Prvi panični napad sam imala 2006. 4 mjeseca su mi se skoro svakodnevno ponavljali, zatim sam otišla na terapiju alprazolam/ sertralin. Nakon toga pola godine bila sam mirna da bi me sada uhvatio sa intenzitetom koji se povećavao i smirivao tako da mi je čak 3 puta u roku 30 minuta postigao maksimum. Jako me strah čak sam u trenutku pomislila da bi se rađe ubila nego da me ovo prati cijeli život. Ne želim živjeti u strahu.

Smetnje koje navodite ulaze u kategoriju anksioznog poremećaja - ima dosta elemenata za panični (anksiozni) poremećaj. U svakom slučaju, kada smetnje predstavljaju značajno opterećenje u svakodnevnom funkcioniranju, poželjno je javiti se liječniku-psihijatru kako bi se razmotrilo liječenje, koje se sastoji od male doze lijekova (kombinacija antidepresiva i/ili anksiolitika) i/ili psihoterapije. Među tim metodama, za tretman anksioznih stanja dosta se primjenjuje kognitivno -bihevioralna psihoterapija kao i vježbe relaksacije, kojih ima dosta, a među njima autogeni trening zauzima bitno mjesto. Savjetujem nastavak uzimanja lijeka kao i provođenje neke od navedenih psihoterapijskih metoda liječenja. Naveli ste povratak smetnji što je često prisutno kod napadaja anksioznosti. Psihoterapija služi za bolje razumijevanje nastanka smetnji i uči kako da se osoba ponaša u konkretnoj situaciji. Uz redovitu terapiju, prognoza je dobra, tako da mislim da trebate unijeti malo više optimizma u razmišljanje o liječenju vaših smetnji, nema razloga za pretjerani strah.

Dr. sc. Darko Marčinko, dr. med., specijalist psihijatar