Granični poremećaj ličnosti

Uvod

Ličnost je psihička struktura koja obuhvaća emocionalne i kognitivne osobine, doživljavanje i reagiranje, temperament, moralne osobine i karakter koji nas čini jedinstvenima i međusobno različitima. Kada osoba ima trajne i neprilagođene obrasce doživljavanja i ponašanja koji odudaraju od etičkih, moralnih i kulturalnih očekivanja njene sredine, govorimo o poremećajima ličnosti. Granični poremećaj ličnosti (GPL) je prepoznat kao ozbiljan poremećaj koji značajno utječe na kvalitetu života oboljelih. Smetnje najčešće počinju u adolescenciji ili ranoj odrasloj dobi i mogu trajati dugo vremena stvarajući značajne poteškoće u svakodnevnom funkcioniranju. Srećom, suvremena istraživanja i terapijski pristupi omogućuju učinkovito liječenje i poboljšanje životnih funkcija.

Učestalost graničnog poremećaja ličnosti (GPL-a)

Procjenjuje se da približno 2 % opće populacije zadovoljava kriterije za dijagnosticiranje GPL-a, dok su dvije trećine dijagnosticiranih osoba žene, što može biti posljedica toga da žene češće traže stručnu pomoć u odnosu na muškarce. Zabrinjavajući je nalaz da 73 % osoba s GPL-om tijekom života pokuša počiniti samoubojstvo, a prosječno to učine tri puta.

Uzroci nastanka poremećaja

Granični poremećaj ličnosti je rezultat interakcije genetskih, neurobioloških i okolišnih čimbenika.

Genetika: Procjenjuje se da je nasljednost GPL između 37 % i 69 %

Neurobiologija: Prisutne su promjene u područjima mozga odgovornih za emocionalnu regulaciju i impulzivnost

Trauma u djetinjstvu: Zlostavljanje, zanemarivanje ili nestabilni obiteljski odnosi značajno povećavaju rizik

Obiteljska povijest: Povećan je rizik ako postoji obiteljska povijest mentalnih bolesti

Kako izgleda osoba s GLP-om

Osobe koje pate od graničnog poremećaja ličnosti imaju neke zajedničke karakteristike:

Izgled: često imaju prekomjerne tetovaže, piercinge ili ožiljke od samoozljeđivanja

Ponašanje: Mogu biti ljuti, antagonistički ili nasilni

Afekt: Mogu imati neraspoložen ili ljutit afekt

Sadržaj misli: Često imaju misli o suicidalnosti, samoozljeđivanju ili o ozljeđivanju drugih kao i prolazne psihotične ideje

Kognicija: Obično su kognitivno netaknute i uredno orijentirane

Uvid: Imaju slab uvid u povezanost njihovog ponašanja s njihovim osjećajima, nereguliranim emocijama i neadekvatnim međuljudskim odnosima

Prosudba i kontrola impulsa: Loša prosudba i loša kontrola impulsa česti su kod ovih pacijenata.

Dijagnoza graničnog poremećaja ličnosti

Danas postoje dvije valjane klasifikacije psihijatrijskih poremećaja, Međunarodna klasifikacija bolesti i srodnih zdravstvenih problema (MKB) i Dijagnostički i statistički priručnik za mentalne poremećaje (DSM). Među njima postoje neke razlike u klasifikaciji ovog poremećaja.

Prema Međunarodnoj klasifikaciji bolesti i srodnih zdravstvenih problema (MKB) granični poremećaj ličnosti definira se kao emocionalno nestabilan poremećaj u koji spadaju dvije podvrste:

• impulzivni tip
• borderline tip

Ove osobe pate od značajnih promjena raspoloženja koja se stalno i naglo mijenjaju. Oba podtipa ovog poremećaja karakterizirana su sklonosti ka impulzivnom djelovanju bez razmišljanja o mogućim posljedicama svog ponašanja te promijenjenoj slici o sebi. Ove osobe su sklone uspostavljati intenzivne, nestalne odnose uz ulaganje nadnaravnih napora da se izbjegne osjećaj napuštanja, koji može biti stvaran, no najčešće je imaginaran. Tada dolazi do emocionalnog konflikta te se mogu javiti prijetnje samoubojstvom ili autodestruktivno ponašanje.

Dijagnoza se,  prema Američkoj klasifikaciji bolesti DSM 5,  temelji na devet kriterija, od kojih pojedinac mora zadovoljavati minimalno pet za dijagnozu graničnog poremećaja ličnosti. Dijagnostički kriteriji su:

• Jaki napori kako bi se izbjeglo stvarno ili imaginarno napuštanje
• Model nestabilnih i intenzivnih međuljudskih odnosa karakteriziran izmjenom krajnje idealizacije i obezvrjeđivanja
• Smetnje identiteta: izrazito i trajno nestabilna slika ili doživljavanje samoga sebe
• Impulzivnost u najmanje dva područja koja su potencijalno štetna njima samima, npr. trošenje novca, seksualni odnosi bez zaštite, upotreba psihoaktivnih stvari, jedenje velikih količina hrane na mahove, rizična vožnja itd.
• Povratno suicidalno ponašanje, geste ili prijetnje ili samoozljeđujuće ponašanje
• Emocionalna nestabilnost (npr. intenzivna neraspoloženost, razdražljivost ili anksioznost koja obično traje nekoliko sati, malokad više od nekoliko dana)
• Kronični osjećaj praznine
• Neprimjeren, intenzivan bijes ili teškoće s kontrolom bijesa (npr. česti izljevi bijesa, stalna ljutnja, česte tučnjave)
• Prolazne, sa stresom povezane, paranoidne ideje ili teški disocijativni simptomi

Komorbiditet s ostalim psihijatrijskim poremećajima

Osobe s graničnim poremećajem ličnosti često pate i od drugih psihijatrijskih stanja, te je često prisustvo depresije, anksioznih poremećaja (poput paničnog poremećaja), posttraumatskih stresnih poremećaja, poremećaja hranjenja, zloupotrebe alkohola i  psihoaktivnih tvari.

