Kako stres pokreće migrenu - i kako prekinuti taj krug

Utjecaj stresa na pojavu migrene

Stres je čest okidač migrene. Djeluje tako da smanjuje toleranciju na bol te povećava osjetljivost živčanog sustava na vanjske podražaje. Osobe koje pate od migrena često pokušavaju izbjeći stres kako bi spriječile bol, no taj pokušaj sam po sebi može postati dodatni izvor stresa.

Riječ „stres“ potječe od latinske riječi strigere – istezati se. U početku se koristila za opis sile koja djeluje na tijelo i nastoji ga deformirati, dok se u 18. stoljeću u engleskom jeziku počela koristiti za označavanje nedaća i nesreća. Prvo medicinsko tumačenje odnosilo se na prijetnju stabilnosti unutarnjeg okruženja.

Biologija stresa i migrene

Kada je osoba pod stresom, aktivira se sustav „bori se ili bježi“. Kratkoročno to može biti korisno, no dugotrajno dovodi do iscrpljivanja organizma i smanjene otpornosti na uobičajene podražaje poput buke, svjetla, prometa i međuljudskih odnosa.

U stresu se aktiviraju hormoni adrenalin i kortizol, koji pripremaju tijelo za akciju, ali istovremeno aktiviraju i sustav u mozgu zadužen za prijenos signala boli. Kortizol, poznat kao hormon stresa, podložan je naglim promjenama, a upravo te oscilacije mogu potaknuti napadaj migrene.

Dolazi do širenja krvnih žila u mozgu, upalnih procesa te napetosti mišića vrata i čeljusti, što rezultira pulsirajućom boli karakterističnom za migrenu. U procesu nastanka boli važnu ulogu ima peti moždani živac, preko kojeg se oslobađaju tvari koje prenose signale boli.

Zanimljivo je da se migrene često javljaju i tijekom opuštanja, primjerice vikendom ili na početku godišnjeg odmora, kada dolazi do naglog pada hormona stresa. Također, kod nekih osoba sama pomisao na mogući napadaj izaziva tjeskobu i održava tijelo u stanju kronične napetosti, čime se dodatno snižava prag za novi napad.

Na taj način nastaje začarani krug: stres potiče migrenu, a migrena dodatno povećava razinu stresa.

Stres često pojačava i druge okidače, poput nedostatka sna, neredovitih obroka, nedovoljnog unosa tekućine, rada u smjenama ili promjena dnevne rutine. Pogoršavaju ga situacije poput preopterećenosti na poslu, obiteljskih konflikata, tuge, tjeskobe ili uzbuđenja.

Procjenjuje se da je stres uključen u 50 – 80 % napadaja migrene. Napadaj se može pojaviti i nakon prestanka stresnog razdoblja, primjerice tijekom vikenda ili nakon ispita. Također, veća učestalost migrene povezana je s višom razinom stresa u prethodnom razdoblju. Dugoročno, stres može pridonijeti razvoju kronične migrene (više od 15 dana s glavoboljom mjesečno).

Što je to stress management?

Upravljanje stresom uključuje kombinaciju fizičke aktivnosti, tehnika opuštanja i promjena životnog stila s ciljem povećanja otpornosti na stres. Iako se može činiti da je stres nemoguće izbjeći, moguće ga je držati pod kontrolom.

Ne postoji univerzalno rješenje – važno je pronaći ravnotežu između posla, obitelji, odmora i slobodnog vremena te isprobati različite metode kako bi se pronašlo ono što najbolje odgovara pojedincu.

Preporučuje se regulirati razinu stresa, izbjegavati nepotrebne stresore te se suočiti sa stresom u trenutku pomoću određenih tehnika i metoda. Neke od metoda uključuju:

• redovitu fizičku aktivnost (šetnja, vježbanje)

• tehnike disanja i meditaciju

• dovoljno sna (7–9 sati)

• boravak u prirodi

• održavanje socijalnih kontakata

Važno je prepoznati uzroke stresa, voditi dnevnik o tome što dovodi do stresa, kako se osoba osjeća i fizički i emocionalno, koji je odgovor na stres i što učiniti da se osjeća bolje.

Kada stres nije moguće izbjeći, korisno ga je pokušati preoblikovati – otvoreno izražavati emocije, tražiti kompromise i održavati ravnotežu u svakodnevnom životu.

