Tinitus - šum u uhu

Što je tinitus?

Tinitus ili šum u uhu se definira kao svjesna percepcija zvuka koja se javlja u odsutnosti vanjskog izvora podražaja. Osoba može osjećati šum unutar uha ili glave koji opisuje kao zvonjavu, pulsiranje, škljocanje, šištanje, cvrkutanje te može biti isprekidan ili kontinuiran a ponekad složeniji poput melodije ili glasova. Tinitus je uz bol u uhu i gubitak sluha jedan od najčešćih otoloških simptoma zbog kojih su pacijenti upućeni u otorinolaringološku i audiološku ambulantu. Pojavnost šuma je u porastu u svim dobnim skupinama. Procijenjeno je da godišnja incidencija tinitusa iznosi otprilike 1 %, od čega 14 % odraslih ima tinitus nepoznatog intenziteta. Pojavnost šuma povećava se sa životnom dobi tako da je u 10 % prisutan kod mlađe dobi, 14 % srednje i 24 % starije životne dobi. Uznemiravajuća je činjenica da je tinitus sve prisutniji i u dječjoj populaciji zbog modernog načina života i izloženosti buci. Spontane pritužbe na šum u dječjoj dobi prisutne su u 3 % dječje populacije.

Utjecaj šuma na kvalitetu života

Utjecaj tinitusa na kvalitetu života ovisi o prirodi tinitusa, ali i o samom pojedincu. Svaki pojedinac ima drugačiju reakciju na stresne podražaje i situacije, pa tako i na tinitus. Psihička stabilnost osobe prije samog razvoja tinitusa igra odlučujuću ulogu. Skoro svi pacijenti koji razviju teški oblik tinitusa boluju od većeg depresivnog poremećaja. Tinitus značajnije narušava kvalitetu života na početku bolesti i kod prve pojave nego kod ponavljajuće atake. Pacijenti kod kojih tinitus traje kraće od pet godina imaju veći negativni utjecaj tinitusa na kvalitetu života u odnosu na osobe u kojih traje dulje. Postoji snažna povezanost između tinitusa i pojavnosti depresije, anksioznosti i stresa. Tinitus je povezan s poremećajem sna izazivajući nesanicu, opstruktivne apneje u snu i noćne more. Poznato je da nesanica pogoršava tinitus. Nesanica uzrokovana tinitusom narušava koncentraciju pacijenta i utječe na promjenu raspoloženja. Udio pacijenata s tinitusom koji traže medicinsku pomoć zbog nesanice je vrlo visok i iznosi 50 do 77 %. Pored smetnji sna oboljeli sa tinitusom često imaju ometene kognitivne procese pamćenja i koncentracije. Tinitus je povezan s lošim kratkoročnim pamćenjem, usporenom brzinom obrade informacija i izvršenja zadataka te s poteškoćama kod učenja i zaključivanja. Postoje studije koje ukazuju na značajnu povezanost tinitusa s razumijevanjem govora a time i na kvalitetu komunikacije i nezadovoljstvo društvenim životom.  Tinitus ima snažan utjecaj na posao gdje osim poteškoća s koncentracijom uzrok negativnom utjecaju tinitusa na posao je i manjak razumijevanja od strane poslodavca i kolega te nedostatak volje za prilagodbom opsega posla što bi bilo od pomoći oboljelima od tinitusa. Strah od diskriminacije na poslu je prisutan kao i strah od promjene posla.

Podjela tinitusa

Glavna podjela šuma je na subjektivni i objektivni. Subjektivni tinitus je češći, uglavnom nepoznatog uzroka te predstavlja osjet zvuka bez zvučnog podražaja, što znači da ga čuje samo pacijent. U većine osoba sa subjektivnim tinitusom prisutan je i neki stupanj gubitka sluha, najčešće obostrani te može nastati uz skoro svaku promjenu koja utječe na slušne putove. Objektivni tinitus javlja se u otprilike 5 % pacijenata i može se čuti kao zvuk izvan uha te se zbog toga može potvrditi i od strane liječnika. Objektivni tinitus ima češće prepoznatljiv uzrok te je time lakši za liječenje za razliku od subjektivnog tinitusa koji je izlječiv u malom broju slučajeva.

