Glavobolja

Epidemiologija i podjela glavobolja

Iako se glavobolja danas često povezuje sa stresnim i užurbanim načinom života suvremenog čovjeka, moramo znati da je ona zapravo bila poznata još od davnina. Simptomi su se tada obično pripisivali raznim nadnaravnim čimbenicima. Važno je naglasiti da je migrenska glavobolja, iako se veliki interes za nju razvio tek u drugoj polovici devetnaestog stoljeća, prepoznata mnogo ranije.

Osim što ima dugu povijest, glavobolja je ujedno i najčešća neurološka bolest i jedan od najčešćih razloga posjeta ordinaciji obiteljskih liječnika. Prema epidemiološkim podacima 50 % populacije ima glavobolju barem jednom godišnje. Istraživanja također pokazuju da je najmanje 10 % odraslih iskusilo neku vrstu ograničenja zbog jačine njihove glavobolje, a 3 % populacije svakodnevno živi s glavoboljom.

Prema međunarodnoj klasifikaciji (International Classification of Headache Disorder Criteria) iz 2018. g., glavobolje su podijeljene na primarne i sekundarne, te skupinu kranijalne bolne neuropatije, druga bol lica te ostale glavobolje. Najučestalije su tzv. primarne glavobolje, a u njih ubrajamo migrenske, tenzijske i tzv. trigeminalne autonomne cefalalgije. Kod primarnih glavobolja, glavobolja nije simptom, već bolest sama po sebi. Kod sekundarnih glavobolja, glavobolja je samo simptom neke druge bolesti kao što su tumori mozga, infekcije, traume mozga itd.

Vrste glavobolja

Migrena je najpoznatiji predstavnik tzv. primarnih glavobolja. Definirana je kao uglavnom jednostrana, ponavljajuća glavobolja, umjerenog do jakog intenziteta, pulsirajućeg karaktera, trajanja 4-72 sata, obično popraćena mučninom, povraćanjem i osjetljivošću na jake zvukove i/ili svjetlo, a koja se pojačava tjelesnom aktivnošću. Ponekad migrenskoj glavobolji prethodi kompleks neuroloških simptoma, najčešće vidnih, koje zovemo aura. Dvostruko je učestalija kod žena nego kod muškaraca. Obično počinje u pubertetu, a najviše zahvaća populaciju starosti između 35 i 45 godina.

Tenzijske glavobolje su najčešće primarne glavobolje. Često su praćene tjeskobom i depresijom. Naime, kronična anksiozna stanja i depresija kod velikog broja bolesnika često dolaze s protrahiranom glavoboljom. Tenzijska glavobolja je obično bilateralna, lokalizirana pretežno u zatiljnom, sljepoočnom ili čeonom području, ali se također može difuzno protezati gornjim dijelom glave. Bol se najčešće opisuje kao osjećaj punoće, pritiska ili stezanja poput obruča. U pravilu, osoba se budi bez glavobolje te kako dan odmiče, bol postaje sve jača. Tenzijske su glavobolje češće kod žena nego kod muškaraca. Rijetko se javljaju kod djece i mladeži, a češće su u srednjoj životnoj dobi, što ih razlikuje od migrene.

U autonomne trigeminalne glavobolje ubraja se nekoliko vrsta glavobolja neuralgijskog karaktera, među kojima je najčešća tzv. cluster-glavobolja, koju karakteriziraju napadaji u nakupinama (engl. cluster) s tendencijom periodičkog ponavljanja nakon slobodnog intervala. Cluster-glavobolje pojavljuju se oko tri puta češće kod muškaraca nego kod žena. Istoj skupini pripadaju i kratkotrajni unilateralni neuralgiformni napadaji glavobolje, tzv. sindrom SUNCT, kao i glavobolje koje reagiraju na indometacin. U tu se skupinu ubrajaju kronična paroksizmalna hemikranija, kontinuirana hemikranija i primarna probadajuća glavobolja tzv. "ice pick" (engl. šiljak za usitnjavanje leda) glavobolja.

Sekundarne glavobolje čine veliku skupinu različitih stečenih glavobolja koje nastaju zbog strukturalnog, upalnog ili metaboličkog poremećaja. To su glavobolje koje nastaju u arterijskoj hipertenziji zbog dilatacije ekstrakranijalnih i intrakranijalnih arterija. Mogu se pojaviti kao dio autoimunih bolesti koje zahvaćaju kranijalne arterije, kao što je temporalni arteritis. Sekundarne glavobolje također nastaju i u upalama paranazalnih šupljina u meningealnom podražaju kao što se to nalazi u meningitisu, subarahnoidalnom krvarenju ili u povećanju intrakranijalnog tlaka zbog moždanog krvarenja ili tumorskih ekspanzivnih procesa. Tu se ubrajaju i glavobolje okularnog podrijetla, glavobolje zbog bolesti ligamenata mišića vrata, kao i postpunkcijske glavobolje.

