Erektilna disfunkcija

Učestalost i faktori rizika

Učestalost erektilne disfunkcije je u funkciji dobi, tj. vrlo je jasno (i to potvrđuju sva istraživanja) da prevalencija raste s dobi, a osobito iza 65. godine života. Interesantno je da je ovaj porast prevalencije s dobi najizraženiji kod medicinskih djelatnika (liječnika). Prije 40. godine života, erektilna je disfunkcija rijetka i javlja se u svega 4% muškaraca, da bi narasla na preko 50% iza 70. godine života.

Faktori rizika za erektilnu disfunkciju jesu pretilost, povišen krvni tlak, fizička neaktivnost, dislipidemije, kronični stres. Dakle, faktori rizika potpuno su jednaki faktorima rizika za kardiovaskularne bolesti. U stvari, erektilna disfunkcija često i jest kardiovaskularna bolest, jer nastaje zbog suženja ili začepljenja erekcijskih arterija. Ove su arterije vrlo malog promjera (dvostruko manjega od koronarnih arterija) i zbog toga je važno kod svakog muškarca s erekcijskim poremećajem procijeniti njegov kardiovaskularni rizik, jer ako započnemo odgovarajuće mjere, možemo spriječiti koronarni incident (učestalost kojih je povišena kod muškaraca s erektilnom disfunkcijom). 

Uzroci erektilne disfunkcije

Uzroci erektilne disfunkcije su brojni. U prošlosti se obično govorilo o organskoj i psihogenoj erektilnoj disfunkciji, dok danas znamo da se u većini slučajeva radi o kombiniranom učinku tjelesnih promjena i psihičkih čimbenika (koji češće održavaju ED kroničnom, nego što su njezin uzrok). 

Od tjelesnih uzroka ED-a svakako treba spomenuti šećernu bolest (koja svojim komplikacijama na krvnim žilama i na živčevlju, posebice autonomnom, može dovesti do vaskularne ili neurogene erekcijske disfunkcije), bolesti i ozljede kralježnične moždine (iznimno je bitno procijeniti visinu oštećenja, jer može imati značenje za savjete koje ćemo pacijentu dati; budući da oni kojima je očuvan donji erekcijski centar mogu imati čvrste erekcije uz odgovarajuću stimulaciju spolovila, dok neće moći imati erekcije na vidne podražaje ili maštanje), endokrinološki poremećaji (npr. hipogonadizam, hiperprolaktinemija). Ne smijemo zaboraviti niti učinak lijekova. Različiti antihipertenzivi, lijekovi s učinkom na endokrini sustav, analgetici, antipsihotici, antidepresivi i mnogi drugi mogu imati negativan učinak na erekciju. 

Psihološki čimbenici mogu biti uzročni (npr. depresija i anksiozni poremećaj, posebice panični poremećaj, imaju značajno povećanu učestalost ED-a) ili održavajući (anksioznost oko izvedbe i strah od ponavljanja neuspjeha u održavanju erekcije najvažniji je faktor koji održava ED, čak i kad se organsko stanje popravi). Kulturološki čimbenici mogu imati značenje kod nekih muškaraca (npr. pogrešno očekivanje da muškarac treba imati čvrstu erekciju čim vidi zgodnu ženu, da se intenzitet erekcije tijekom odnosa ne mijenja ili neuzimanje u obzir fizioloških promjena koje se zbivaju sa starenjem, npr. sporije postizanje erekcije, veće značenje fizičke stimulacije) i kod njih je najvažnije dati im ispravne informacije. 

Dijagnoza i farmakoterapija erektilne disfunkcije

U dijagnostici erektilne disfunkcije važno je procijeniti čimbenike rizika (GUK, lipidogram, testosteron, prolaktin, BMI, krvni tlak). Potrebno je pronaći sve one čimbenike ili uzroke koji dovode ili održavaju ED i na njih djelovati. 

Jedna od prvih mjera koje ćemo savjetovati osobi s ED-om jest povećanje fizičke aktivnosti (ali uz izbjegavanje jahanja i vožnje biciklom), smanjenje prekomjerne tjelesne težine, prestanak pušenja ili pijenja alkohola, uzimanja droga. Uz ove promjene stila života, nakon oko tri do četiri mjeseca mogu se vidjeti prvi pozitivni učinci. Važan je faktor smanjenje anksioznosti, razgovor sa partnericom, iz kojeg razloga bi svakom pacijentu s ED-om trebalo savjetovati da na kontrolni pregled dođe u pratnji partnera/ice. 

