Liječenje aritmija kateterskom ablacijom

Što su aritmije?

Poremećaji srčanog ritma odnosno aritmije pripadaju u grupu čestih patoloških stanja srca koje karakterizira poremećaj u stvaranju ili provođenju električnih impulsa odgovornih za uredan rad srca. Ovisno iz koje srčane šupljine potječu aritmije dijelimo ih na supraventrikularne (iz pretklijetki, tj. gornjih srčanih šupljina) i ventrikularne (iz klijetki, tj. donjih srčanih šupljina) aritmije. Incidencija (učestalost pojavljivanja) i prevalencija (broj svih slučajeva) aritmija su u porastu s obzirom na sve bolje dijagnostičke metode kao i sve veći udio starijih u ukupnoj populaciji.

Poremećaji srčanog ritma klinički se očituju palpitacijama - osjećajem lupanja i preskakanja srca, bolovima u prsima, slabosti, omaglicom ili gubitkom svijesti, a u najtežim slučajevima može doći i do smrtnog ishoda. Treba naglasiti da osoba može imati ozbiljan poremećaj rada srca bez ikakvih simptoma što daje značaj sistematskim pregledima i rutinskom snimanju elektrokardiograma (EKG).

Kako se dijagnosticiraju aritmije?

Prvi korak u dijagnosticiranju aritmije je uzimanje anamneze kojom će se razlučiti kratkotrajne epizode klinički neznačajnih poremećaja srčanog ritma od postojanih aritmija. Nadalje, palpacija (opipavanje) arterijskog pulsa može otkriti je li rad srca ritmičan ili aritmičan, a na istom principu digitalni tlakomjer nam može ukazati na postojanje aritmije.

Ipak, zlatni standard za potvrdu postojanja poremećaja srčanog ritma je 12-kanalni elektrokardiogram – EKG (zapis električne aktivnosti srca). Idealno je snimiti EKG za vrijeme tegoba, ali i rutinsko snimanje EKG-a tijekom liječničkog pregleda može otkriti asimptomatske (bez vidljivih simptoma) poremećaje srčanog ritma.

Osim standardnog snimanja EKG zapisa u rutinskoj praksi na raspolaganju imamo dijagnostičke uređaje za kontinuirano snimanje EKG-a poput holtera (24h ili duže snimanje EKG-a) ili loop recorder-a, potkožnog uređaja za dugotrajno snimanje (do 3 godine) srčanog ritma. Također, sveprisutni pametni uređaji kao što su pametni satovi ili mobiteli često nude opciju snimanja jednokanalnog EKG zapisa što također ima dijagnostičku vrijednost.

Kako se liječe aritmije?

Danas na raspolaganju imamo nekoliko oblika liječenja srčanih aritmija. Najstariji i najpristupačniji oblik liječenja je liječenje lijekovima – antiaritmici (npr. beta blokatori, blokatori kalcijskih kanala) kojima se suzbija stvaranje i/ili provođenje patoloških impulsa u srcu. Treba naglasiti da liječenje lijekovima ne nudi trajno izlječenje aritmije nego najčešće smanjuje učestalost i vrijeme trajanja epizoda aritmije.

Kod nekih oblika poremećaja srčanog rada nužna je ugradnja uređaja, elektrostimulatora (eng. pacemaker) ili defibrilatora srca. Naposljetku, razvoj tehnologije omogućio nam je izvođenje elektrofizioloških ispitivanja i kateterske ablacije aritmije, postupka koji omogućuje postavljanje točne dijagnoze odnosno određivanje vrste aritmije te pruža mogućnost trajnog izlječenja poremećaja srčanog ritma.

Što je elektrofiziološko ispitivanje srca i kateterska ablacija srčane aritmije?

