Muzikoterapija

Utjecaj glazbe na stres

Vjerojatno ste se mnogi od Vas našli u situaciji kada ste posegnuli za glazbom kako biste se opustili ili riješili stresa. I zaista, glazba se već dugo koristi za opuštanje. Ti učinci glazbe na razinu stresa znanstveno su dokazani u raznim studijama. Slušanje glazbe povezano je sa smanjivanjem tjelesnog odgovora na stres na način da se smanjuju razina kortizola, otkucaji srca i vrijednosti prosječnog arterijskog tlaka. Slušanje glazbe smanjuje negativne emocije, poput anksioznosti, nemira ili tjeskobe, te potiče pozitivne emocije, poput sreće. Naime, glazba modulira aktivnost u moždanim regijama amigdale i mezolimbičkog sustava nagrađivanja, za koje se zna da su uključeni u emocije i motivaciju. Empirijski dokazi upućuju na to da glazbene aktivnosti u grupi mogu rezultirati sinkronizacijom među članovima grupe oslobađanjem neurotransmitera endorfina i oksitocina, koji oboje igraju važnu ulogu u odgovoru na stres.

O muzikoterapiji

Glazbena terapija, odnosno muzikoterapija, klinički je i na dokazima utemeljena upotreba glazbenih intervencija za postizanje individualiziranih ciljeva unutar terapijskog odnosa. Glazbena terapija nije isto što i glazbena intervencija, budući da glazbena terapija zahtijeva obučenog glazbenog terapeuta. To je strukturirana intervencija pomoću pjevanja, slušanja, sviranja i skladanja koju vodi kvalificirani muzikoterapeut s ciljem prorade emocionalnih, kognitivnih, tjelesnih ili socijalnih stanja pacijenata, odnosno klijenata.

Povijest muzikoterapije

Povijesni korijeni muzikoterapije potječu iz 1789. godine, kada se u časopisu Columbian spominje utjecaj glazbe na tijelo. Početkom 19. stoljeća pojavljuju se prvi znanstveni radovi na tu temu, a prvu disertaciju napisao je Edwin Atlee 1804. godine, dok je dvije godine nakon njega to učinio i Samuel Mathews. Obojica su bili studenti dr. Benjamina Rusha, psihijatra koji je bio snažan zagovaratelj korištenja glazbe u liječenju. U 19. stoljeću glazba se prvi put (zabilježeno) koristi kao intervencija. E. Thayer Gaston poznat je kao "otac glazbene terapije", a bio je ključan u napretku profesije u smislu organizacije i obrazovanja. Prvi edukacijski programi muzikoterapije oformljeni su 1940-ih godina. U Hrvatskoj djeluje Hrvatska udruga muzikoterapeuta, a udruga izdaje svoj online časopis „Imagine“. Za muzikoterapeuta je uz glazbeno obrazovanje potrebna edukacija iz muzikoterapije koja traje dvije godine.

Proces muzikoterapije

Klinički proces muzikoterapije započinje procjenom, odnosno procesom određivanja trenutne razine funkcioniranja klijenta, tj. pacijenta. Potom slijedi planiranje liječenja, a seanse mogu biti grupne ili individualne te tjedne ili dnevne. Potom slijedi provedba terapije. Tijekom glazbene terapije, glazbeni terapeut se usklađuje s pacijentom prilagođavajući glazbu stvorenu kao neposredan odgovor na pacijentove potrebe. Glazbeni terapeut se sinkronizira s pacijentom u svakom trenutku, što se može smatrati tehnikom zrcaljenja, odnosno  glazbene radnje terapeuta i pacijenta mogu postati simultane i regulirane kroz vrijeme. Primjerice, terapeut može utjecati na pacijentov percipirani stres tijekom improvizacije sinkronizacijom s pacijentovim sviranjem i potom mijenjati glazbeni izraz svirajući postepeno sporije i tiše. Na taj način modulira doživljaj tijekom seanse. Tempo i glasnoća su iznimno važni za doživljeni intenzitet glazbe te glazba sa sporim i stabilnim ritmom može umanjiti stres. Terapeuti tijekom seanse mogu koristiti nekoliko intervencija koje se prilagođavaju potrebama pacijenata. Broj, učestalost i trajanje seansi glazbene terapije mogu uvelike varirati i ovisiti o okruženju, ciljevima terapije ili preferencijama pacijenata.

