Mozak u migreni: što ga čini drugačijim?

Faze migrene

Migrena se sastoji od nekoliko faza, koje uključuju razdoblje prije, tijekom i nakon same glavobolje.

 1. Prodromalna faza (faza upozorenja)

Ova faza nastaje aktivacijom dijelova mozga kao što su hipotalamus i moždano deblo. Uključuje smetnje u funkcioniranju subkortikalnih regija mozga, odnosno dubokih centara za upravljanje. Počinje satima ili danima prije same boli. Simptomi mogu biti raznoliki, npr. promjene raspoloženja (depresija, euforija), umor, letargija, pretjerano zijevanje, poteškoće s koncentracijom, zbunjenost, rastresenost, žudnja za hranom, pojačana žeđ, bol ili ukočenost u vratu, osjetljivost na svjetlost, buku ili mirise.

 2. Aura

Aura je prolazni neurološki poremećaj, koji se javlja kod oko 15-30 % oboljelih, nastaje prije same glavobolje, a može biti vizualna, taktilna ili govorna.

Karakterizira je fenomen nazvan kortikalna šireća depresija, pri kojem se val promjene električne aktivnosti živčanih stanica širi kroz moždanu koru. Taj val može potaknuti trigeminalni živac te dovesti do promjena u ravnoteži iona i povećane propusnosti krvno-moždane barijere. Ova faza obično prethodi glavobolji, a traje 5 do 60 minuta. Vidna aura, koja je ujedno i najčešći oblik aure, očituje se uglavnom svjetlucavim točkicama ispred očiju, cik-cak linijama ili ispadima u vidnom polju. Ostale aure javljaju se u vidu trnaca u pojedinim dijelovima tijela ili čak smetnjama govora.

 3. Migrenska glavobolja (faza boli)

Prilikom ove faze dolazi do aktivacije trigeminovaskularnog sustava. Oslobađaju se neuropeptidi, poput peptida povezanog s kalcitoninskim genom, nastaje neurogena upala, širenje krvnih žila i senzibilizacija trigeminalnih nociceptora (specijaliziranih osjetnih receptora). Obilježena je intenzivnom boli, uglavnom jednostranom, pulsirajućeg karaktera. Traje od 4 do 72 sata. Bol je često praćena mučninom i povraćanjem, a javlja se i preosjetljivost na svjetlost (fotofobija) i zvuk (fonofobija).

 4. Postdromalna faza (faza „mamurluka“)

Neurovaskularni sustav vraća se u normalu, dolazi do postupne normalizacije autonomne funkcije moždanog debla. Fazu obilježava iscrpljenost. Može trajati i do 24 sata. Osoba se osjeća umorno, zbunjeno, ima poteškoće u koncentraciji, ne može se fokusirati na određene zadatke. Česte su promjene raspoloženja u smislu depresivnog raspoloženja ili čak euforije radi smanjenja boli. Mogu se javiti bolovi u vratu i mišićima, ponekad osjećaj vrtoglavice i mučnine te smanjenje apetita.

 5. Faza oporavka

Faza potpunog oporavka kada se tijelo vraća u normalno funkcioniranje, a može potrajati jedan dan.

Uloga peptida povezanog s kalcitoninskim genom

Peptid povezan s kalcitoninskim genom (CGRP)  jedan je od ključnih proteina u razvoju migrene. Djeluje kao snažan posrednik u nastanku boli.

Ključne funkcije:

1. Vazodilatacija - širenje krvnih žila u mozgu.
2. Trigeminovaskularna aktivacija - utječe na aktivaciju trigeminalnog živca, oslobađaju se upalne tvari što rezultira jakom pulsirajućom boli.
3. Prijenos boli - ima funkciju neurotransmitera, koji prenosi signale boli.
4. Kroničnost - razina peptida povezanog s kalcitoninskim genom je konstantno povišena kod osoba s kroničnom migrenom.

Blokiranje peptida povezanog s kalcitoninskim genom ili njegovih receptora postala je vrlo značajna terapijska opcija za prevenciju i liječenje migrene. Blokiranjem ovog peptida smanjuje se upala i signalizacija boli. U terapiji se koriste monoklonska protutijela usmjerena na peptid povezan s kalcitoninskim genom ili njegov receptor i gepanti.

Utjecaj genetike

Genetika ima važnu i kompleksu ulogu u razvoju migrene. Karakterizirana je visokom nasljednošću. Ako jedan roditelj boluje od migrene, rizik za dijete je oko 50 %, a ako oba roditelja imaju migrenu, rizik raste na 75 %.