Elektrofiziološko ispitivanje je minimalno invazivni zahvat tijekom kojeg se kroz periferne krvne žile, uglavnom kroz preponsku venu, a ponekad i kroz preponsku arteriju, u srce postavljaju kateteri. Elektrode na vrhovima katetera omogućuju snimanje električne aktivnosti srca kao i izazivanje aritmije. Navedenim postupkom se obavlja dijagnostika odnosno otkrivanje izvorišta aritmije ili patološkog puta kretanja srčanih impulsa. Postupak se izvodi u sali za elektrofiziološko ispitivanje, a tijekom zahvata pacijent se najčešće podvrgava lokalnoj anesteziji uz blagu sedaciju (u nekim slučajevima potrebna je opća anestezija). Zahvat izvodi specijalist kardiolog-elektrofiziolog i obično traje od 1 do 4 sata. Nakon postavljanja dijagnoze elektrofiziološkom studijom provodi se postupak ablacije odnosno uništenje samoga izvorišta aritmije. Danas postoji nekoliko metoda kateterske ablacije srčane aritmije.

Radiofrekventna (RF) ablacija je metoda koja s pomoću niskonaponske i visokofrekventne energije kontrolirano i lokalno zagrijava te uništava tkivo srca odgovorno za nastanak aritmije. Metoda krioablacije s pomoću ekstremno niskih temperatura (do -80 C) uništava tkivo te se uglavnom koristi za izolaciju plućnih vena odnosno liječenje fibrilacije atrija. Od nedavno na raspolaganju imamo i metodu nepovratne elektroporacije (eng. pulsed field ablation - PFA) koja za razliku od prethodnih ne mijenja temperaturu tkiva već oštećenja stvara električnim poljem. Elektrofiziološki su zahvati uglavnom bezbolni, ponekad pacijent može osjetiti nelagodu u preponi na mjestu uboda ili u prsima tijekom ablacijskog postupka. Po završetku procedure liječnik će ukloniti katetere iz tijela te manualnom kompresijom zaustaviti preponsko krvarenje.

Najčešće indikacije za katetersku ablaciju su supraventrikularni poremećaji ritma: fibrilacija i undulacija atrija, AV nodalna kružna tahikardija, AV kružna tahikardija i atrijska tahikardija. Uspješnost liječenja ovih poremećaja ritma je visoka, od 80 % do 99 %, ovisno o vrsti aritmije odnosno patološkog uzroka. Uspješnost liječenja ventrikularnih poremećaja je nešto niža, ali treba naglasiti kako je tu ipak riječ o bolesnicima sa značajnim komorbiditetima. Elektrofiziološkom ispitivanju mogu biti podvrgnuti i oni pacijenti bez dokazane odnosno zabilježene aritmije u elektrokardiogramu, ali sa značajnim simptomima i tegobama koji ukazuju na poremećaj srčanog ritma.

Koje su komplikacije kateterske ablacije aritmije?

Elektrofiziološko ispitivanje i kateterska ablacija danas predstavljaju rutinske zahvate, no kao i kod svakog invazivnog postupka postoji rizik od komplikacija koje su rijetke (1:100 do 1:1000). Najčešća komplikacija je hematom na mjestu punkcije (uglavnom desna prepona) koji se povuče za nekoliko dana ili alergijska reakcija na anestetik. Međutim, moguće su i ozbiljnije komplikacije kao što su oštećenje provodnog sustava srca, tromboembolijski incidenti ili perforacija srčanog mišića.

Boravak u bolnici radi ablacijskog liječenja aritmije je uglavnom kratak, obično se pacijenti otpuštaju 24 sata nakon zahvata, za nekoliko dana vraćaju se svojim poslovnim i ostalim aktivnostima, a značajan broj pacijenata nakon ablacije aritmije više ne mora uzimati antiaritmike.

Elektrofiziologija srca u Hrvatskoj

Unazad 10-ak godina u našoj zemlji prati se značajni porast dostupnih metoda kateterske ablacije aritmija kao i povećanje broja elektrofizioloških centara. Naime, elektrofiziološki zahvati dostupni su u svim kliničkim bolnicama kao i u nekim manjim centrima te smo vodeći po broju zahvata u odnosu na broj stanovnika u zemljama regije.

Elektrofiziologija srca je tehnološki napredna i dinamična grana moderne kardiologije te na temelju dosadašnjih iskustava za očekivati je kako će u budućnosti doći do razvoja još učinkovitijih metoda dijagnostike i ablacije aritmija.

Zaključno, invazivno liječenje aritmija (kateterska ablacija) predstavlja siguran i uglavnom trajni oblik liječenja poremećaja srčanog ritma te za velik broj aritmija predstavlja metodu prvog izbora liječenja.