ili druge bolesti prostate.

Sam pregled nije dostatan za sigurnu dijagnozu benignog uvećanja prostate. Mora biti upotpunjen slikovnim pretragama, laboratorijskim nalazima, te ostalim dijagnostičkim pretragama ukoliko je to potrebno.

Od slikovnih pretraga najčešće se koristi ultrazvučni pregled. Osim pregleda statusa gornjeg u donjem urotrakta, ultrazvukom se mjeri veličinu prostate, procjenjuje se struktura prostate te eventualne abnormalnosti.

Ultrazvučni pregled i laboratorijska obrada

Granične vrijednosti PSA veće od 4,0 ng/mL predstavljaju preporuku za biopsiju prostate.

Što se tiče dijagnostičke obrade, svakako je potrebno učiniti ultrazvučni pregled mjehura prije i poslije mokrenja, odnosno izmjeriti rezidualni (ostatni) urin nakon čina mokrenja. Sam ostatni urin u mjehuru govoriti će u prilogu subvezikalne opstrukcije, odnosno uzroka otežane ekspulzije urina iz mjehura. Najčešće se radi o uvećanoj prostati. Od ostalih uzroka subvezikalne opstrukcije su upalne bolesti, suženja mokraćne cijevi, neoplazne, kamenci.

Prije dolaska u urološku ambulantu potrebno je učiniti laboratorijsku obradu. Osim standardnih laboratorijskih pretraga potrebno je učiniti prostata specifični antigen (PSA), marker koji nije tumor nego organ-specifični biljeg te za sada predstavlja najadekvatniji marker za procjenu benignog uvećanja prostate ili eventualne sumnje na malignitet.

Prostata specifični antigen (PSA) je u kliničku upotrebu uveden prije više od 20 godina. Nastaje u epitelnim stanica acinusa te izvodnih kanalića prostate. Stoga što je organ specifični vrijednosti PSA mogu biti povišene ne samo kod maligniteta prostate nego i kod upalnih bolesti prostate, kao i drugih stanja. Tako je uvećan i tjedan dana nakon digitorektalnog pregleda. Granične vrijednosti PSA veće od 4,0 ng/mL predstavljaju preporuku za biopsiju prostate.

Pouzdana dijagnoza karcinoma prostate postiže se biopsijom prostate i pozitivnim patohistološkim nalazom. Biopsija prostate za bolesnika predstavlja neugodan i rizičan postupak (uz mogućnost razvoja infekcija i krvarenja), stoga su brojna istraživanja sve više usmjerena pronalasku specifične i pouzdane metode za utvrđivanje potrebe izvođenja biopsije prostate kod bolesnika sa sumnjom na karcinom prostate. 

Od ostalih pretraga najčešće se koristi uroflometrijsko ispitivanje gdje se mjeri brzina protoka urina, izmokreni volumen te vrijeme mokrenja. Sve navedeno pomaže u dijagnostičkoj obradi i procjeni urološkog statusa, kao i statusa prostate.

Uslijed benignog uvećanja prostate posljedično mogu nastati i ozbiljne komplikacije bolesti kao što su retencija urina ili nemogućnost izmokravanja urina, hematurije (krvarenja), recidivne uroinfekcije, kamenci mokraćnog mjehura, proširenje gornjeg urotrakta te oštećenje funkcije bubrega.

Liječenje

Liječenje simptoma donjeg mokraćnog trakta udruženih s benignom hiperplazijom prostate se dijeli na:

  1. higijensko-dijetetske mjere
  2. farmakoterapiju (liječenje lijekovima)
  3. kirurško liječenje

Higijensko-dijetetske mjere u terapijskom pristupu

Kad govorimo o higijensko-dijetetskim mjerama, svakako je važno bolesnike educirati o bolesti - dakle raspraviti s bolesnikom uzroke simptoma donjeg urinarnog trakta (uključujući normalnu funkciju prostate i mokraćnog mjehura), raspraviti tijek bolesti benignog uvećanja prostate i simptoma donjeg urinarnog trakta, te očekivane buduće simptome bolesti. Nadalje, svakako valja potvrditi da nisu nađeni sigurni znakovi maligne bolesti, a također je bitno naglasiti bolesniku važnost promjene životnih navika, kao što su na primjer preporučiti dnevno uzimanje više od 1,5 l tekućine na dan, preporučiti smanjeno uzimanje tekućine kada pojava simptoma nije prikladna (dulje putovanje), izbjegavati prekomjerno uzimanje tekućine u večernjim satima, izbjegavanje prekomjerne konzumacije alkohola i kave (te ostalih pića koja sadrže kofein), izbjegavati alkohol, ne sjediti na hladnim mjestima, regulirati stolicu itd.

Važno je također navesti bolesnika na promjene ponašanja kao što su prakticirati vježbe koje jačaju mišiće dna zdjelice, "treniranje" mokraćnog mjehura, koristiti tehnike odvlačenja pažnje, pokušati odgoditi mokrenje u početku na kraće vrijeme nekoliko minuta do pola sata, s ciljem povećanja količine izmokrenog urina 200-400 mililitara i minimalnog razmaka između mokrenja do 3 sata, a u slučaju kapanja mokraće nakon mokrenja u cijelosti isprazniti uretru.

Kod umjerenih i teških kliničkih simptoma bolesti u liječenje se uključuje prethodno navedena farmakoterapija prema specifičnim parametrima. Naposljetku, u slučaju nepovoljnog odgovora na prethodnu terapiju, te kod navedenih komplikacija bolesti i teških simptoma bolesti, pribjegava se različitim tehnikama kirurškog liječenja prostate.

Koliko često kontrolirati prostatu?

Bolesnike kojima je uvedena terapija radi benignog uvećanja prostate kontrolira se dva puta godišnje.

Preporuka je da se prvi urološki pregled učini do 45 godina starosti, a kod bolesnika čiji su srodnici bolovali od maligne bolesti prostate i ranije od 40. godine života. Ukoliko su nalazi, urološki status i slikovne pretrage urednoga nalaza, a ne postoje urološke smetnje, preporučuje se redovni pregled na godišnjoj razini.

Bolesnike kojima je uvedena terapija radi benignog uvećanja prostate kontrolira se dva puta godišnje. Od uspješnosti terapije prate se simptomi bolesti i o tome ovisi učestalost kontroliranja.

Još jednom je važno istaknuti važnost prvog urološkog pregleda koji bi se trebao učiniti s najkasnije 45 godina života.

Sve članke vezane uz ovu temu pronađite ovdje
(16)
4.2 od 5

Priručnik bolesti

Odaberite grupu bolesti ili pretražite po ključnoj riječi
Priručnik bolesti sastavljen je kako biste se brzo informirali o bolesti koja vas zanima. Određene bolesti posebno su obrađene u okviru skupine na Mapi tijela kojoj pripadaju te ih svakako potražite.

vezani članci

Prehrana po bolestima


Saznajte više o prikladnoj prehrani, namirnicama i njihovom utjecaju na: Pravilnim izborom namirnica možete znatno unaprijediti svoje zdravlje.

Test erektilne funkcije

Ispunite upitnik procjene erektilne funkcije. Test erektilne funkcije Kvaliteta spolnog života jedan je od najvažnijih segmenata kvalitete života muškarca.

IPSS UPITNIK

Ispunite upitnik procjene tegoba mokrenja. IPSS UPITNIK Poremećeno mokrenje često vezuje uz sebe i poremećaje kontinencije te seksualnih funkcija.

Besplatni newsletter

Svakodnevno biramo najzanimljivije za vas i šaljemo.