Radi se uglavnom o poligenskom nasljeđivanju, znači da je migrena uzrokovana kombinacijom više različitih gena. Rijedak oblik monogenskog nasljeđivanja je obiteljska hemiplegijska migrena. Radi se o autosomno dominantnom poremećaju, te je za razvoj bolesti dovoljna mutacija jedne kopije gena koju osoba naslijedi od jednog roditelja.

Smatra se da geni utječu na pretjeranu aktivnost živčanih stanica, što dovodi do upalnih procesa i promjena u metabolizmu neurotransmitera (serotonina) i neuropeptida (CGRP) koji su bitni u širenju krvnih žila u mozgu i širenju boli.

Genetsko testiranje uglavnom nije potrebno u dijagnostici migrene, koja se postavlja klinički. Primarno se koristi za rijetke oblike poput obiteljske hemiplegične migrene.

Razumijevanje genetske osnove ključno je za razvoj ciljanih terapija koje djeluju na specifične molekularne putove, poput lijekova koji blokiraju peptid povezan s kalcitoninskim genom.

Okidači migrene

Iako su geni odgovorni za predispoziciju migrene, čimbenici okoliša aktiviraju napade. Oni ne uzrokuju migrenu sami po sebi, ali mogu potaknuti napad kod preosjetljive osobe.

Najčešći okidači su: psihički stres i nagli pad stresa, izražena anksioznost, hormonske promjene (npr. promjene razine estrogena, pogotovo za vrijeme menstruacije, trudnoće, menopauze), neredovit san, manjak sna, prekomjerno spavanje, preskakanje obroka (niska razina šećera u krvi bitan je okidač migrene), određene namirnice  (npr. zreli sirevi, alkohol, osobito crno vino, crna čokolada),  dehidracija kao posljedica smanjenog unosa tekućine, povraćanja, infektivnih stanja praćenih povišenom tjelesnom temperaturom, prekomjernim tjelesnim vježbanjem i pojačanim znojenjem, jako svjetlo (npr. svjetlucajući ekrani), jaki mirisi kao što su parfemi, dim ili glasni zvukovi, promjena vremena, primjerice visoka vlažnost i visoke temperature.

Okidači nisu isti kod svih osoba. Putem dnevnika glavobolje mogu se prepoznati okidači što je ključno za upravljanje napadajima.

Epizodična i kronična migrena

Epizodična migrena je najčešći oblik migrene. Definira se kao neurološki poremećaj koji se manifestira kroz povremene napadaje glavobolje, koji se javljaju od 1 do 14 dana u mjesecu. Obilježena je umjerenom do jakom, unilateralnom boli, uglavnom praćena mučninom i povraćanjem, fotofobijom i fonofobijom.

Kronična migrena je neurološki poremećaj definiran pojavom glavobolje 15 ili više dana mjesečno, u trajanju duže od tri mjeseca, pri čemu najmanje osam dana ti napadaji ispunjavaju kriterije za migrenu (jednostrana pulsirajuća bol, mučnina, povraćanja, osjetljivost na svjetlost i zvuk).

Kako bi se spriječio prelazak epizodične u kroničnu migrenu, potrebno je izbjegavati prekomjernu upotrebu lijekova za liječenje glavobolje. Glavobolja zbog prekomjerne uporabe lijekova je jedan od najčešćih uzroka prelaska epizodične u kroničnu migrenu.

Osim toga važno je prepoznati okidače te ih pokušati izbjegavati, održavati stabilan ritam spavanja, redovite obroke, prakticirati vježbe opuštanja te održavati redovitu tjelesnu aktivnost. Bitno je liječiti napad odmah na početku. Ako napadaji postaju učestaliji dolazi u obzir profilaktičko liječenje.

Zaključak

Migrena je složen neurološki poremećaj, koji uključuje promjene u električnoj aktivnosti mozga, aktivaciju trigeminovaskularnog sustava, kao i djelovanje molekula poput peptida povezanog s kalcitoninskim genom.

Prepoznavanje okidača i rizičnih čimbenika migrene može pomoći oboljelima u boljoj kontroli bolesti i poboljšanju kvalitete života.

Razumijevanje patofiziologije migrene omogućilo je razvoj ciljane terapije, pogotovo preventivnih lijekova usmjerenih na peptid povezan s kalcitoninskim genom.