Prvi izbor u farmakoterapiji jesu inhibitori fosfodiesteraze tipa 5 (PDE5i). Kod nas su registrirana četiri ova lijeka: sildenafil, avanafil, tadalafil i vardenafil. Među njima postoje određene razlike, od kojih su za klinički rad važne vrijeme postizanja vršne koncentracije, vrijeme poluživota i selektivnost na pojedine tipove fosfodiesteraze, jer o toj selektivnosti ovisi i profil nuspojava. U praktičnom radu s pacijentima važno je naglasiti da lijek djeluje tek nakon određenog vremena, jer mnogi muškarci očekuju neposredan učinak. Također je važno naglasiti da ovi lijekovi ne djeluju na seksualnu želju (oni omogućuju erekciju), te da je za njihov učinak potrebna stimulacija (bez stimulacije neće biti erekcije). Također, njihov učinak ne mora se vidjeti nakon prve primjene, te je potrebno i do šest odvojenih pokušaja da se vidi pravi učinak lijeka, tako da je potpuno pogrešno proglasiti određeni lijek neučinkovitim nakon što je muškarac u dva navrata uzeo ovaj lijek i nije imao čvrstu erekciju. 

Nefarmakološka terapija

Osim nedostatnih informacija oko uzimanja lijekova, drugi važan čimbenik zbog kojeg muškarci vrlo brzo prestaju s uzimanjem ovih lijekova jest neuzimanje u obzir cjelokupnog psihološkog statusa muškarca i procjene njegove veze s partnericom. Naime, često liječnici zaborave da erekcijska funkcija nije samo funkcija penisa, već cjelokupnog čovjeka, što u liječenju treba i provesti. Drugim riječima, nije dovoljno samo dati lijek, već je potrebno razgovarati s muškarcem o njegovim očekivanjima, aktualnim stresorima, vezi s partnericom, problemima na poslu ili u obitelji koji se mogu reflektirati na njegovo seksualno funkcioniranje. Iznimno je važno procijeniti anksioznost, jer njezina prisutnost smanjuje učinak PDE5-inhibitora. 

Kod muškaraca kod kojih se procijeni da su psihološki čimbenici od najvećeg značenja može se provoditi i psihoseksualna terapija koju provode posebno educirani stručnjaci, a koja je u pravilu partnerska terapija koja uključuje i brojne ponašajne savjete, tzv. domaće zadaće, istraživanje, rad na komunikaciji među partnerima i slično. 

Od drugih mogućnosti savjetovanja osoba s erektilnom disfunkcijom ne smijemo zanemariti nefarmakološke seksološke postupke. Na primjer, kod dijela pacijenata penoskrotalni prsten (kojega se stavlja prije postizanja erekcije, a koji za cilj ima sprječavanje venskog otoka krvi), osobito ako se stavljanje ovog prstena uključi u predigru i postane dio cjelokupne seksualne aktivnosti, ovo može biti korisna metoda ublažavanja ED-a. Također, korištenje vibratora (na frenulum penisa) može imati povoljan učinak na pojačanje čvrstoće i trajanja erekcije.

Od farmakoloških postupaka u drugom koraku mogu se savjetovati prostaglandini (u obliku intrakavernozne injekcije – primjena koje se prvi puta provodi kod urologa, a kasnije se nauči samog pacijenta da to provodi samostalno – ili u obliku kreme/gela).

Penisne pumpe nekim su pacijentima zanimljive i njima su zadovoljni, dok se drugi libe korištenja ovog pomagala. One su visoko uspješne, a najčešće primjedbe koje korisnici imaju jest da se erekcija "drugačije osjeća" i da nije prirodna.

Također, u nekim slučajevima potrebna je ugradnja penilnih proteza, koje su danas visoko sofisticirane i neupućena osoba neće zamijetiti da muškarac nema "prirodnu" erekciju.

Na kraju valja reći da je erekcijska disfunkcija poremećaj koji duboko zadire u sve aspekte života muškarca i da je u liječenju od velike koristi ako je pristup multidisciplinaran (važna uloga urologa, endokrinologa, psihijatra, psihologa), te je svakako važno uključiti partnericu.