Uzroci nastanka šuma

Uzroci nastanka tinitusa su izrazito heterogeni. Novijim studijama pokazalo se da je pojavnost tinitusa ipak češća u ženskom spolu. Gubitak sluha je jedan od glavnih uzroka tinitusa. Akutna ili kronična izloženost buci dovodi do trajnog oštećenja osjetnih stanica za sluh smještenih u unutarnjem uhu i posljedično funkcionalni nedostataka sluha. Stoga izloženost buci na radnom mjestu i posljedični gubitak sluha izravno su povezani s nastankom šuma u uhu. Postoji izravna veza između stresa i pojavnosti tinitusa. Pojedine studije potvrđuju složenu povezanost depresije i šuma potvrđujući da depresija preoblikuje podnošljivi šum u uhu u nepodnošljivi i onesposobljavajući šum. Jedan od potencijalnih rizičnih faktora je šećerna bolest koja posljedično oštećenjem malih krvnih žila i živaca oštećuje unutarnje uho i time dovodi do šuma pogotovo ukoliko bolest traje dulje od deset godina. Pored navedenog različite bolesti uha mogu imati za posljedicu nastanak šuma poput upala vanjskog i srednjeg uha, otoskleroza, cerumen, Ménièreova bolest prezbiakuzija, vestibularni švanom. Neurološki poremećaji kao što su migrena, multipla skleroza, meningitis i epilepsija također mogu biti uzrokom nastanka šuma. Od ostalih uzroka spominjemo traumatsku ozljedu glave i vrata, poremećaj funkcije temporomandibularnog zgloba, reumatoidni artritis, sistemni eritematozni lupus kao i razna stanja i bolesti drugih organskih sustava. Pojedini lijekovi imaju ototoksični učinak, lijekovi koji sigurno dovode do šuma u uhu jesu aminoglikozidni antibiotici, antineoplastični lijekovi na bazi platine i salicilati.

Dijagnostika

Procjena težine tinitusa složen je dijagnostički proces zbog individualno različitog odnosa pacijenta naspram tinitusa. Velike su razlike pacijenata koji nisu pretjerano uznemireni do pacijenata kojima tinitus izrazito utječe na kvalitetu života. Oni koji se odluče javiti liječniku žele saznati je li je njihov šum u uhu simptom neke ozbiljne bolesti i da li je posrijedi razvijajuće oštećenje sluha. Dijagnostika tinitusa započinje liječnicima primarne zdravstvene zaštite i procjenom o hitnoj ili redovitoj ambulantnoj obradi tinitusa te se nastavlja suradnjom sa specijalistima otorinolaringologije, subspecijalistima audiolozima, specijalistima psihijatrije, psihologije, neurologije. Kvalitetna anamneza u procjeni šuma započinje uzimanjem detaljnih podataka o šumu kojim ga pacijent opisuje i mogu znatno pomoći u otkrivanju uzroka tinitusa. Važno je razlikovati je li šum nastao postepeno ili naglo, je li stalan ili promjenjiv, postoje li  olakšavajući ili provocirajući čimbenici, intezitet tinitusa. Svakako su važni podatci o izloženosti buci, životnom i radnom okružju, moguće traume glave i vrata, promjena nadmorske visine bilo letenje avionom ili ronjenje, informacije o općem zdravstvenom stanju te uzimanju lijekova i/ili biljnih pripravaka ali i o životnim navikama. Iscrpna anamneza također treba uključivati i podatke o prisutnosti dodatnih simptoma vezanih uz pojavu šuma kao što su gubitak sluha, bol u uhu, vrtoglavica, iscjedak iz uha, poremećaji sna, teškoće koncentracije, anksioznost te depresija.

Individualni pristup

Individualni pristup šumu podrazumijeva individualno liječenje. Ponekad je potrebno provesti i psihoakustičku procjenu. Tijekom psihoakustičke procjene određuje se visina i glasnoća šuma, minimalna razina maskiranja šuma te postojanost rezidualne inhibicije. Određivanje visine šuma moguće je usklađivanjem visine šuma kojeg doživljava pacijent s vanjskim tonovima različite frekvencije. Pri tome pacijent identificira koja frekvencija najbolje odgovara visini njegovog tinitusa. Korisno je ponavljati ovakvo mjerenje i do nekoliko puta i bilježiti pacijentov raspon odgovora. Određivanje glasnoće šuma se izvodi tako da se glasnoća zadanog tona povisuje od pacijentovog nultog praga sluha sve dok pacijent ne prijavi razinu glasnoće koja odgovara njegovom tinitusu.

Ponekad je potrebno pacijenta sa tinitusom u uhu uputiti na slikovitu dijagnostičku obradu -magnetsku rezonancu temporalne kosti pogotovo kod pulzirajućeg tinitusa s asimetričnim gubitkom sluha zbog sumnje na tumore središnjeg živčanogu sustava prvenstveno meningeom, neurinom, oštećenje središnjeg živčanog sustava izazvan moždanim udarom, sumnja na multiplu sklerozu, arteriovenska malformacija.