Dijagnostika glavobolja

Najčešće korištene pretrage u dijagnostičkom postupku glavobolja su slikovne dijagnostičke metode poput magnetne rezonancije (MRI) i kompjuterizirane tomografije (CT). Moramo naglasiti da većinu glavobolja čine primarne glavobolje. Za tu dijagnozu dostatna je detaljna anamneza, klinički i neurološki pregled te najčešće ne postoje indikacije za korištenje naprednih slikovnih dijagnostičkih metoda. Indikacije za dodatne pretrage jesu iznenadna, jaka, novonastala glavobolja, koju prate znakovi sustavne bolesti ili abnormalan neurološki nalaz, kao i glavobolja koja je progresivnog tijeka ili je promijenila svoje osobine kod bolesnika koji inače boluju od primarnih glavobolja.

Zbog svog učestalog pojavljivanja i težine simptoma, glavobolje značajno smanjuju kvalitetu života populacije. Važno je istaknuti da je Svjetska zdravstvena organizacija prepoznala migrensku glavobolju kao šesti najčešći specifični uzrok onesposobljenja u svijetu. Osobe s kroničnim glavoboljama mogu doživljavati i različite psihičke poteškoće iz spektra poremećaja raspoloženja i anksioznih poremećaja. Depresija je jedan od najčešćih pratitelja kroničnih bolova, pri čemu depresija može prethoditi boli ili bol može prethoditi depresiji. Neliječena depresija može voditi produbljivanju osjećaja boli, pasivnim strategijama nošenja s boli, otežava suradljivost i smanjuje učinkovitost liječenja same boli.

Liječenje glavobolja

Liječenje glavobolja ovisno je uzroku glavobolje, a može biti usmjereno na ublažavanje i uklanjanje napadaja ili na profilaksu. Kod primarnih glavobolja važno je započeti liječenje rano tijekom napadaja jer tada daje najbolje rezultate. Nespecifični lijekovi koji se koriste za liječenje akutnih napadaja primarnih i sekundarnih glavobolja jesu nesteroidni antireumatici, skupina kombiniranih pripravaka analgetika te antiemetici i sedativi. Za migrenske glavobolje postoje i lijekovi koji su specifični za tu vrstu glavobolje i popularno se nazivaju triptani prema zadnjoj riječi u složenici.

Nesteroidni protuupalni lijekovi najzastupljeniji su među nespecifičnim lijekovima jer, osim što su jeftini, učinkoviti i jednostavni za primjenu, široko su dostupni bilo da se propisuju na recept ili su u bezreceptnom režimu izdavanja, zbog čega ih pacijenti često primjenjuju u svrhu samoliječenja migrenske glavobolje. Nažalost, često se neracionalno (prekomjerno, u previsokim dozama i tijekom predugog vremena) koriste, zbog čega sami mogu paradoksalno uzrokovati glavobolju. Prekomjernom upotrebom ovih lijekova, odnosno opiodnih analgetika povećava se opasnost od pojave tzv. glavobolje uzrokovane prekomjernom upotrebom lijekova. 

Zbog toga se već određeno vrijeme u liječenju glavobolje provodi profilaktičko liječenje koje ima za cilj smanjiti učestalost i intenzitet napadaja glavobolje te smanjiti potrebu uzimanja lijekova koji se primjenjuju u napadaju. Kada je učestalost napadaja glavobolje (posebice migrenske, tenzijske i cluster-glavobolje) velika, provodi se profilaktička terapija s lijekovima iz neke od sljedećih skupina: antihipertenzivi (npr. beta-blokatori, blokatori kalcijskih kanala, inhibitori angiotenzin-konvertirajućeg enzima, blokatori aldosteronskih receptora), antiepileptici, triciklički antidepresivi, botulinum toksin i nova, vrlo učinkovita skupina lijekova, anti-CGRP monoklonska protutijela, koja se vežu na peptid povezan s kalcitoninskim genom, odnosno na njegov receptor. Naime, utvrđeno je da ovaj peptid ima važnu ulogu u aktivaciji migrenskog napadaja.

Vrijedno je spomenuti da se olakšanje simptoma glavobolje može uspješno postići i tzv. nefarmakološkim metodama liječenja poput kognitivno-bihevioralne terapije, tehnikama relaksacije, biofeedback-tehnikom i akupunturom. Ovi pristupi mogu se koristiti sami ili zajedno s lijekovima.