Nezdrave navike potrebno je zamijeniti zdravima:

• izbjegavati alkohol ili droge

• izbjegavati konzumaciju brze hrane

• smanjiti vrijeme provedeno pred televizorom ili na mobitelu

• uključiti aktivnosti s obitelji, prijateljima i socijalnu interakciju – hobije

• održavati pravilnu higijenu sna

• izbjegavati prenošenje stresa na druge

Stres se može izbjegavati, mijenjati, prihvatiti ili mu se prilagoditi.

U regulaciji stresa također mogu pomoći tehnike opuštanja, kognitivno-bihevioralna terapija, neurofeedback.

Tehnike opuštanja uključuju fizičku aktivnost – dovoljno je već i samo kretanje, šetnja u prirodi, a mogu biti i određene vježbe – aerobik, tehnike disanja.

Primjer jednostavne tehnike disanja: udah 4 sekunde, izdah 2 sekunde, ponoviti 8–10 puta. Važno je disati polako, duboko i koristiti trbušne mišiće (abdominalno disanje).

Poželjno je osigurati „sigurnu zonu“ kod kuće, točnije mjesto koje je udobno, uz prigušeno svjetlo, bez buke ili ekrana, u udobnoj odjeći te uz topli napitak.

Kognitivno-bihevioralna terapija znanstveno je utemeljena, strukturirana psihoterapija koju provode psihijatari i psiholozi, a koja pomaže u prepoznavanju i promjeni negativnih obrazaca razmišljanja funkcionalnijim i realističnijim te poboljšava nošenje sa stresom i anksioznošću, a time i kvalitetu života.

Neurofeedback metode koriste elektroničke uređaje koji pomoću senzora prate tjelesne funkcije – napetost mišića, puls, temperaturu, moždane valove, temperaturu kože. Koristi se kompjuterska tehnologija koja daje povratne informacije o navedenoj funkciji. Pomoću povratnih informacija pacijenta se uči kako da opaža, kontrolira i mijenja određenu fiziološku funkciju/reakciju. S vremenom pacijent nauči kako utjecati na fiziološke odgovore u kontroli stresa. Osoba osvijesti reakcije tijela na stres (npr. stiskanje mišića lica) i nauči ih svjesno mijenjati. Neurofeedback je kompjuterizirana metoda praćenja i davanja povratne informacije o električnoj aktivnosti mozga. Moždani valovi bilježe se EEG uređajem ( elektroencefalogramom). Može se reći da je to metoda koja uči mozak kako da bolje funkcionira, a tretmani se provode u specijaliziranim centrima.

Opisane metode nazivaju se nefarmakološkima jer ne koriste lijekove, a za postizanje rezultata potrebno je određeno vrijeme i predanost.

Što uključiti od dodataka prehrani?

Magnezij - dovodi do opuštanja mišića, stabilizira živčani sustav i regulira širenje krvnih žila u mozgu, a djeluje i protuupalno. Uzima se kao preventivna terapija u različitim oblicima, preporučljivo u oblicima visoke apsorpcije kao što su citrat, glicinat, taurat i obično se uzima navečer. Najčešće korištena doza je 400 mg dnevno.

Riboflavin (vitamin B2) - pomaže u energetskom metabolizmu stanica. Preporučena doza 100 do 400 mg dnevno. 

Koenzim Q 10 - molekula koja utječe na brojne tjelesne funkcije. Smanjuje oksidativni stres koji je povišen kod osoba s migrenom. U istraživanjima je dokazano da doze 100 do 400 mg dnevno kroz tri mjeseca pomažu u smanjenju napadaja migrene.

Prije uvođenja dodataka prehrani preporučuje se savjetovanje s liječnikom, osobito kod trudnica, dojilja i osoba na kroničnoj terapiji.

Kada potražiti stručnu pomoć i javiti se liječniku?

Kada su glavobolje učestalije, iznenadne, jake, praćene mučninom, povraćanjem, kada se povećava  broj migrena u mjesecu – više od 4 dana mjesečno, kada osobu budi iz sna, mijenja mjesto bolnosti, kada lijekovi uzeti bez propisivanja na recept ne djeluju, kada se mijenja karakter glavobolje.

U takvim je slučajevima važno javiti se liječniku obiteljske medicine koji će uputiti neurologu.

Zaključak

Stres i migrena se isprepliću, a prepoznavanjem signala koje šalje tijelo i uvođenjem malih, ali dosljednih promjena u svakodnevni život moguće je povećati otpornost organizma na okidače stresa te posljedično smanjiti učestalost migrena.

Stres je nemoguće ukloniti no može se promijeniti način kako živčani sustav reagira na njega.