Prijapizam najčešće nastaje kao posljedica uzimanja nekih lijekova ili kod određenih medicinskih poremećaja, premda je u velikom broju slučajeva teško definirati točan uzrok nastanka ovog stanja. U novije vrijeme nekritično uzimanje lijekova ili injekcija koje se daju u spolovilo u svrhu liječenja erektilne disfunkcije (osobito u slučajevima kada se samoinicijativno poveća doza lijeka) često za posljedicu imaju pojavu prijapizma. Nadalje, uzimanje antidepresiva često u kombinaciji s opijatima dovode do nastanka prijapizma, kao i konzumiranje alkohola te droge poput marihuane i kokaina.
Medicinska stanja koja dovode to prijapizma mogu biti različita:
Patogeneza prijapizma nije sasvim razjašnjena, no posrijedi su nerijetko složena stanja koja zahvaćaju žilni i živčani sustav. U urološkoj praksi se vrlo često kao uzrok viđaju lokalne maligne promjene koje kompromitiraju cirkulaciju i dovode do tromboze drenažnih vena spolovila.
U kliničkoj medicini razlikujemo dva glavna tipa prijapizma: ishemični i neishemični oblik. Kod ishemičnog tipa (venski, niskog protoka) prijapizma, koji se češće javlja, izraženi su spori venski protoci sa stvaranjem tromba koji dalje usporavaju te u konačnici blokiraju protok krvi. Takva krv postupno gubi kisik i hranjive tvari te shodno tome započinju ireverzibilni procesi fibroze kavernoznih tijela koji gube svoju osnovnu funkciju. Također može doći do fibroze i posljedične erektilne disfunkcije ili čak nekroze i gangrene penisa. Postoji i stanje poznato kao povremeni prijapizam, što je u biti recidivirajući oblik ishemijskog prijapizma pri čemu dolazi do ponovnog nastanka simptoma između kojih dolazi do splašnjavanja penisa.
Nekada su glavni uzroci ishemičkog prijapizma bile tromboze zdjelice različite etiologije ili tumorske promjene, a spolovilo je bilo sekundarno zahvaćeno, dok danas polagano primat preuzimaju pretjerano korištenje lijekova za liječenje erektilne disfunkcije (bilo peroralnih, bilo perkutanih). Premda je to rijetkost, postoji mogućnost da se prijapizam pojavi i u mlađoj populaciji, a tada je isti najčešće povezan uz sistemska krvna oboljenja od kojih su najčešće leukemija/limfom te anemija srpastih stanica.
Neishemički prijapizam (arterijski, visokog protoka) se javlja nakon ozljede penisa tj. arterija unutar erektilnog tijela spolovila koje onda neobuzdano pune spolovilo arterijskom krvlju. Neishemički prijapizam je bezbolan, ali kao i ishemički dovodi do promjena unutar erektilnih tijela spolovila s kasnijom erektilnom disfunkcijom.
Glavne značajke prijapizma jesu tvrda erekcija spolovila tj spužvastih (erektilnih) tijela uz mekani glans i uretralni dio spolovila, što nastaje kao posljedica nemogućnosti istjecanja krvi iz nabreklog spolovila. Može nastati naglo, najčešće tijekom noći, uz jake bolove. S obzirom da erekcija ne prolazi, nakon određenog vremena (od dva do četiri sata) nastaju bolovi u spolovilu zbog ishemije i lokalne acidoze. Kod neishemijskog prijapizma bol nije prisutna, a penis može biti djelomično ili potpuno ukrućen. Trajanje prijapizma može biti vrlo varijabilno ako se ne primjeni odgovarajuća terapija, te je u rasponu od nekoliko sati do nekoliko tjedana. Što je prijapizam dulje trajao to su i promjene u vidu fibroze kavernoznih sinusa veće, a onda kasnija impotencija ozbiljnija. Kod pojedinih slučajeva može se u anamnezi doznati da se i prije javljao prijapizam u blažem obliku, a koji je spontano nestajao.
Kod dijagnostike prijapizma važno je napraviti fizikalni pregled spolovila kako bi se isključila prisutnost ozljeda penisa i međice. Nakon toga je preporuka napraviti kompletnu krvnu sliku, analizu faktora koagulacije te plinsku analiza krvi aspirirane iz kavernoznih tijela, kao i ultrazvučni obojeni (kolor) dopler penisa.
Liječenje prijapizma je složeno i često bezuspješno – čak i kada je uzrok poznat. Navedeno često ovisi i o vremenu proteklom od pojave simptoma do javljanja liječniku; naime, valja imati na umu kako je prijapizam hitno urološke stanje koju treba što prije liječiti. Ako se to ne dogodi, postoji rizik od trajnog oštećenja erektilnog tkiva penisa, a time i razvoja erektilne disfunkcije. Liječenje podrazumijeva simptomatske mjere u vidu hladnih obloga a pomaže i hod uz stepenice.
Farmakološko liječenje provodi se u vidu davanja benzodiazepina i/ili finasterida. Također se može provesti punkcija erektilnih tijela spolovila u lokalnoj ili općoj anesteziji pri čemu dolazi do evakuacije krvi ili krvnog ugruška te irigacija fiziološkom otopinom fenilefrina. Intrakavernozna injekcija papaverina, alprostandila ili fentolamina (dakle direktna injekcija u spolovilo) također zna pokazati dobre rezultate u liječenju prijapizma. S druge strane, jedino uspješno liječenje prijapizma s visokim protocima uzrokovanog arterijo-venskom fistulom jest embolizacija fistule.
Prethodno navedeni postupci su bezuspješni ako je od početka simptoma prošlo više od 36 sati zato što je dokazano da nakon toga vremena nastupa fibroza kavernoznih tijela s trajnom erektilnom disfunkcijom. Daljnji postupci (napose invazivni u vidu stvaranja raznih fistula kavernozno-venskog sustava) su gotovo uvijek usmjereni prvenstveno prema smanjenju prijapizma i smanjenju otoka spolovila, a ne prema očuvanju njegove funkcije. Kod anemije srpastih stanica potrebno je provesti oksigeniranje, alkaliziranje i eritroforezu krvi zbog smanjenja koncentracije posebnog tipa hemoglobina, dok kod leukemije treba liječiti osnovni poremećaj, a kod tumora smanjiti tumorsku masu. Neurogeni prijapizam koji nastaje kao posljedica oboljenja ili traume mozga ili leđne moždine se može se liječiti kaudalnom i/ili spinalnom anestezijom.
Zaključno valja još jednom naglasiti kako je prijapizam (produljena i uglavnom bolna erekcija) stanje koje zahtijeva hitnu pomoć liječnika. Naime, brz tretman je ključan kako bi se preveniralo oštećenje tkiva s mogućim posljedicama po održavanje erekcije, tj. mogućom pojavom erektilne disfunkcije. U liječenju prijapizma liječnici na izbor imaju konzervativni i kirurški princip liječenja, ovisno o uzroku samog stanja, a uspješnost ovisi i o vremenu proteklom od razvoja bolesti do same intervencije.