Prehrana bolesnika s cističnom fibrozom: vitamini, minerali i enzimi

Važnost prehrane u djetinjstvu

Mjerilo dobro vođene prehrane kroz djetinjstvo jest da bolesnik kao odrasla osoba dosegne onu visinu koja je određena njegovim genetskim potencijalom (može se izračunati primjenom jednadžbi koje uzimaju u obzir visinu roditelja). Visina je važna, jer što je osoba viša, to su joj veća pluća. Osobe koje su bolje uhranjene u ranim godinama života u odrasloj su dobi višeg rasta nego što bi bile da su u djetinjstvu bile mršave, imaju veća pluća i bolju plućnu funkciju. Zato na prehranu u prvim godinama života treba gledati kao na „miraz“ ili ulog za budućnost i dugoročno održavanje dobre forme, te nastojati da težina slijedi aktualnu visinu tako da BMI bude na 50. centili ili više.  Istraživanja su također utvrdila da je poželjno osigurati kontinuirani prirast na težini, pa i sporiji. To je bolje nego da postoje velike oscilacije s razdobljima stagnacije ili pada u težini i kasnijim ubrzanim nadoknadnim rastom.

Slijede neka pravila koja mogu pomoći za optimalni izbor prehrane a odnose se na unos elektrolita i minerala, vitamina te enzima

Elektroliti i minerali

Zbog jakog znojenja, crijevne malapsorpcije i kronične upale (što su sve obilježja cistične fibroze), bolesnici imaju povećane potrebe za vodom, solju, kalcijem, cinkom i selenom. Osim žeđi, važno je poznavati i druge znakove manjka tekućine u tijelu. To su suhoća usta, glavobolja, osjećaj slabosti, tamnožuta, koncentrirana mokraća. Nedostatak soli očituje se umorom, slabijom koncentracijom, oslabljenim apetitom, ponekad grčevima mišića, a na koži se mogu vidjeti kristalići soli nakon isparavanja znoja. Za vrijeme vrućeg vremena, kod pojačane tjelesne aktivnosti ili bolesti s povišenom temperaturom dodatno se povećavaju potrebe za tekućinom i mineralima. Poremećaju u ravnoteži minerala i vode osobito su sklona dojenčad i manja djeca, no može nastupiti u bilo kojem životnom razdoblju.

Sol

Uobičajenom prehranom unosimo oko 1 čajne žličice soli dnevno. Bolesnici s cističnom fibrozom trebaju hranu dosoljavati, i to od najranije dobi: za dojenčad se preporuča četvrt čajne žličice soli dnevno, a za malo dijete pola čajne žličice (to je otprilike dodatnih 500 mg do 1 g soli). Starija djeca i odrasli trebaju do 2- 4 čajne žličice soli dnevno. Dnevne potrebe za solju treba raspodijeliti u više obroka i pomiješati s hranom. Namirnice koje su osobito bogate solju su pereci i slane „grickalice“, suhomesnati proizvodi, konzervirana riba i većina gotove hrane. 

Jedan praktičan način da se poveća unos soli i drugih minerala jest pijenje ORS otopine (oralna rehidracijska solucija) umjesto obične vode.  Riječ je o slatko-slanim napitcima koji su primarno namijenjeni za nadoknadu vode i  minerala kod proljeva. Posljednjih godina veliko je tržište ovih otopina, sa i bez dodanih okusa.  Čaša –dvije ORS napitka pomoći će da se održi ravnoteža soli u tijelu. Doza ovisi o dobi, o intenzitetu znojenja, tjelesnoj aktivnosti i o klimatskim uvjetima, no ne treba se bojati „trovanja“, jer je sastav ORS otopine takav da se to ne može dogoditi.