Posebno je značajna povezanost s velikim depresivnim poremećajem, što dodatno otežava liječenje i pogoršava prognozu.

Kako se liječi granični poremećaj ličnosti?

Liječenje graničnog poremećaja ličnosti zahtijeva sveobuhvatan pristup, a glavni oblici terapije uključuju psihoterapiju i farmakoterapiju (lijekove).

Psihoterapija

Psihoterapija predstavlja temeljni pristup u liječenju graničnog poremećaja ličnosti.

Posebno učinkovitom pokazala se dijalektička bihevioralna terapija (DBT), koja je specifično razvijena za liječenje ovog poremećaja. Ova terapija može pomoći osobama da razviju bolje vještine regulacije emocija, smanje autodestruktivno i suicidalno ponašanje, poboljšaju međuljudske odnose, razviju "mindfulness" tehnike za bolju samosvijest.

Terapija temeljena na mentalizaciji (MBT)

MBT pomaže pacijentima da bolje razumiju vlastite i tuđe mentalna stanja (misli, osjećaje, motivacije) što smanjuje impulzivnost i poboljšava odnose. Primjenjuje se u:

• Individualnom i grupnom formatu s naglaskom na analizu emocionalnih reakcija.
• Kratkoročnim programima (6–18 mjeseci) za stabilizaciju, a dugoročno za promjene u identitetu

Kognitivno-bihevioralna terapija (KBT)

KBT se koristi za prepoznavanje i promjenu pogrešnih misaonih uvjerenja koji potiču emocionalnu nestabilnost. Uključuje:

• Rad na pogrešnim uvjerenjima (npr. "Ako me napuste, ne vrijedim ništa").
• Vježbe za kontrolu impulzivnosti i poboljšanje socijalnih vještina

Shema terapija

Kombinacija KBT i psihodinamskih tehnika radi na rješavanju duboko ukorijenjenih shema (npr. "Nisam dostojan ljubavi"). Cilj shematske terapije je razvoj zdrave odrasle osobe, a bavi se s četiri disfunkcionalne životne sheme karakteristične za granični poremećaj osobnosti:  

• napušteno/zlostavljano dijete
• ljutito/impulzivno dijete
• otuđeni zaštitnik
• roditelj koji kažnjava

Uspješna je kod pacijenata s teškim međuljudskim problemima.

Obrazovanjem bolesnika i obitelji o prirodi GPL-a smanjuje se stigmatizacija i potiče suradnja.

Farmakoterapija

Pacijentima koji boluju od graničnog poremećaja ličnosti nerijetko se preporučuje primjena psihofarmaka, iako ne postoji specifičan lijek za ovaj poremećaj, no, davanje psihofarmaka može biti od velike koristi, često kao nadopuna psihoterapijskim metodama. Statistika pokazuje da preko 80 % pacijenata oboljelih od graničnog poremećaja ličnosti bude liječeno određenom vrstom lijekova. Naime, simptomi graničnog poremećaja ličnosti mogu uključivati različite oblike tegoba kao što su sklonost suicidu i samoozljeđivanju, psihotična i depresivna stanja te poremećaj kontrole impulsa koji zahtijevaju primjenu lijekova (antidepresivi, antipsihotici, stabilizatori raspoloženja, anksiolitici). Stoga je važno napraviti individualan plan liječenja za svakog pacijenta.

Prognoza

Pacijenti s graničnim poremećajem osobnosti (GPD) imaju dobru prognozu, a studije pokazuju da se psihopatologija GPD-a poboljšava više nego što se općenito očekuje, iako psihosocijalno funkcioniranje često ostaje narušeno. Sustavna istraživanja su pokazala da je prosječna stopa oporavka od 60 %, ali unatoč tome pacijenti s GPD-om imaju teško i trajno oštećenje funkcionalnog i socijalnog oporavka.

Zaključak

Granični poremećaj ličnosti je značajan psihijatrijski poremećaj, a klinička praksa pokazuje tendenciju porasta ove patologije, kako među odraslim pacijentima tako i među mladima. Naime, oboljeli od ovog poremećaja skloni su značajno narušavati kvalitetu života samima sebi i svojoj okolini. Izuzev toga, ovaj poremećaj ponekad može rezultirati i pokušajima suicida, pa i suicidom. Važno je naglasiti da granični poremećaj ličnosti nije izbor niti slabost karaktera, već ozbiljno stanje s neurobiološkom podlogom na koje utječu i genetski i okolinski faktori. Razumijevanje, podrška i pravovremeno liječenje ključni su za oporavak i bolju kvalitetu života osoba s ovim poremećajem. Ključni čimbenici uspjeha su strukturiran pristup, dugotrajna primjena i integracija različitih terapijskih metoda ovisno o individualnim potrebama pacijenta.