Može li se tinitus liječiti?

Metode liječenja tinitusa

Zbog heterogenosti prirode tinitusa još uvijek ne postoji jedinstvena terapija u konačnom rješavanju simptoma te je ponekad uz audiologe potrebno u liječenje pacijenata uključiti i druge specijaliste pogotovo iz neurologije, neurokirurgije, radiologije i psihijatrije. Zbog izrazito negativnog utjecaja na kvalitetu života potrebno je poticati daljnja istraživanja kako bi se razjasnila patofiziologiju nastanka tinitusa te pronalaska i korištenja raznih oblika terapije koje bi ublažile negativne posljedice istoga. Posljednjih desetljeća postignut je veliki napredak u liječenju tinitusa premda su potrebna daljnja znanstvena istraživanja. Rehabilitacijski proces treba biti individualiziran u skladu s željama pacijenta te je od izrazite važnosti odrediti jasan cilj liječenja. Metode liječenja uključuju edukaciju i/ili savjetovanje, farmakoterapiju, kognitivno-bihevioralnu terapiju, zvučnu terapiju te ostale modalitete liječenja.

Važnost savjetovanja

Informativno edukativno savjetovanje od iznimne je koristi pacijentima s šumom u uhu. Prilikom savjetovanja moguće je uključiti pacijentovu obitelj ili prijatelje. Ovim djelom liječenja tinitusa bave se prvenstveno audiolozi i audiorehabilitatori. Tijekom nekoliko susreta i tokom praćenjenja oni pacijentu pružaju informacije i predlažu mogućnosti liječenja. Savjetovanje promjena navika i načina života poput smanjivanje unosa kofeina i ostalih stimulansa, regulacija prehrane i tjelesne aktivnosti mogu doprinijeti smanjenju smetnji tinitusa.

Farmakoterapija

Farmakoterapija je oblik liječenja koji podrazumijeva uporabu lijekova koji dovode do poboljšanja zdravstvenog stanja. U slučaju tinitusa ne postoji jedinstveni lijek koji će smanjiti ili ukloniti šum u uhu. Triciklički antidepresivi su se pokazali učinkovitima zbog smanjnjena depresivnih simptoma ali i zbog analgetskog učinka u oboljelih od tinitusa. Benzodediazepini su se kratko vrijeme koristili jer se potvrdio rizik od razvoja ovisnosti. U posljednje vrijeme preporučuju se prehrambeni suplementi ali bez značajnih znanstvenih dokaza o terapijskom učinku na tinitus. Primjena melatonina pomaže u terapiji nesanice pacijentima koji pate od tinitusa.

Još uvijek ne postoji farmakoterapija koja je u potpunosti učinkovita u liječenju tinitusa.

Kognitivno bihevioralna terapija

Kognitivno bihevioralna terapija - KBTje specifična vrsta terapije koja se usredotočuje na modifikaciju problematičnih misli, emocija i ponašanja. Poznato je da tinitus ima snažan utjecaj na kvalitetu života stoga je primjena ove metode liječenja pomoći pacijentima da smanje negativan utjecaj tinitusa na kvalitetu života.KBT je svojevrsna metoda savjetovanja kojom se podučavaju pacijenti o vještinama suočavanja s uznemirujućim šumom u uhu. Ona uključuje tehnike za smanjenja stresa, tehnike za odvraćanje pažnje te tehnike poticanja pacijenta na razvoj konstruktivnijeg razmišljanja. Bihevioralna terapija ima za cilj pomoći pacijentu da prevlada naučene veze između negativnih reakcija i šuma, dok se s druge strane kognitivna terapija usmjerava na odnos između misli i osjećaja. Udružene bihevioralna i kognitivna terapija pomažu u rješavanju disfunkcionalnih misaonih procesa koji dovode do niske kvalitete života u oboljelih od tinitusa. Za uspješnost ove tehnike od iznimne je važnosti aktivno sudjelovanje pacijenata kako za učenje tako i za prakticiranje naučenih vještina.  Postoji jasno opravdanje za uvođenje KBT u smjernice za liječenje tinitusa u pacijenata s kroničnim i uznemirujućim tinitusom.

Zvučna terapija

Zvučna terapija podrazumijeva korištenje vanjskog ili pozadinskog zvuka u svrhu ublažavanja smetnji tinitusa koji ima za cilj maskirati tinutus podrijetlom iz pužnice a ujedno ovaj terapijski pristup potiče prilagodbu oboljelog na tinitus. Neuromodulacijom se nastoji smanjiti hiperaktivnost živčanih stanica mozga koji može biti jedan od uzroka tinitusa. Time se postiže relaksirajući terapeutski učinak na stres uzrokovan tinitusom.

Zvučna terapija može se podijeliti na neprilagođenu i prilagođenu zvučnu terapiju. Neprilagođena zvučna terapija uključuje terapiju metodom privikavanja (TRT), uređaje za maskiranje tinitusa te slušna pomagala. Ona nastoji poboljšati negativne emocije vezane uz tinitus  Prilagođena zvučna terapija uključuje neuromoničnu terapiju neuro glazbenu terapiju, terapiju usklađivanjem visine tinitusa, terapiju moduliranim valovima te slušni trening. Konačan cilj prilagođene terapije je potpuno iskorijeniti tinitus na način da se potakne reorganizacija živčanih stanica u slušnom korteksu.

