Nakon 40. godine stanice prostate se počinju umnažati i time se, u većoj ili manjoj mjeri, povećava prostata. Uzrok tome i dalje je nedovoljno jasno definiran. Prostatu možemo zamisliti kao jabuku kojoj smo cilindrično odstranili središnji dio, a nastali kanal predstavlja mokraćnu cijev okruženu sada tkivom prostate. Kora jabuke predstavlja vezivnu kapsulu unutar koje se nalazi tkivo prostate. Rastom prostate prema kapsuli ona povećava svoj volumen ali istodobno može i (rastom prema unutrašnjosti) sužavati kanal mokraćne cijevi. Tako uvećana prostata ometa normalni protok mokraće (dovodi do opstrukcije) i otežava pražnjenje mjehura.
Prostata je povećana u oko 20% šezdesetogodišnjaka a 35% muškaraca iste dobi ima smetnje mokrenja. Iz navedenog je jasno da, osim uvećane prostate, do tegoba mokrenja mogu dovesti i druga stanja. Nema povezanosti veličine prostate i intenziteta tegoba mokrenja. Drugim riječima, velika prostata ne znači nužno i intenzivne smetnje mokrenja dok s malom prostatom tegobe mogu biti vrlo izražene.
Iritativne smetnje mokrenja (učestalo mokrenje, noćno mokrenje, hitna potreba za mokrenjem i sl.) više smetaju bolesnika dok opstruktivne tegobe (osjećaj nepotpunog pražnjenja mjehura, čekanje na početak mokrenja i naprezanje tokom mokrenja, tanak i isprekidan mlaz) više zabrinjavaju urologa jer znatnije ugrožavaju gornji mokraćni sustav (mokraćovode i bubrege).
Zadatak je urologa utvrditi stupanj uvećanja prostate te procijeniti stupanj opstrukcije i intenzitet tegoba mokrenja uzimajući u obzir i subjektivnu percepciju tegoba od strane bolesnika. Pri tome je važno isključiti i druga stanja koja mogu biti glavnim uzrokom smetnji mokrenja.
Svaka komplikacija BPH-a predstavlja apsolutnu indikaciju za kirurško liječenje. U drugim slučajevima moguć je konzervativni tretman koji uključuje samo redoviti nadzor i kontrole ili korištenje medikamenata sa ciljem ublažavanja postojećih tegoba i/ili usporavanja progresije bolesti te sprečavanja nastanka komplikacija.