Intervencije glazbene terapije dijele se u dvije šire kategorije: aktivne i receptivne intervencije. U aktivnim intervencijama pacijent tijekom seanse čini nešto s glazbom: improvizira, sklada, kreće se, pjeva, vokalizira i sl. Improvizacija je među najčešćima te u takvoj vrsti seanse terapeut i pacijent sviraju zajedno slobodno ili uz zadanu strukturu. Receptivne intervencije podrazumijevaju da pacijent reagira na glazbu i može verbalno obrađivati vlastite emocije i iskustva. U objema vrstama intervencija terapeut koristi jedinstvene kvalitete glazbe poput ritma, tempa, dinamike, visine tona, melodije i harmonije.

Tijekom terapije potrebno je voditi računa o nuspojavama lijekova koje mogu utjecati na sudjelovanje pacijenta u seansi, poput vrtoglavice, suhih usta, zamagljenog vida i ukočenosti mišića.

Terapija završava evaluacijom u kojoj terapeuti procjenjuju i, ako je potrebno, mijenjaju plan liječenja na temelju trenutnog stanja pacijenta i napretka prema zadanim ciljevima liječenja.

Klinička primjena muzikoterapije

Muzikoterapija se može započeti u bilo kojem okruženju: u bolnicama, na odjelima intenzivne njege, palijativne skrbi, u poslijeoperacijskom okruženju...

Učinci muzikoterapije na raspoloženje, pažnju i emocionalnu regulaciju čine osnovu terapijskog potencijala u liječenju poremećaja duševnog zdravlja. Prema Koelschu, pet primarnih mehanizama objašnjava kako glazba utječe na psihološko funkcioniranje. Glazba modulira pažnju, emocije, spoznaje, ponašanje i komunikaciju, a ti mehanizmi objašnjavaju učinkovitost ove terapijske metode u liječenju depresije, anksioznosti te stanja povezanih sa stresom i traumom. Dodatno, glazba može na poremećaj raspoloženja utjecati i aktivacijom dopaminskih i serotoninergičkih puteva, koji su pak povezani s emocijama i sustavom nagrađivanja. Kod osoba s poremećajima ovisnosti poboljšava emocionalno izražavanje, grupnu interakciju, razvoj vještina i kvalitetu života te jača terapijski savez i motiviranost za liječenje.

Pojedinačne studije izvijestile su o poboljšanjima u komunikaciji, socijalnoj motivaciji i socijalnom angažmanu kod osoba s poremećajima iz spektra autizma. Intervencija je često improvizirana i nestrukturirana, a praktičari tvrde da muzikoterapija može poboljšati i temeljne vještine koje su uključene u glazbeni proces (npr. kontakt očima, zajednička pažnja, naizmjenično sviranje).

Glazbena terapija ima pozitivan utjecaj na iskustvo boli. Tako su, primjerice, smanjena razina boli, smanjena napetost mišića i manja upotreba opioida uočeni kod rodilja koje sudjeluju u muzikoterapiji. Muzikoterapija je povezana i sa smanjenjem osjećaja boli kod pacijenata s neuropatskom boli, boli uzrokovanom rakom, postoperativnom boli i boli povezanom s palijativnom skrbi.

Kod osoba s demencijom muzikoterapija može smanjiti uznemirenost, poboljšati orijentaciju i podržati pamćenje.

Kod pacijenata s moždanim udarom i Parkinsonovom bolešću utvrđena je korist od korištenja glazbe tijekom izvođenja vježbi za poboljšanje motoričkih funkcija. Ritmičke i vokalne intervencije u glazbenoj terapiji učinkovite su u poboljšanju motoričke koordinacije kod osoba s Parkinsonovom bolešću.

Primjena glazbene terapije kod kardiovaskularnih bolesnika također je pokazala pozitivne rezultate. Primjena na odjelima intenzivne njege kod osoba nakon razvoja infarkta miokarda, nakon ugradnje srčane premosnice, kod pedijatrijskih kardioloških pacijenata i tijekom kardiološke rehabilitacije rezultirala je smanjenjem anksioznosti.

Osim navedenih kliničkih populacija, muzikoterapija se može primjenjivati i u nekliničkom okruženju. Primjerice, na radnome mjestu može ublažiti stres i poboljšati međuljudske odnose, a na individualnoj razini potiče samosvijest, kreativnost i emocionalnu otpornost.

Zaključak

Muzikoterapija je svakako koristan alat u rješavanju brojnih zdravstvenih teškoća, a jedna od prednosti je manjak nuspojava što ju čini vrlo prihvatljivom terapijskom opcijom. Međutim, nije svaka seansa uz glazbu muzikoterapija, već to mora raditi educirani i certificirani muzikoterapeut. U slučaju da smatrate da bi muzikoterapija mogla koristiti Vama ili nekome od Vaših bližnjih, svakako se raspitajte kod vodećeg liječnika ili psihijatra za daljnje informacije te se obratite certificiranim terapeutima.