Terapija metodom privikavanja

Terapija metodom privikavanja (TRT)jemetoda bazirana privikavanju na tinitus zaobilaženjem abnormalnih živčanih puteva slušnog korteksa. Ova metoda nema za cilj maskiranje tinitusa već pacijent jasno čuje svoj tinitus uz stalno prisutan zvuk u pozadini. Pozadinskim zvukom smanjuje se razlika između šuma u uhu i tihog okruženja što pasivno preusmjerava pažnju i manja je vjerojatnost da će pažnju odvući podražaj tinitusa. Važno je jasno odrediti kategoriju šuma kako bi se preporučila ispravna edukacija uz TRT zvučnu terapiju slušnim pomagalima ili generatorima zvuka svaki dan kroz najmanje godinu dana.

U inicijalnoj fazi liječenja tinitus postepeno postaje sve podnošljiviji pa se i naziva fazom habituacije odnosno prilagodbe. Daljnjim napredovanjem TRT tinitus postaje sve tiši na dulji period vremena te potom "nestaje" i  uklopi se u zvuk tišine. Značajno poboljšanje simptoma tinitusa uočilo se u 80 % korisnika TRT terapijom.

Terapija maskiranja tinitusa

Ovisno o tome čuje li se tinitus ili ne, postoje dvije vrste maskirane terapije, a to su potpuno i djelomično maskiranje. Obje metode imaju sličnu učinkovitost. Uređaji za maskiranje dijele se na nosive i na nenosive uređaje. Nosivi uređaji za maskiranje koriste se propisani broj sati u danu i namješteni su tako da emitiraju zvukove koji su prilagođeni karakteristikama pacijentova tinitusa. Nenosivi uređaji jesu uređaji u pacijentovoj okoline koji emitiraju pozadinske zvukove i pomažu pacijentu da smanji percepciju neugodnog šuma. Primjer nenosivih uređaja jesu uređaji koji puštaju bijeli šum, zvukove prirode, opuštajuću glazbu itd. Takvi uređaji su posebno korisni onima koji imaju poteškoća sa spavanjem.

Slušna pomagala važna su pomagala u liječenju tinitusa maskiranjem. Pomažu u ublažavanju komunikacijskih teškoća prouzročenih gubitkom sluha, u obogaćivanju zvučnog okruženja koje može prikriti tinitus, u smanjenju stresa te u stimuliranju područja u mozgu odgovornih za oštećenje sluha. Pacijenti s tinitusom imaju određeni stupanj gubitka sluha i nošenje slušnih pomagala može ublažiti njihove probleme sa sluhom i  tinitusom. Rezultati studija pokazali su da 60 % pacijenata osjeti  olakšanje tinitusa kod korištenja slušnih pomagala. Slušna pomagala mogu biti od koristi kada se upotrebljavaju samostalno ili u kombinaciji s nekom drugom vrstom zvučne terapije. Ne koristite se kada je tinitus vezan uz bilateralni teški senzorineuralni gubitak sluha.

Premda se slušna pomagala nerijetko propisuju pacijentima s tinitusom,  ne postoje dokazi koji bi ovu vrstu liječenja svrstali u rutinsko liječenje tinitusa.

Ostale terapijske metode

Mnogi pacijenti koriste se metodama opuštanja koje im pomažu pri smanjenju uznemirenosti prouzročene tinitusom. Jedna od tih metoda je opuštanja „biofeedback“ kojom se uči pacijente s tinitusom da prate svoj odgovor na šum te da tako pokušaju steći voljnu kontrolu tinitusa. Tehnika stimulacije mozga nastoji smanjiti prekomjernu živčanu aktivnost. Najčešće korišteni oblik stimulacije mozga jest ponavljana transkranijalna magnetska stimulacija (rTMS). Operativno liječenje tinitusa je rijetko a njegova korist jasno je definirana. Najčešće je to pulsirajući tinitus ili specifična dijagnoze kao što je Ménièreova bolest ili otoskleroza. U liječenju šuma u uhu primjenjuju se u laserska kirurgija niskog inteziteta kroz vanjski zvukovod čime se potiče biostimulacija stanica unutarnjeg uha i njihovu regeneraciju i stimulaciju imunog sustava. Kada je uzrok tinitusu pritisak vaskularnih struktura na slušni živac, metoda izbora liječenja je operativna neurovaskularna dekompresija. U slučaju da je uzrok tinitusu vaskularna anomalija, kao što je arteriovenska malformacija potrebno je učiniti kirurški zahvat.

Zaključak

Zbog heterogenosti prirode, visoke incidencije i izuzetnog utjecaja koji ima na kvalitetu života, šum u uhu je u posljednjih nekoliko desetaka godina postao predmetom velikog broja istraživanja. Studije su znanstvenicima pružile jasniju sliku o patofiziologiji tinitusa, te o rizičnim čimbenicima za njegovu pojavu. Tinitus je izrazito kompleksna pojava koja ima sveobuhvatan utjecaj na različite dnevne aktivnosti oboljelih.  Uočen je porast mentalnih smetnji, povećane pojavnosti depresije, anksioznosti, poremećaja kvalitete sna, smanjenje koncentracije i pamćenja, poteškoća u razumijevanju govora i komunikaciji te pogoršanja kognitivnih sposobnosti i somatskih smetnji. U slučaju  pojave tinitusa, potrebna je detaljna dijagnostička obrada jer u podlozi šuma mogu biti i ozbiljni zdravstveni problemi. Različiti terapijski postupci pokazali su različiti postotak uspješnosti među pacijentima. Ne postoji jedinstveni modalitet liječenja namijenjen svima s tinitusom te je stoga potrebno terapiju prilagoditi individualnim potrebama pacijenta. Još uvijek ne postoji terapija kojom bi se u potpunosti otklonio neugodan šum u uhu, no postoje brojne tehnike kojima se omogućuje djelomično stišavanje tinitusa.