Vitamini topivi u mastima: A, D, K i E

Kad god je prisutna nepotpuna probava masnoća, nastupa i manjak vitamina topljivih u mastima, a to su vitamin A, vitamin D, vitamin K i vitamin E. Stoga svi bolesnici u kojih se utvrdi nedostatna aktivnost dijela gušterače koji stvara enzime, tj. oni koji redovno uzimaju nadomjesnu enzimsku terapiju moraju na dnevnoj osnovi uzimati i vitaminske pripravke. Preporučene doze vitamina višestruko su veće od uobičajenih, što nerijetko izaziva čuđenje u ljekarnama ili  kod zdravstvenog osoblja koje nije blisko upoznato s ovom bolešću. Na svjetskom tržištu postoji nekoliko multivitaminskih pripravaka koji su prilagođeni potrebama u cističnoj fibrozi, a jednako je učinkovito ako se svaki vitamin uzima kao posebni pripravak. Postoje okvirne preporuke o dozama, ali u pravilu su stvarne potrebe različite od bolesnika do bolesnika, pa se korigiraju ovisno o rezultatima laboratorijskih analize. Rutinski se koncentracija vitamina određuje jednom godišnje.

Vitamini topivi u vodi: vitamin C i vitamini B skupine

Vitamini topivi u vodi su vitamin C i vitamini B skupine. Ovim vitaminima su bogate mnoge namirnice, osobito voće i povrće. U pravilu ih bolesnici dobro resorbiraju, i rijetko kad se utvrdi njihov manjak. Ipak, valja istaći da vitamini ove skupine sudjeluju u velikom broju metaboličkih reakcija u tijelu, npr. u antioksidativnim reakcijama i u reakcijama kojima tijelo kontrolira upalu. Stoga nećete pogriješiti ako dnevno uzmete jedan kombinirani pripravak vitamina, najbolje nekog koji ima i minerale, osobito cink kojeg je malo u hrani. Multivitaminski pripravci obično sadrže i vitamine topive u mastima. No, doze su obično male, i u pravilu nije potrebno korigirati doze vitamina topivih u mastima.

Enzimi gušterače

Iako enzime gušterače spominjemo zadnje u ovom pregledu, oni su vrlo važni i za većinu oboljelih ( više od 97%) neizostavni dio normalne prehrane. Luči li gušterača dovoljno enzima ili ne, može se provjeriti laboratorijskom pretragom iz uzorka stolice. Određuje se aktivnost  fekalne elastaze-1, pa ako je ona niska, onda gušterača ne stvara niti druge enzime koji su nam potrebi za probavu hrane u crijevu (lipaze, amilaze, druge proteaze).  Ponekad se u prvim  mjesecima života još luči dovoljno enzima u crijevo za probavu hrane, no ubrzo se gušterača „iscrpi“, i od tada nadalje probava ovisi o unosu enzima putem lijeka. Samo se hrana ili piće u kojoj su čisti ugljikohidrati (npr. bistri voćni sok) može probaviti i mogu se iskoristiti svi sastojci i bez dodatnih enzima.

Enzime treba uzeti odmah na početku obroka, kako bi se u želucu izmiješali s hranom i tako istodobno s hranom došli u početni dio tankog crijeva, gdje se aktiviraju i počinje probava.  Ako obrok dugo traje, onda se potrebna količina enzima podijeli u dva dijela i uzme pola početku i druga polovica u sredini obroka. Doza enzima ovisi o dobi i tjelesnoj težini, te o obimu obroka, a najviše o sadržaju masnoća u obroku. Dakle, doziranje je individualno, i za jednu osobu nije isto za svaki obrok. Ipak postoji i jedno pravilo: ukupna doza enzima tijekom 24 sata (tj. zbroj pojedinačnih doza tijekom dana ili dnevna doza) ne smije biti veća od 10.000 jedinica enzima po kilogramu tjelesne težine.

Svatko s niskom fekalnom elstazom-1 treba redovito uzimati nadomjesnu terapiju enzimima gušterače, i to svaki puta kada jede. Sva hrana koju pojedete bez enzima većim se dijelom neće iskoristiti, nego će samo  „protrčati“ kroz crijeva!