Prve simptome (tada sam to zvao strah od bolesti) počeo sam osjećati sa 16 godina (1992). Nisam obraćao pažnju na to previše. Kako je vrijeme prolazilo, tako su simptomi postajali sve vidljiviji i sve neugodniji. Prao sam ruke po tko zna koliko puta dnevno, a činilo mi se da je sve oko mene izvor smrtonosne zaraze. Svaka i najmanja promjena na tijelu ili osip imali su klasifikaciju kao smrtonosni i da mi je ostalo jako malo života. Sljedeća faza nastupila je kad sam završio srednju školu. Nakon jednog od izlazaka sa društvom, kad smo zapalili marihuanu (nismo baš često koristili marihuanu), stanje je postalo puno teže i kompliciranije. Počeo sam osjećati da me obuzimaju strašne misli, a te misli sam pokušavao odagnati prisilnim radnjama (ponavljanje različitih radnji, pranje ruku, općenito svaka moja radnja mogla je postati ponovljena), a ono što mi je najteže palo bilo je to što se nisam mogao opušteno voziti niti jednim prijevoznim sredstvom. U takvim zatvorenim prostorima osjećao bih se dvostruko lošije i uznemirenije (paničnije). Ovo je samo kratak opis stanja. Jedan dio sam uspio riješiti (hipohondrija), ali ostatak je još tu. Molim za savjet. Hvala

Smetnje koje ste naveli ulaze u kategoriju opsesivno-kompulzivnog poremećaja. Poremećaj može početi naglo ili postupno. Opsesije su nametajuće i neželjene ideje što se opetovano ponavljaju. Prisilne se misli oboljelome nameću mimo njegove volje kao besmisleni sadržaji koji se ponavljaju i iscrpljuju ga. Prisilne radnje (kompulzije) su neodoljivi porivi i impulsi da se učini nešto kako bi se smanjila ili neutralizirala tjeskoba koju stvaraju prisilne misli i ideje. Te aktivnosti se izvode na ritualan način. Najčešće opsesivne teme su agresivnost (ideja o ozljeđivanju neke osobe, izazivanje velike nesreće i sl.), zaraza sa mikroorganizmima ili prljavštinom, što dovodi do straha od bolesti; religija (bogohulne pomisli); red i sklad (učiniti neki nered); sumnja (nesigurnost je li se nešto zaista dogodilo). S obzirom da su Vaše smetnje ozbiljne i čine probleme u svakodnevnom funkcioniranju, savjetujem da se javite psihijatru s uputnicom za psihijatrijski pregled. Potrebno je obaviti pregled s detaljnim uzimanjem svih podataka, nakon čega se može započeti s procesom liječenja, u ambulantnim uvjetima. Liječenje, uz razgovor, obično uključuje i uzimanje lijekova, koji su prilagođeni Vašim trenutnim smetnjama.

Dr. sc. Darko Marčinko, dr. med., specijalist psihijatar